'Grindhouse' Neila Marshalla!

Akcijski hibridi osamdesetih jedan su od najboljih filmskih fenomena svih vremena, a očito je da se s time slaže i dobri stari Neil Marshall, koji je nakon svog horor masterpisa 'The Descent' složio upravo posvetu starim 'futurističkim akcijskim trilerima s elementima horora'. 'Doomsday' je tako priča o postapokaliptičnoj Škotskoj pretvorenoj u divovsku karantenu nakon smrtonosnog virusa (o da, još jedna infekcijska spika) i potrazi za lijekom, zapravo kompilacija svega na potezu od talijanskih eksploatacijskih klasika (poput oba dijela 'The New Gladiators') i opusa Larryja Cohena preko 'Mad Maxa' do 'Bijega do iz New Yorka' (dva lika u filmu zovu se Miller i Carpenter – izravna posveta redateljima, naravno). Glavna junakinja zapravo i je ženski Snake Plissken (Eden Sinclair, a glumi ju Rhona Mitra, koja liči malo i na Kate Backinsale), samo što umjesto poveza ima umjetno oko – kameru koju može izvaditi i baciti u prostoriju da izvidi što se događa prije nego uđe u nju.

Etetika, poetika i soundtrack osamdesetih, zajedno s goreom i litrama krvi čine 'Doomsday' nostalgičnim tripom u koji je Marshall natrucao stvarno sve što se da natrucati: bleksploatacijsku gangsterku, sisatu golu plavušu u kadi sa sačmaricom, panksploatacijske cheesy negativce, preglumljavanje glavnog bed gaja, Boba Hoskinsa i Malcolma McDowella, mačevanje dvije seksi cure, fascinantno eksplicitni kanibalizam, gnojne čireve, gaženja i rezanja, kasapljenja sjekirama i mecima velikog kalibra, jurnjavu na kroserima pa čak i crnog viteza na bijelom konju, kada se film na polovici odjednom pretvori u jebeni 'Mač kralja Arthura'! A tu je i briljantna finalna 'Drumski ratnik' jurnjava!

Rezultat je beskompromisno zabavni flashback u naša djetinjstva, ali iskreno, stvarno ne znam tko je Marshallu dao pare za nešto takvo. Ali svaka čast da je.