'Grotesque' (2009)

odabrao: Velimir

Motorke, motorke, moooo-too-rkeee

Ljubavna priča.

Japanci su svoje torture filmove štancali desetljećima prije negoli su Ameri i ostatak svijeta stvorili ono što danas zovemo 'torture pornom' – od Ishiija, Wakamatsua i Satoa preko serijala 'Guinea Pig' i 'Eccentric Psycho Cinema' do novijih ero guro naslova, Japan je uvijek prednjačio u prikazivanju naizgled besmislenog, ali uvijek uznemirujućeg i ultrarealnog video i celuloidnog mučenja i nasilja. Utoliko je 'Grotesque' tek jedan od komadića duge i bogate produkcijske ogrlice, koji se od ostatka razlikuje po tome što je nekako uspio zaraziti Zapad i ući u novinske stupce nakon vijesti o zabrani filma u Britaniji.

Poslovično debilne britanske cenzore na stranu – je li taj 'kralj grotesknog filma', kako ga prodaju u Japanu gdje itekako dobro znaju što očekivati od etikete ero guro (ovog puta ne s ultra-jeftine V-Cinema tvorničke trake, već od strane proslavljenog Kojija Shiraishija, redatelja 'A Slit-Mouthed Woman'), gledljivi nastavak tradicije, remek-djelo torture porna ili samo jedan od izdanaka post-'Hostel'/'Saw' manije na japanski način?

Napadač & žrtva

Pitate se zašto je zabranjen u Britaniji?

Pa, sve zajedno, u neku ruku. Priča, ako je uopće bitna, govori o dvoje zaljubljenih, koje otima luđak opsjednut dokazivanjem spremnosti žrtvovanja za ljubav pa ih potom zaveže u podrumu, gdje se krene iživljavati nad njihovom psihom i tijelima, od inovativnih metoda pirsanja usne šupljine kroz otvore na ball-gagu i nabijanja odrezanog prsta u nos do 'uobičajenog' seksualnog zlostavljanja s razmaljivanjem vaginalne tekućine po licu, odstranjivanja dijelova tijela motorkom i zakucavanja čavala u testise.

Klasični torture porn po japanskom guro receptu, samo s modernijim efektima i dobrom režijom. Hard core. S genijalnim krajem.