'Il profumo della signora in nero' (1974)
odabrao: Arminio
Kakva čudna, bolesna, a istodobno i prekrasna glavolomka!
Talijanski 'lagani' horror iz 1974, vrlo čudan i neobičan film o
djevojci koja postuno doživljava sve čudnije i bizarnije događaje
polako klizeći u ludilo nemogavši pojmiti što se s njom i oko nje događa. Teško je reći više, a da ne bude spoiler - jer
pojašnjavanje scena, koje se nižu kao da nemaju glavu i rep, reklo bi
previše. I sve izgleda kao san koji se postupno pretvara u noćnu moru.
Izvrsno snimljen, prekrasne fotografije i lagane, nježne, glazbe koja
samo pojačava tjeskobu, sve dok ne pređe u kaotično 'cviljenje' u
scenama iznimne napetosti gdje izaziva groznu nelagodu, povremeno jako sličan filmovima Polanskog (primarno djeluje kao mješavina
'Rosemaryne bebe' i 'Repulsion') a ipak, na kraju potpuno različit, sa
nelinearnom radnjom i događanjima koja su u nekim scenama potpuno
izvan vremena i prostora (dosta nalik Argentovom 'Infernu').
A, kad sam pomislio da sam već sve vidio i da nema raspleta koji me
može iznedaditi, PAF! Opet totalno neočekivano bizarno, šokantno otkriće na
kraju okreće film 'naglavce' i razjašnjava sve!
Prvi pravi, dugometražni igrani film Francesca Barillija, ljubitelja
slikarstva i glume koji je, kako kaže u 20-minutnom interviewu na DVD
izdanju, u svojoj karijeri snimio samo dva dugometražna igrana filma i
nakon svega se posvetio svojim prvim ljubavima: glumi i slikanju.
Šteta. Možda nas je mogao iznenaditi sa još ponekim ovakvim neobičnim
biserom...
|
|
This text will be replaced
Na mreži
Prije jedan tjedan
Prije 3 tjedana
Prije 4 tjedana
Prije 1 mjesec
|
|
Vedran je postavio/la novi avatar. |
Stu 10 |
|
Facebook komentari