'The Horror Of Malformed Men' (1969)

odabrao: Velimir

Doručak

Ishii, Rampo i njihov više od 30 godina zabranjeni ero guro klasik.

Ero guro je možda moj najdraži žanr japanske... pa, ne samo filmske umjetnosti već i svih ostalih područja u kojem je žanr egzistirao u posljednjih nekoliko stotina godina, od grafika preko mangi do literature. I filmova, naravno, koji u 'profinjeniji' ero guro nonsensu teritorij ulaze svaki put kada adaptiraju knjige Edogawe Rampa, kralja ero guro književnosti (i jednog od najvećih japanskih književnika svih vremena), prema čijim je pričama, između ostalog, snimljen i nedavni hitić 'Rampo noir'.

'The Horror Of Malformed Men' ne samo da je također adaptacija Edogawinog djela, već je adaptaciju potpisao upravo jedan od najvećih ero guro redatelja svih vremena, pokojna legenda i naš heroj Teruo Ishii. Čiji je 'Horrors Of Malformed Man', pored svih ekstremnih i manje ekstremnih filmova koje je snimio u 50-ak godina i 80-ak filmova teškoj karijeri, i dalje njegov u Japanu možda najozloglašenijih uradak. Ljudi su napuštali kino dvorane u pola prikazivanja, zgroženi i zgranuti, nakon čega su idućih 30 godina zabranjivana čak i video i DVD izdanja. U zemlji koja slobodno prodaje najekstremniji lažni snuff i porniće u kojima se klinke ševe s jeguljama, žoharima, žabama i zlatnim ribicama, to zvuči kao jako, jako ozbiljna stvar.

Ali 'The Horror Of Malformed Men' nije se našao na listi nepoželjnih zbog gorea, bizarnosti i seksa, već zato što je dirnuo u živac, u japanske postnuklearne traume i, ono još važnije, u ultimativni tabu – igranje na kartu tjelesnih deformacija i 'nepoželjnih' termina koji se koriste za njihovo opisivanje, tj. političku nekorektnost posebne vrste, iznimno sablažnjive za kulturu i mentalitet japanskog otočja. Sjetimo se, i jedan je 'Zatoichi' bio na crnoj listi jer pokazuje obračune sa slijepom osobom...

Art

Ples na plaži

U svakom slučaju, ozloglašenost se zadržala. Sve do danas, kada je film konačno dostupan i na zapadnjačkom tržištu, ne bi li se svi podsjetili da je Ishii snimio neke daleko 'mučnije' i više 'uznemirujuće' (da ne kažem 'bolesnije') filmove i ero guro klasike, koje nitko nije dirao ni zabranjivao; ništa zato, jer 'The Horror Of Malformed Men' ostaje predivnim nadrealnim tripom iz zlatnog doba filmskog nadrealizma, tripom koji kombinira nekoliko Rampovih priča za potrebe jedne 'kompilacije' snova i noćnih mora.
Logike nema (ero guro nonsensu aka erotični groteskni nonsens ju po definiciji ne treba), ali okosnica priče postoji – liječnik koji pati od amnezije traži nestalog oca, poremećenog znanstvenika koji na otoku uzgaja deformirane ljude (Ishii je iskreno tvrdio da nikada nije čuo za Dr. Moreaua!), vladare lijepih žena.

Sve ostalo je jahanje na valovima ludila, uz predivna vizualna rješenja i klasičnu 60's slobodu korištenja filmske vrpce za osobne, autorske vizije. Prisjetimo se, u 15 godina karijere koja je prethodila ovom filmu, Ishii je već režirao 57 naslova, krimića, drama i ero guro ludila, tako da 'The Horror Of Malformed Men' dolazi i kao svojevrsni ventil za ispucavanje kreativnog genija do maksimuma, unatoč tome što je riječ o studijskom poslu (Toei).

Teatar panike susreće noh, sise susreću psihodeliju, a tu su i ožiljak u obliku svastike na stopalu, butoh plesači (butoh je prisutan u velikom dijelu Ishiijeva ero guro opusa, pa tako i u 'Screwed'), blesavi humor, sijamski blizanci različitog spola, žderanje rakova iz ljudskog leša, incest...