|
 Žuti titl ekspedicija i filipinski redatelj Erik Matti
Nagrađeni filmovi ove godine su:
Nagrada Black Dragon publike (priznanje onih koji su platili posebnu akreditaciju):
1. Mad Detective
2. Fine, Totally Fine
3. Crows – Episode 0
Nagrada publike općenito:
1. Gachi Boy, Wrestling With A Memory
2. Adrift In Tokyo
3. Fine, Totally Fine
A evo što smo mi stigli pogledati:
QUICKIE EXPRESS
Savršeno debilna, genijalno zabavna i osvježavajuće drugačija indonezijska seks komedija, o žigolima i službi dostave seksa na vrata bogatih i napaljenih žena. No, kada se jedan od žigola zaljubi pa uplete u zamršeni obiteljski trokut i natovari gay mafiju za vrat, kreće potpuni kaos... Jako slično filipinskom konceptu komedije i savršeno za početak dana u kojem smo preskočili Nakatin 'L Change The World' samo zato što nam je večera bila važnija od teen SF trilera zasnovanom na cijeđenju mitologije 'Death Notea'.
HANDLE ME WITH CARE
Tajlandski masterpis. Priča o mladiću s tri ruke, road movie i ljubavna priča u jednom predivnom paketu, s klasičnom mješavinom nadrealizma, komedije, drame i tajlandske socke. 'Handle Me With Care' bio je jedan od najočekivanijih filmova godine u Tajlandu, jer ga potpisuje Kongdej Jaturunrutsamee, najveća scenaristička zvijezda u zemlji. I opravdao je sva očekivanja, podsjetivši pomalo na nama jaaako dragi 'Citizen Dog'.
THE HAPPY LIFE
Ni sam ne znam kako smo izdržali ovo odgledati do kraja. Neopisivo iritantna korejska verzija eksploatacije motiva 'ispunjavanja snova unatoč godinama' govori o skupini sredovječnih muškaraca koji odlučuju oživjeti rock bend iz svoje mladosti. Neopisivo promašeni humor, grozna glumatanja, debilno forsiranje emocija i jad i bijeda od početka do kraja.
TRIVIAL MATTERS
Vrlo moguće pa najbolji film Pang Ho-cheunga ('AV', 'Men Suddenly In Black', 'Isabella'...) do sada, zapravo dugometražna ekranizacije hrpetine njegovih kratkih priča, koje variraju od seks komedije do teške drame. Odlično režirana musaka, koja vas iz minute i minutu šalta iz emocije u emociju. S veseljem čekamo što će ovaj momak napraviti sljedeće.
MUAY THAI CHAIYA
Tajlandski boks i tajlandska mafija! Prikaz urbane džungle kroz gubitak nevinosti skupine prijatelja, čiji se životi raspadaju nakon što odluče napustiti selo i u kaotičnom noćnom životu Bangoka postati borci na ilegalnim turnirima, što ih odvodi dublje u podzemlje, nasilje i izdaju. Nabrijani, fenomenalni borilački Tajland, s gomilom krvi, sjajnom glazbom, lijepim ženama i brutalnim fajtovima – ovo je prvi film u kojem smo vidjeli da jedan borac drugome nogom zakucava glavu kroz pod ringa! Moćna i brutalna zabava.
IN THE POOL
Prvi prikazani film unutar programa retrospektive japanske komedije u režiji Mikija Satoshija, simpatičnog lika u kaubojskoj košulji i sa šiltericom na kojoj piše 'It's Always Sunny In California'. Kakav redatelj, takvi i filmovi – mješavina japanskog ludila i ziheraškog preglumljavanja nije za svakoga, a 'In The Pool', zapetljana priča o sudbinama galerije egzotičnih likova, dobra je, iako ne i fenomenalna zajebancija.
THE ASSEMBLY
Jedan od najgledanijih filmova u Kini, ono, ikada, ratni je spektakl s temom kineskog građanskog rata s kraja četrdesetih. Kineska verzija 'Saving Private Ryan' s otvaranjem prepunim raskomadanih tijela, visoko stiliziranom fotografijom i tresućom kamerom iz ruke neopisivo je šuplja, a kvazirealistični prikaz rata i iritantna melodrama u kojoj svako malo netko nekome umire na rukama nikoga od nas nisu previše oduševili (neki su čak i naputili kino nakon prvih sat vremena). Za razliku od milijarde Kineza, kojima se očito svidjela visoka produkcijska razina ravna modernim holivudskim ratnim spektaklima i činjenica da je izbjegnuta jeftina politička propaganda. Gledali smo to već previše puta. I puno bolje.
DEATHFIX: DIE AND LET LIVE
Miki Satoshi, možda mrvicu bolji od 'In The Pool', jer je luđi. Ideje kao što su pravljenje kajgane od rigotine na haubi automobila izmamile su urlike oduševljenja kod publike, a priča o nadrealnoj i apsurdnoj potrazi za insektom koji ljudima omogućuje zagrobno iskustvo bez smrti, miješa moderni japanski nonsens i staru ero guro tradiciju. Dobro, iako je 100 minuta previše za takvo nešto.
THE ROBBERYTHE FIRST ADVENTURES OF THE GANGSTA BEARS
Pang Ho-cheung je stalni gost Udina, a njegov status danas je takav da publici može puštati čak i svoje kućne filmove koje je snimio kao dijete. Ovo su takva dva, kratka amaterska krimića nastala sredinom osamdesetih u kući klinca koji je sa svojom braćom i rođacima snimao gluparije opsjednut Johnom Wooom i sanjao da će jednog dana postati redateljska zvijezda. Dobro smo se nasmijali.
ADRIFT IN TOKYO
Najbolji Miki Satoshi i posve drugačiji. Genijalna ideja – utjerivač dugova plaća zbunjenom studentu da mu pravi društvo u šetnji Tokijom, ne bi li prije odlaska u zatvor zbog ubojstva supruge koju je neizmjerno volio još jednom prošetao lokacijama kojima je s njom redovno šetao u prošlosti. Rezultat je urbani road movie, razglednica, drama i ekscentrična, originalna 'satošijevska' komedija. Walkie talkie movie? Žanr kojem želimo još ovako dobrih naslova.
FUNUKE, SHOW ME SOME LOVE YOU LOSERS!
Vladavinu Japanaca na ovogodišnjem FEFF-u nastavlja i ovo remek-djelo, kojeg je možda najlakše opisati kao 'sadistički Taste Of Tea', ili iznimno crnu mješavinu obiteljske drame i komedije u kojoj pratimo neopisive sudbine jedne (nadamo se ne tipične) japanske obitelji. Fantastično režirano i odglumljeno, a i vidjeti na velikom platnu polugolu Eriko Sato, jednu od najljepših japanskih glumica današnjice, bilo je iskustvo vrijedno putovanja. ;)
LOVE MASTER
Koji antiklimaks! Nakon velikih najava o posebnoj, feminističkoj pinku eigi, očekivalo se puno, a dobila se kita. Pa čak ni to, obzirom da u 82 minuta ima svega dvije i pol (loše) scene seksa, a ostalo je imbecilna i šlampava obiteljska drama koja ne zna što bi sa sobom. Najgore od svega jest potrošeni talent Marie Ozawe, japanske porno ikone, koja ovdje sudjeluje u najmanje erotičnoj sceni seksa ikada snimljenoj, ležeći poput leša dok naš iritantni antijunak plazi po njoj. Jad i bijeda.
RESIKLO
Filipinski mecha roboti! BMX i skejtovi! 'Predator', 'Alien' i 'Star Wars' u filipinskom loncu, koji čak i nije toliko jeftin kako se očekivalo, obzirom na solidan CGI. Standardna filipinska SF akcija za prepunu kino dvoranu gledatelja koji već znaju što očekivati od te etikete – zabavu sa skandiranjem i atmosferom općeg tuluma. A najbizarnije od svega, ovo nije bio midnight movie, već spektakl za 2:15 popodne! Veselo, urnebesno i nabrijano onako kako samo Filipini znaju kada rade blockbustere.
ZOMBIE KAMPUNG PISANG
Malezijski zombiji! Puno se očekivalo od prve malezijske zombi-horor-komedije, najavljene kao opaka politička satira i kritika totalitarizma, vjerskog i političkog. Na kraju smo dobili 118 minuta dugu davež sa 'zombijima' koji nose kreč na licu i humorom u rangu hrvatskih serija. Tužni pucanj u prazno i propuštena prilika.
THE SCREEN AT KAMCHANOD
Navodno zasnovan na instinitoj priči, koja je opsjedala novinske naslove 1991. godine – tajlandski horor o kino projekciji na kojoj su se pojavili duhovi kao gledatelji. Odlična premisa pa šteta što je izvedba samo još jedan prosječni bu! horor. Doduše, nikada do sada nismo vidjeli film koji u prvih 60 filmova ima barem 50 skerova, iako ih svega nekoliko uistinu funkcionira.
THE GUARD POST
Novi film redatelja korejskog vojničkog horor hita 'R-Point', opet s vojnicima i infekcijom koja uzrokuje nekontrolirano nasilje. Dobro klanje i fino režirana pucačina, ali generalno predugo, prezbrčkano i posve konfuzno te u globalu naporno. Ima stila, ali ništa više od toga. Još jedna ćorak za Koreju.
SICK NURSES
Masterpis horora iz Tajlanda! Ono što je 'Art Of The Devil' bio za prošle festivale, to je 'Sick Nurses' za ovaj, samo s nešto više komedije i seksa. Premisa o prodaji organa koju organiziraju seksi medicinske sestre i jedan gay liječnik samo je podloga za predivan kaos koji slijedi, a kojeg je teško riječima opisati. Sve to u produkciji jednog i jedinog Prachye Pinkaewa! Gledati, gledati, gledati!
CROWS – EPISODE 0
Hell-Madrfaking-Yea! Novi Miike razvaljuje guzice! Njegova adaptacija manga fenomena, ultranasilne priče o tinejdžerskim bandama i jakuzama, savršena je mješavina tzv. 'novog' i 'starog' Miikea, hiperstiliziranog nasilnog gangsterskog filma i tinejdžerske drame za pop tržište. Vrhunski casting, savršena režija, odlične koreografije borbi... Tko ne pogleda 'Crows' na kino platnu, ne zna što propušta. Imali smo tu čast, kao i vidjeti Miikeovu video poruku festivalu, koju je poslao kao najavu i zahvalu za topli prijem u Udinama od prije dvije godine. Vrh!
 |
Facebook komentari