Galerija fotografija iz Udina 2006.
 Cro Copov high kick, sperma Shinye Tsukamota, tajne snimanja sedam filmova u jednoj godini, 'Hostel', 'Masters Of Horror'... Puno smo tema stigli pretresti provevši dan s Takashi Miikeom u Torinu, gdje je gospodin redatelj 19. travnja sudjelovao u otvaranju svoje do sada najveće retrospektive na svijetu – čak 26 filmova na svakodnevnim projekcijama, u kinu toliko nakrcanom posjetiteljima (koji plaćaju i do 30 eura za jednu ulaznicu!) da se nije moglo sjesti ni na pod i stepenice!
Osim podugačkog intervjua s Miikeom, konačno smo imali prilike upoznati i Toma Mesa, koji je navratio na presicu ne bi li uz redatelja najavio projekciju Miikeova masterpisa 'Dead Or Alive', filma koji mu je, kako kaže, promijenio život, a upoznali smo i Gozua osobno! S Miikeom je, naime, doputovao i japanski filmski kritičar Tokitoshi Shiota (ujedno i direktor Yubari International Fantastic Film Festivala), njegov prijatelj koji je u filmu 'Gozu' glumio čovjeka s kravljom glavom, a u 'Katakurijevima' prvu žrtvu, samoubojicu koji se smakne u hotelskoj sobi (usto, svi vi koji imate Tartanovo DVD izdanje čuli ste ga kako s Miikeom pjeva na audio komentaru istog filma).
S Miikeom smo se potom preselili u Udine, gdje je 21. travnja startao osmi po redu Far East Film Festival, ovog puta u trajanju od čak devet dana. Miike, kao najveća zvijezda u Udinama, koju je na festival dovukao novi partner FEFF-a, Marco Muller (šef Mostre), svečano je otvorio show svojim 'Imprintom' – bilo je gušt pogledati ga ponovno na velikom platnu, uz ovacije i šokirane poglede prepune dvorane. Dvorana je bila prepuna manje-više svaki dan na svakoj večernjoj projekciji (a nerijetko i preko dana), a u masi koja je gledala poveću količinu odličnih stvari, prosjeka i smeća bila je i žutotilovska ekspedicija iz Zagreba, naoružana kamerama, diktafonima i omotima DVD-a u lovu na potpise.
Evo što smo stigli odgledati:
GIMME KUDOS
Kriminalistički obojena drama s elementima komedije, ugodno iznenađenje koje pokazuje velike promjene u kineskoj produkciji, ali i kineskom društvu – pored lijepih modernih studentica i fora na račun Internet pornografije, tu je i zapetljana priča o debeljku koji tlači novinara tražeći da ga se ubaci u novine zbog herojstva kojeg je počinio spasivši djevojku iz ruku silovatelja. Jel' je ili nije? Dok dočekate odgovor, nekoliko ćete se puta počeškati po glavi, nasmijati i rastužiti. Dobar start programa.
SHINOBI
Igrica na velikom platnu, s ninjama, letenjem i frenetičnim, animeoidnim šorama. Zvuči dobro, ali je nažalost daleko od toga. 'Shinobi' je stominutna bljutava torta sačinjena od slojeva akcije-dijaloga-akcije-dijaloga, koja sa zamornim tempom, patetikom i kičem potencijalnu dobru borilačku zabavu pretvara u pravu davež i dokaz da se može ispeči drek čak i kada recept upućuje na nešto posve drugačije. A i CGI je sranje.
THE SHOPAHOLICS
Pravilo je da prvi festivalski vikend ne nudi pretjerano dobrih filmova (koji su se nabili, kao i svake godine, u drugu polovinu tjedna), a u niz razočaranja ubacuje se i veliki hongkongški hit sa Ceciliom Cheung kao ovisnicom o šopingu. Dobro počinje i ima par dobrih fora, ali na kraju se pretvara u preživčanu, gotovo pa hrvatsku komediju situacije, dok vi jedva čekate da završi. Šteta.
ALWAYS SUNSET ON THIRD STREET
Holivudsko smeće reći će neki. E pa nije! Holivud bi to toliko ispatetizirao da ni treća runda sakea nakon ispiranja vatrogasnim šmrkom pod najjačim pritiskom ne bi isprala osjećaj posranosti nakon gledanja. OK, jest film za masu i jest užasno pitak, ali je osjećajima krcata priča o poslijeratnom Japanu u vrijeme gradnje tokijskog tornja. Pratimo dolazak djevojke s periferije u Tokijo, gdje dobija ponudu za posao. Iako se isprva nadala tajničarenju, završi kao pomoćnica automehaničaru u siromašnoj ulici čiji se stanari trude izvući maksimum iz neimaštine i bijede vjerujući u neko bolje sutra. Ogroman petominutni aplauz krcatog kina (druga nagrada publike) i superjednostavan redatelj koji nam se prije projekcije pohvalio dobivanjem preko deset japanskih Oscara za ovaj masterpis.
 
A WATCHER IN THE ATTIC
Jedna od brojnih adaptacija literarnih klasika Edogawe Rampa na Festivalu, legendarnog 'japanskog Edgara Allena Poea', eroguro (erotika plus groteska) majstora koji je inspirirao neke od najvećih ostvarenja japanskog filma u povijesti pa tako i prvu adaptaciju 'Watchera' iz 1976., u režiji Noboru Tanake. Nažalost, moderna inačica fula u svakom pogledu pa priča o muškarcu koji gubi razum zureći u tuđe sobe kroz rupe na podu tavana postaje prvim filmom na kojem smo čuli gromoglasno hrkanje u kino-dvorani (doslovno).
HOME SWEET HOME
Hongkongška drama s elementima horora. Mlada obitelj useljava u novogradnju te im se počnu dešavati neobjašnjive stvari koje kulminiraju nestankom sina. Policija baš i nema entuzijazma u istraživanju pa se majka odvaži sama krenuti u potragu. Otkriva da je na mjestu temelja nekad bilo skvotersko naselje koje je policija silom iselila, a u akciji je najlošije prošla ispržena, mentalno neuravnotežena žena koja je tom prilikom izgubila muža i dijete. Odlična uvodna skevenca sukoba policije i prosvjednika koji s otvorenom bocom plina sumanuto trče u kordon zasigurno je najbolji dio filma. Ostatak je osrednje ostvarenje koje samo dodatno dokazuje lagano gašenje novovalnog azijskog horora.
YOU AND ME
Kineska verzija 'Spring, Summer,...' prati studenticu koja unajmi skromnu sobicu kod zajebane, tradicionalne udovice. Njihov odnos u početku definira djevojčina borba za osnovna prava poput vješanja Disneyevih postera, odvojenog priključka za telefon ili korištenja frižidera te staričino nepopustljivo reketarenje. Suprotstavljeni stavovi postepeno omekšaju kroz nadolazeća godišnja doba te njihov odnos postaje topla i dirljiva priča o zbližavanju uz razarajući završetak. Izvrsna gluma, fenomenalan soundtrack i izvanredna fotografija izmjenjujućih statičnih kadrova i kranova.
MURDER, TAKE ONE
Jedno od brojnih razočaranja iz Koreje, koje nije zadnje smeće, iako se u posljednjih pola sata, uslijed bezbrojnih prevrata zbog kojih traje predugo i njihove predebilne prirode pretvara upravo u zadnji šrot. A tako dobro počinje – triler koji je istodobno i komedija originalan je spoj, ali ne i isfuran onako kako je potrebno. Na kraju ćete samo gledati na sat i čekati da sve skupa završi, bez previše zanimanja tko je ubio djevojku u hotelskoj sobi i tko je zapravo osumnjičeni muškarac kojeg policija ispituje u svojim prostorijama.
EXODUS: TALES FROM THE ENCHANTED KINDOM
Filipinski miks 'Gospodara prstenova', 'Mad Maxa' i 'Star Warsa', snimljen za sto kuna. Otprilike. Potencijalno zabavan niskobudžetni cirkus dežurnog FEFF filipinskog redateljskog superstara Erika Mattija (voljeli smo njegov hororac 'Pa-Siyam' prošle godine) jest snimljen po diktatu producenata koji u kinima žele vidjeti obiteljske novčanike, no koliko god da smo guštali u blesavim kostimima nalik na dječji program Zagrebačke televizije osamdesetih, ženi pčeli, maloljetnim fajterima, jeftinom CGI-ju i plavom čovjeku-konju, sve skupa je prenategnuto i jednostavno sporo da bi moglo biti zabavno u skladu s potencijalima.
  RAMPO NOIR
Prvi film na festivalu koji nas je istinski razvalio, ali nismo ni očekivali ništa manje od zbirke četiri priče snimljene prema eroguro djelima Edogawe Rampa, koje međusobno povezuju teško ludilo i Tadanobu Asano u glavnoj ili sporednim ulogama. Hisayasu Sato snimio je prilično uznemirujuću storiju s poznatim glumcima, o unakaženom, nijemom vojnom veteranu bez ruku i nogu (Nao Omori, poznat i kao Ichi iz 'Ichi The Killera') kojem supruga britvom reže bradavicu i siše mu krv iz rane dok ga ševi. Između ostalog. I ostatak je bomba, no obzirom da je ovo obavezna vizualna literatura, nećemo vam previše otkrivati, već vam samo savjetovati da ga što prije pogledate.
THE GLAMOROUS LIFE OF SACHIKO HANAI
Aktivistička pinku komedija Meike Mitsurua o kojoj smo pisali na forumu ovog sitea, a sada je konačno pogledali i... oduševili se. Još jedan materijal koji se ne smije propustiti priča je o djevojci koja nakon što dobije metak u čelo (i preživi) u rupu gura klonirani prst Georgea W. Busha (s noktom obojanim u američku zastavu), nakon čega postaje genije koji čita filozofiju i citira Chomskog, ali i ševi sve pred sobom, s odgođenim djelovanjem osjeta. Sve to u isto je vrijeme i špijunski film. Zvuči suludo? Čekajte samo da vidite...
BITTERSWEET
Još jedna pinku eiga Meike Mitsurua, manje suluda, ali ništa lošija. Priča je to o djevojci koja se upušta u seksualnu avanturu s razvedenim vlasnikom birtije iako je zaručena te je pred njom život definiran tradicionalnim, unaprijed definiranim vrijednostima. Japanski reality-check u kojem se seks prikazuje prvenstveno kao potreba lišena prevelike emocionalne patetičnosti, a segmenti drame su stvarni i udaraju direktno bez previše najave i nerelanosti situacije, baš kao i u stvarnom životu. Odlični film za ponoćnu projekciju.
MURDER ON D STREET
Jissoji Akio ponovno ekranizira Edogawu Rampa i to u vrlo dobrom spoju absintske seksualne bondage egzotike i šerlokovske istrage. Tokiko je vlasnica knjižare sa istančanim ukusom za lijepu umjetnost pa naručuje vrsnog replikatora za izradu duplikata portretiranih bondage ljepotica. Majstor toliko prezire originale da ih spaljuje, a naručiteljici podvaljuje svoje kopije. Nitko ne bi posumnjao u izvornost originala da Tokiko ne završi zadavljena bondage užetom. Inspektor Kogoro pokreće istragu – je li ubojica vrsni replikator ili Tokikin partner u bondage egzibicionizmu? Fina kamera i izvrsna gluma uz malo art pretjerivanja.
LINDA LINDA LINDA
Drugo mjesto po glasovima publike, apsolutno zasluženo. Japanske srednjoškolke odrastaju uz gitare i proživljavaju one komade mladosti koje će zauvijek pamtiti. Jedinstvena glazbena teen drama s tako običnim curama zaljubljenima u melodični punk The Blue Heartsa, s predivnom fotografijom, odličnom glazbom i genijalnom glumom. Jedan od ponajboljih filmova na festivalu, koji je opravdao sav hype i primljene ovacije, a kojeg ne uspoređuju s Jarmuschom i Kauirismakijem bez razloga. Punk rock nikada nije zvučao ovako... slatko. Remek-djelo.
VAMPIRE COP RICKY
Korejska akcijska komedija koja nije ni dovoljno akcijska, ni dovoljno duhovita. Još jedan primjer lagane krize korejske produkcije, iako polazi od tako dobre, ali nažalost nedovoljno pametno/ludo iskorištene premise: Ricky je policajac kojeg ugrize komarac iz Transilvanije, nakon čega se pretvori u vampira, a zubi i apetit za krvlju narastu mu samo onda kada mu se digne kita! Nažalost, ono što počinje kao duhovita debilana postaje drama, tragedija, krvava akcija i kvaziduhovita posveta superherojima. Zvuči super kad se ovako pobroji, kao što je i nama prije nego što smo ga pogledali.
GHOST OF VALENTINE
Krasue duh se ukazuje u bolničkom kompleksu da bi uravnotežio negativnu karmu prošlog života. Duh djevojke u obliku glave sa svjetlećim plućima (sjetite se 'Mystics In Bali' o kojem smo pisali i u 'Žutom titlu') odmata klupko bizarne priče u koju su upleteni hendikepirani domar, pijani portiri, propali direktor, novopridošla medicinska sestra i duh nerođene djevojčice koji se transformira u horor-starca kad ne prodaje cvijeće. Kreativni su ti Tajlanđani, nema šta!
  THE HOUSE
Novovalni neuspjeli hongkongški horor pokušaj spaja ukleti stambeni prostor i 'The Others'. Gotovo nikakav pljesak skromnog auditorija dovoljno govori sam za sebe.
THE IMP
Kultni hongkongški 'taoistički horor' iz 1981. godine ne samo da je predstavnik trenda popularnih crnomagijskih 80's horora s dalekog istoka u kojem ljudi rigaju gusjenice i gliste (ovdje je riječ o povraćanju blata), već je bio i idealna prilika za podsjetiti se kako je to bilo gledati ispucale, stare filmske role u kinima dok smo bili klinci. Toliko ispucale da smo po prvi put u životu na festivalu doživjeli njezino pucanje pred sam kraj, ali srećom stvari su brzo pokrpane pa smo imali prilike razorno finale doživjeti nekoliko puta snažnije, uz buran pljesak frikova u pristojno popunjenoj dvorani. Savršen materijal za ranopopodnevnu projekciju 'horor dana'.
BENEATH THE COGON
Filipinsko iznenađenje čiji je budžet vjerojatno nalik onome kojeg je imao Bore Lee, ali sve ostalo je posve, posve drugačije. Filipini svoju kinematografiju liječe digitalnom produkcijom: krizi unatoč, u zadnjih je godinu dana snimljeno pedesetak filmova s jeftinom digitalkom, a i multipleksi su se počeli prilagođavati nastalom trendu, prikazujući ih na velikom platnu. Jedno od takvih djelca je i novi film simpatičnog mladog redatelja Rica Marija Illarde, koji spaja tarantinovski gangsteraj, šore, ruralnu ljubavnu dramu i monster movie horor, kao i pokoju pametnu o ratu u Iraku i gubitku vrijednosti pod teretom dolara. A sve to skupa bez previše istih tih dolara u produkciji, ali s talentom i naznakom da nas od ovog mladca tek čekaju prave bombe.
THE HEIRLOOM
Razočaranje iz Tajvana, pretjerano razvikano, nepotrebno hvaljeno i upakirano kao glazura na torti, ali šuplje i bez ijednog jedinog skera, ma koliko se trudili. OK, glavna glumica je predivna, i na platnu i kada s njom sjednete u istu prostoriju, ali sve to nije dovoljno da bi priča o ukletoj kući, čudnim ubojstvima i nesretnom nasljedstvu bila išta više od jadnjikave reciklaže koja želi biti Hollywood. Ako ništa drugo, barem smo naučili da su nekoć u Tajvanu ljudi kupovali mrtve bebe na crnom tržištu, kako bi pili njihovu krv, smatrajući da ih ona štiti od zlih duhova. Bez zajebancije.
VOICE
Najlošiji film festivala. Još jedno nevjerovatno loše južnokorejsko ostvarenje četvrti je nastavak 'Whispering Corridors' sage o srednjoškolkama i misterioznim događajima. Iako nam je izbornik Darcy prije projekcije objasnio kako je riječ o mladim nadama kako glume tako i režije, moramo priznati da ni uz maksimalnu volju ne možemo prijeći preko neprestanog izvrtanja radnje, toka događaja i prevrata. Davež na kvadrat.
ART OF THE DEVIL 2
Samo u Udinama možete doživjeti masovne ovacije na scenu u kojoj se muškarcu raspada meso na tijelu, dok mu iz rupa izbijaju metalne udice – dobrodošli u jedan od ponajboljih azijskih gore horora novog doba, veliko iznenađenje koje je toliki napredak u odnosu na razočaravajući prvi dio da nas je sve ostavio u šoku. Ne samo zbog napretka. Stavite u paket kambodžansku kletvu, silovanje školaraca, izlaženje malih krokodila iz tijela, guljenje kože let-lampom, mrtvace u keramičkim zdjelama, pljuvanje sažvakanog jezika prijateljice (s piercingom), babu koja jede (sirovu) mačku... i dobili ste: b-b-b-b-bombu! SKI JUMPING PAIRS – ROAD TO TORINO
Megaurnebesni japanski mockumentary o skijaškim skokovima u paru (točnije, dvije osobe na istom paru skija), olimpijskoj disciplini kojoj je trebalo puno vremena i puno borbe ne bi li postala priznatim sportom. Teško za prepričati, neopisivi gušt za gledati.
LOACH IS FISH TOO
Kinezi rade najbolju dramu. Fenomenalna fotografija i minimalan soundtrack su apsolutni doživljaj na velikom platnu. Klasična teška kineska socka ovog se puta pozabavila 'ilegalcima' u Pekingu koji pristižu u nemalom broju u potrazi za poslom i kakvim-takvim životom. Pratimo samohranu majku dviju djevojčica koja zbog istog prezimena upoznaje sitnog lopova dobrog srca. Uz obećanje da će im on pomoći, zaglave na građevinarskom izrabljivanju. Meštar se ipak sažali pa počne tražiti dostojanstveniji posao za napaćenu ženu te se postepeno zbližavaju i zajednički traže izlaz iz totalne bijede i neimaštine. Masterpis.
  NANA
Manga se prodala u 27 milijuna komada (a i dalje ide kao alva). Tinejdžerska drama o dvije Nane. Iako su totalne suprotnosti (jedna je nesretno zaljubljena pjevačica, druga dijete iz sređene obitelji iz predgrađa) nakon slučajnog susreta postaju cimerice i najbolje prijateljice te zajednički riješavaju ljubavne probleme, početke karijere i planove za budućnost. Krcato kino, J-pop i uzdasi. Hah, ti tinejdžeri...
TOKYO ZOMBIE
Tadanobu Asano i Sho Aikawa u glavnim ulogama i Sakichi Sato iza kamere! Hura! Projekcija za prave fanove, koji su skandirali čim se Asano pojavio u kadru. Ostali su napustili dvoranu odmah nakon scena s pedofilom koji gladi golu guzicu mrtvog dječaka na smetlištu. Što ćete, ne shvaćaju svi japanski smisao za humor. Savršena debilana koja kombinira jujitsu, zombije, 'Glup i gluplji' poetiku, mitraljez na govna i pišalinu, otkidanje glava, vađenje crijeva, žvakanje penisa...
SINGING LOVEBIRDS
Raspjevani samuraji uz zarazni soundtrack prepričavaju ljubavne jade djevojke čiji otac nasjeda na trgovačke spačke i izgubi novac na lažnim antikvitetima. Nezgodnu situaciju iskoristi lokalni moćnik koji otkupom dugova želi 'kupiti' srce mlade djevojke. Sukob srca, siromaštva i ljubavi protiv moći, zlatnika i arogancije prerasta u samurajsku ljubavnu dramu ispričanu pjevanjem umjesto mahanjem mačevima. Iako ima i jedna chambara na kraju. Jedino je šteta da smo ga gledali na malom monitoru press sobe; bio je to prvi film prvog dana (u pola deset ujutro) pa smo ga propustili na velikom platnu...
HELLO YASOTHORN
Funky tajlanđanski muzičko-humoristički kaos s pregenijalnim bojama, ingenioznim idejama i hrpetinom divnih fora. Jedno od najugodnijih iznenađenja koje će oduševiti fanove stilskog napada u stilu 'Tears Of The Black Tiger'. Ali i svakog sa smislom za humor.
WELCOME TO DONGMAKGOL
Pobjednik festivala, komad akcijske patetike iz Koreje, neloš, ali ne ni pretjerano fascinantan. Ponovno priča o borbi sjevera i juga zemlje, 'Dongmakgol' polazi od istih emocija koje postavljaju 'Taegukgi' i 'Silmido', samo ih stavlja na entu potenciju. Solidan blockbuster (još jedan obarač rekorda s 8 milijuna prodanih kino ulaznica u zemlji) s očajnom američkom glumom, bajkovitim elementima, solidnim humorom, krvlju, znojem i suzama. E da, i Joe Hisaishi je radio glazbu. Nije čudo da je postao preskup za Kitana.
Galerija fotografija iz Udina 2006.
 |
