| ‘Heroes Shed No Tears’ (1986.) |
| Autor: Velimir | 27.01.2006 |
 John Woo u Rambo/Commando modu, samo s nešto izraženijim overdoseom klasične hongkongške melodrame i neizbježne crne-komedije. Minus kinetička poezija. Eto, da ne ispadne da je sve što je Woo radio prije Hollywooda suho zlato, ima ponešto i suhog srebra, poput ove priče o kineskim plaćenicima američke vlade koji uhvate zlog draglorda Zlatnog trokuta, ali se moraju potruditi s njime pobjeći živi iz prašume. Očinske emocije, zli zapovjednici s Rejbankama, američka novinarka koja pokazuje sise, laka i teška artiljerija, okrutno mučenje zarobljenika, agresivna plemena oboružana kopljima – ‘Heroes Shed No Tears’ klasični je 80’s akcić lociran u džungli, samo još malo nakrcan nasiljem; klanjem, rezanjem, paljenjem, velikim eksplozijama i ispražnjenim šaržerom po glavi stanovnika.  
Komentari (1)
Napišite komentar
Morate biti prijavljeni da biste mogli poslati komentar. Molimo vas da se registrirate ukoliko nemate već otvoren korisnički račun.
|
Uglavnom ovo je John Woo Prije John Woo-a...sirov, brutalan, krvav i nemilosrdan...ali ne još i skroz stylish. Očito je da tek traži svoj stil koji je se već u narednom filmu, "A Better Tomorrow", počeo nazirati i razvijati. Doduše ima i ovdje njegovih prepoznatljivih zaštitnih znakova kao što su slowmotion i mnogo cool kadrova, ali ipak nije to još to iako se vidi da je ovo Woo-ovih ruku djelo hehe... 
Arsenal je raznovrstan...nema šta nema...od sačmarica, M60, preko bacača plamena, granatnih bacača i brdo eksploziva...ovo je definitivno masakr najvećeg razmjera! A zadnji fajt da i ne spominjem...jedna od najbrutalnijih šora koje sam vidio. No ono što je zanimljivo u cijeloj toj priči je činjenica što je Woo unatoč svom tom nasilju uspio stvoriti i neku dramu, ubaciti mrvu dubine, mrvu humora, poručiti neke poruke o roditeljstvu, prijateljstvu i časti. 
