Kad se jedan od vaših najdražih redatelja krene ispričavati što kasni s odgovorima za intervju, jer je previše zaposlen radom na svom novom filmu, dođe vam neugodno što ste ga uopće cimali dok radi. No, genijalni Tajlanđanin Apichatpong Weerasethakul, jedan od najboljih redatelja današnjice, usto je i jako fin&pristojan momak. Ovaj sin liječnika i diplomirani arhitekt snimio je nekoliko filmova o kojima već godinama bruje svi arthouse krugovi, a status ‘zvijezde’ priskrbio si je nakon što je 2002. godine za briljantni ‘Blissfully Yours’ pokupio nagrade na pet prestižnih festivala, uključujući i Un Certain Regard Award u Cannesu te kada je 2004. isto ponovio i s ‘Tropical Malady’, još jednim masterpisom koji je u Cannesu osvojio nagradu žirija (i bio nominiran za Zlatnu palmu).
Apichatpong vodi svoju tvrtku Kick The Machine, koju je osnovao 1999., bavi se promoviranjem eksperimentalne i nezavisne produkcije, a evo što je imao reći ekskluzivno za Zuti-titl.com…
Tajlandski filmovi postaju sve popularniji. Možeš li nam objasniti situaciju u današnjem tajlandskom filmskom biznisu i tvoju poziciju u njemu (studio vs nezavisni)?
Zapravo, stanje je sve gore i gore, ako se gleda iz perspektive lokalnih filmmejkera. Ostala su nam samo tri velika studija, koja sada oponašaju uspjeh komedija i filmova o duhovima. Stoga je broj žanrova koje možeš snimiti jako ograničen.
Ja radim u nezavisnoj kompaniji, koja je u vlasništvu jednog od studija. Sretan sam što imam slobodu raditi po svom konceptu. Ta mi tvrtka pomaže da svoje filmove pokazujem u lokalnim kino-dvoranama.
Panna Rittikrai i Tony Jaa postigli su veliki međunarodni uspjeh sa svojim akcijskim filmovima. Koje je tvoje mišljenje o novom valu tajlandske martial arts/akcije?
Nadam se da će procvasti. Ljudi će više zapažati male filmove, kada ih se zatrpa s previše velikih.
Koliko su tvoji filmovi veliki u Tajlandu, u usporedbi s filmovima kao što su ‘Sars Wars’ i ‘Werewolf In Bangkok’?
‘Werewolf In Bangkok’??? Moje filmove gleda mala, ali entuzijastična publika.
Tu je i novi val tajlandskih horora. Jesi li ikada razmišljao i ti snimiti jedan (u neku ruku, završnicu ‘Tropical Malady’ neki mogu shvatiti i kao horor)?
Volim svakakve žanrove. No opet. ne želim oponašati J-horor i korejske horore. Ne volim nasilje u filmovima. Ali da, jako bih volio snimiti horor film na svoj način. Štoviše, upravo pišem scenarij za jedan i nadam se da ću ga snimiti. To je više neka vrsta tajanstvenog filma.
‘Tropical Malady’ bio je prvi tajlandski film koji je osvojio veliku nagradu u Cannesu (ako zanemarimo ‘Blissfully Yours’… :)). Koliko je to imalo utjecaja na tvoju karijeru, ali i na cijelu tajlandsku filmsku industriju?
Puno je utjecalo na mene, posebno što se tiče poticanja. Bilo je to i divno, poučno iskustvo, vidjeti ljude koji vole ili mrze tvoje djelo. Pomaže mi da se bolje skoncentriram.
Jesu li festivali glavni ‘promotivni alat’ za azijske filmove na zapadu?
Možda. Ali na to mogu gledati tek s pozicije filmaša. S obzirom na to koliko je teško snimiti jedan osobni film, on postaje tvojim djetetom o kojem se jako brineš. Možda je dobro vidjeti kako ljudi stoje u redu za tvoj film prije negoli nestane?
Što misliš o američkoj ‘remake maniji’? Bi li ti ikada dopustio da snime remake tvog filma.
Apsolutno. Sanjam o tome da netko snimi remake po mom filmu! Tada mogu kupiti piratski DVD. Ideja mi je vrlo ‘konceptualna’.
‘Iron Pussy’ bio je prilični šok za fanove koji nisu gledali tvoje ranije kratke filmove… Planiraš li opet snimiti sličan ‘blesavi film’, uz ostale, ‘ozbiljnije’ radove?
Ozbiljan sam kad kažem da je ‘Iron Pussy’ bio ozbiljan.
Bi li ikada radio na holivudskom projektu?
Bih, ako bi to bio osobni holivudski projekt.
Studirao si arhitekturu – kako si završio u filmskom svijetu i koliko je (ako išta) arhitektura pomogla u tome?
Oduvijek sam volio filmove. Kada sam studirao arhitekturu, trudio sam se sam naučiti o filmovima. Onda sam pisao rad na temu gradnje filmskog studija – s laboratorijem i svim – kako bih imao priliku naučiti stvari o procesu snimanja filma dizajnirajući prostor u koji bi se on smjestio. No sve sam više počeo ozbiljno razmišljati da postanem filmaš kada sam bio u Chicagu, studirajući umjetnost. Američki eksperimentalni filmovi su jako utjecali na mene.
Na čemu trenutno radiš?
Na filmu o dvoje liječnika. Inspiriran sam svojim roditeljima. Ali ne mogu reći puno, jer stalno rirajtam materijal.
Za kraj, podijeli s nama svoj Top 10 najboljih filmova svih vremena.
Nije poredano po kvaliteti:
1. ‘The Conversations’ – Coppola
2. ‘Love Streams’ – Cassavettes
3. ‘The Bad and the Beautiful’ – Minnelli
4. ‘Satan Tango’ – Bela Tarr
5. ‘Sidewalk Stories’ – Charles Lane
6. ‘The Unchanging Sea’ – Griffiths
7. ‘Re-Animator’ – Stuart Gordon
8. ‘Luk Isan’ (Son of the Northeast) – Vichit Kunawuddhi
9. ‘Valentin de las Sierras’- Brice Baillie
10. ‘E.T.’ – Spielberg
