Sa svojim novim filmom ‘The Good The Bad The Weird’, legendarni Kim Jee-Woon, čovjek koji nam je dostavio moderne korejske klasike kao što su ‘The Quiet Family’, ‘The Foul King’, ‘A Tale Of Two Sisters’ i ‘A Bittersweet Life’, stigao je i do Cannesa.
Njegova western–akcijada prikazana je izvan konkurencije i ja ju, nažalost, nisam pogledao, jer se nakon noćnog tulumarenja s Brianom Yuznom i genijalnom ekipom s Grossmanna jednostavno nisam mogao ustati na ranojutarnju novinarsku projekciju. No zato sam bio spreman za poslijepodnevnu press konferenciju, gdje se jako pričljivi Jee-Woon pojavio s tri glavna glumca (uključujući i svima poznatu, legendarnu njušku po imenu Song Kang-ho) te popričao s okupljenim novinarima. Među kojima sam ja bio gotovo pa jedini bez kosih očiju!
Čemu ste osobno bliži – starim američkim westernima Hawksa i Forda ili talijanskim špageti verzijama?
Od američkih westerna, jako volim ‘High Noon’, ‘Obračun kod OK korala’, ‘Shane’, ‘My Dear Clementine’… No, na mene su ipak više utjecali talijanski naslovi, jer smatram da su špageti verzije puno snažniji filmovi, primjerice Leoneovi radovi… Razlog leži u tome što američki westerni imaju američku tradiciju i promoviraju američke vrijednosti, dok su talijanski fokusirani prvenstveno na filmski užitak. Likovi su ekspresivniji. Uživao sam i u brojnim novijim američkim westernima, poput ‘Divlje horde’ i ‘Unforgiven’. Ipak, Leoneovi westerni su mi najcool.
Navodno je snimanje ‘The Good The Bad The Weird’ obilježeno brojnim problemima. O čemu se radilo?
Problemi uvijek postoje. Na tebi je da pronađeš način za prevazići ih. Čak smo 100 dana snimali u Kini i bilo je jako teško, temperature su bile nesnosne, svaki dan u pustinji na 40 stupnjeva, a glumci su na sebi imali hrpetinu odjeće koju su morali nositi. Posebno je bilo teško prevazići kulturološke razlike, obzirom da smo snimali s ekipom iz Kine. To je klasični problem filmova snimanih u inozemstvu. No, moram reći da je u ovom slučaju atmosfera bila jako prijateljska.
Verzija filma koju prikazujete u Cannesu je tzv. verzija za inozemstvo. Korejska će biti drugačija. U čemu je razlika?
Korejska verzija ima više akcije, više komedije i zabavnija je. Recimo to ovako – ‘Dobar, loš, zao’ bio je opisan kao ‘western opera’. Verzija mog filma za Cannes je hard rock western, a njegova korejska verzija bit će rock’n’roll western.
Clint Eastwood, zvijezda vama dragih špageti westerna, je u Cannesu. Jeste li ga pozvali na premijeru?
Čuo sam da je Eastwood ovdje, ali ga nisam vidio. Pozvao bih ga da imam priliku. Ne zato jer sam toliko ponosan svojim filmom, iako to jesam, već zato da mu pokažem da njegovi filmovi danas doživljavaju renesansu.
Jeste li gledali Miikeov ‘Sukiyaki Western Django’ i je li ‘orijentalni western’ sljedeća velika stvar koja dolazi iz Azije?
Nažalost, nisam gledao. Čuo sam za film, naravno, pogledao foršpan… Ja sam veliki fan Miikea, divim mu se još od ‘Audicije’. Što se tiče orijentalnih westerna… Ne znam što je sljedeća velika stvar, ali vjerujem da je u tijeku renesansa akcijskog filma. Ono što sam ja htio s ovim filmom jest snimiti pravu akciju, znači ne danas jako popularne gangsterske filmove, već pravi akcijski film.
