U Kliku br. 47 (svibanj, 2005.) mogli ste čitati skraćenu verziju ovog intervjua. Sada, pročitajte integralnu...

‘Jako mi se sviđa tvoj magazin. Možeš li mi nabaviti broj telefona ove djevojke?’, bila je prva stvar koju je nakon upoznavanja rekao Stephen Chow, genijalac kung fu komedije, redatelj i zvijezda hitova ‘Paklena kuhinja’, ‘Kralj komedije’ i ‘Kung fu nogomet’. Dobri ljudi iz Continental Filma poslali su vašeg Velečasnog do Londona, gdje se povodom britanske premijere novog Stephenovog hita ‘Kung fu frka’ susreo s Chowom i dvojicom scenarista, koji su intervju proveli listajući Klik i dobacujući iz pozadine. Barbara Radulović zna kome se treba javiti ako želi romantičnu večeru s najvećom azijskom filmskom zvijezdom današnjice, a sama zvijezda nam je u međuvremenu objasnila kako je upravo 'Kung fu frka' ostvarenje svih njezinih snova – Chow je, naime, oduvijek želio snimiti pravi borilački kung fu spektakl. I to je uspio, ponovo uz jako, jako puno humora.

‘Da, ovo je moj najbolji film do sada’, kaže, a da bi znali kakvu težinu imaju ove riječi, budite svjesni da je majstor u svojoj 23 godine dugoj karijeri glumio u 58 filmova i režirao njih sedam.

‘Usto, njegova tema – kung fu, nešto je što jako volim, nešto što me jako zanima i što sam uvijek htio snimiti. Do sada sam radio komedije u kojima je kung fu bio tek usputna stvar, no sada sam snimio pravi borilački film, što sam uvijek htio napraviti. Imao sam najveći entuzijazam snimajući ovaj projekt i mislim da se to vidi u konačnom rezultatu.’

Što se tiče komedije, Chow njeguje svoj jedinstveni stil, koji je lokalno poznat kao ‘Mo Lei Tau’, što se grubo može prevesti kao ‘pričanje besmislica’. Na pitanje postoje li neke zapadnjačke komedije koje su utjecale na njegov stil, odgovara: ‘Svidio mi se ‘Austin Powers’, volim Mikea Myersa. ‘Ima li pilota u avionu’ mi je odličan, kao i ‘Goli pištolj’, a volim i Mr. Beana...’

‘Kung fu frka’ je, između ostalog, i pravi CGI spektakl, no sav taj nacrtani kaos film ne pretvora u lobotomičnu holivudsku slikovnicu s ciljem smanjivanja troškova, već mu daje jednu nevjerojatnu kvalitetu suludog real life crtića. Omogućuje mu da pošteno oda počast nekim filmovima koje svi znamo, poput ‘Matrixa’ (čiji je koreograf Yuen Woo Ping radio i na šorama ‘Kung fu frke’) ili ‘Shininga’, ali i da oživotvori iznimno puno originalnih i ludih ideja, što ga i čini vjerojatno najzabavnijim naslovom kojeg ćete ovog ljeta imati prilike pogledati u Hrvatskoj.



‘CGI može realizirati neke stvari koje nitko ne može. Ne mogu ni zamisliti kako bi prikazao scenu borbe s dvojicom glazbenika koji se bore glazbom sa svoje harfe. To su stvari u kojima CGI pomaže.’ Hoće li možda old school postati novi trend, kojeg za sada predvodi Tony Jaa, tajlandska zvijezda filma ‘Ong bak’, spremna na lomljavu vlastitih kostiju, bez žica i kompjuterskih efekata?

‘Moglo bi se dogoditi, jako je vjerojatno da hoće’, smatra Chow, i dodaje: ‘Trendovi idu u krug pa kad ljudima stvarno dosadi CGI, počet će tražiti nove stvari i vratiti se na početak.'

Tko je onda sljedeći Jackie Chan?

‘Tony Jaa!’ (smijeh)

U posljednjoj minuti razgovora uspjeli smo saznati i to da autor ‘Kung fu nogometa’ uistinu prati utakmice. ‘Jesam fan nogometa, ali ništa veći od bilo kojeg ljubitelja nogometa u Hong Kongu. Zapravo, ne igram ga niti ga znam igrati, ali jako volim gledati utakmice. Najdraži tim mi je Brazil.’

U novom valu američkih remakeova veliki broj azijskih filmova doživio je ili će doživjeti svoje holivudske verzije. Postoji li šansa da ćemo jednog dana gledati Toma Cruisea ili Brucea Willisa u borbi protiv bande oboružane sjekirama..?

‘Remake Kung fu frke?’, ponavlja Chow s ne pretjerano oduševljenim izrazom lica. ‘Nadam se da to neće učiniti. Film kakav je ‘Kung fu frka’ nije lako snimiti pa se nadam da ga neće dirati jer je sasvim dobar kakav jest. Ne može biti bolji (smijeh).’

Istina, ljudi, čovjek ne laže...

(Razgovarao i fotkao: Velimir GRGIĆ)

< «		» >