Zovu ga najutjecajnijom i najvažnijom osobom u suvremenoj povijesti horor filma, ali zanimljivo je da Hideo Nakata uopće ne voli horore! Ovaj japanski redatelj počeo je s radom u pinku eiga industriji, snimajući soft porniće sadomazohističkog sadržaja, a zatim se pretvorio u jedno od najvećih imena japanske mainstream kinematografije.

Poznat po suvremenim horor klasicima 'Krug' ('Ringu') i 'Zlo' ('Dark Water'), Nakata je 2005. godine dobio priliku raditi i u Hollywoodu, na remakeu drugog dijela 'Kruga', a na festivalu azijskog filma u Udinama predstavio je svoj novi hit 'L: Change The World', spin off popularnog serijala 'Death Note', zasnovanog na jednom od najpopularnijih japanskih stripova u posljednjih nekoliko godina.

Razgovor smo počeli s pričom o ranim danima i radu na erotskim klasicima za veliki japanski studio Nikkatsu, a koji Nakata danas opisuje kao 'robovski posao'...

'Bili su to stvarno teški dani treninga. Nisam imao puno slobodnih dana... Ali naučio sam puno. Bili su to niskobudžetni filmovi, ponekad smo morali snimiti dugometražni film u svega sedam dana! No, to je bilo moguće jer je te filmove producirao studio Nikkatsu pa smo mogli koristiti njihove setove i omogućiti glumcima da se ugodno osjećaju dok izvode scene seksa. Radilo se brzo i jeftino, ali tako se trenira. To je i danas vrlo korisno, jer sam i danas često primoran raditi jako brzo.'

Koliko ste filmova tada snimili za Nikkatsu?

Sedam komada.

Nedostaju li Vam ti dani?

(smijeh) Ne baš. Bilo je to naporno razdoblje. Ali istodobno sanjam o tome da snimim... pa, možda ne tako ekstremnu pornografiju, ali ljubavnu priču s erotskim scenama, to da. Recimo, nešto po uzoru na Kubrickov 'Eyes Wide Shut'. Ja volim melodramu i ljubavne priče.

Jeste li prije rada za Nikkatsu bili pod utjecajem njihovih starijih, crno-bijelih hitova, posebno Nikkatsu Action filmova koji su prethodili pinku eigama?

Ne baš, ali gledao sam jako puno njihovih Roman Porno (romantična pornografija, op. VG) erotskih filmova i zato sam i počeo raditi za Nikkatsu. Sedamdesetih, ti su filmovi predstavljali buntovnu kulturu mladih Japanaca i ja sam se divio i još uvijek se divim opusu redatelja kao što je, primjerice, Masaru Konuma, o kojem sam snimio i dokumentarac.

'Sadistic And Masochistic'?

Da... Pa kada sam dobio priliku raditi za Konumu kao asistent režije, osjećao sam se počašćenim i uživao sam u tome. To iskustvo danas mi je dragocjeno.

Jeste li ljubitelj horor filmova?

Ne. Kao gledatelj, nisam. Ali dobro se sjećam kada sam u školskim danima gledao 'Exorcista' i koliko sam se jako uplašio. Bilo je to ekstremno, ali dobro iskustvo. Posebno gledati ga u punoj kino dvorani, gdje su ljudi stajali nakon što su se rasprodala sva sjedeća mjesta. Oko 200 ljudi je stajalo i gledalo! Kada gledate horor s toliko ljudi koji vrište, to je posebno iskustvo. Slično se ponovilo i s projekcijom mog filma 'Krug' pa iako nisam veliki obožavatelj horora, nakon što je 'Krug' postao iznimno uspješan, u Tokiju sam ga u kinu pogledao oko šest puta samo da bih čuo curice kako vrište.

Što je s pričom o stvarnom duhu koji se pojavio na snimanju...? Medijska patka ili...?

Tijekom snimanja drugog dijela filma 'Krug', japanske verzije, slučajno smo snimili glas duha, što se pretvorilo u dobar alat za reklamu, ali stvarno smo snimili glas iz dubine mora. Radilo se o šaputanju mladog muškarca. Mislili smo da je to netko tko je gledao snimanje, ali snimač zvuka objasnio je da je zvuk dobio nakon što je mikrofon usmjerio prema moru i to nije mogao biti glas živog čovjeka. Bilo je to zanimljivo iskustvo. Stvarno smo snimili taj glas.

Znate, ja sam diplomirao znanost. Ja ne vjerujem u nadnaravne fenomene. Ali moram reći da me to iskustvo natjeralo da preispitam takav stav. Jer se stvarno dogodilo, meni osobno.

Osjećate li pomalo ljubomoru zbog toga što je Takashi Shimizu dobio priliku snimiti američki remake svog filma 'Kletva' ('Ju-on'), a vi niste mogli režirati američku verziju filma 'Krug'?

(smijeh) Studio DreamWorks me nikada nije zvao da radim remake prvog dijela, ali zvali su me za drugi. Da sam imao prilike snimiti američku verziju prvog dijela, vjerojatno bih ga napravio drugačije od ovog kako je ispala. Kada sam snimio remake nastavka, bio sam odlučan u tome da potučem komercijalni uspjeh 'Kletve'. Ali nisam uspio u tome.

Što se tiče američkih verzija japanskih horora, treba imati na umu to da će Hollywood snimiti sve na čemu može zaraditi. Možda snime još koji horor, ali sada se čini da je taj trend prošao.

Koliko se razlikuje rad na J-Hororu u Japanu i u SAD-u?

U Americi, producenti su od mene tražili da zadržim svoj stil. Cijenili su ono što sam radio u Japanu. Ali svejedno su trebali biti oprezni, jer ipak smo radili film za američku publiku. Kad snimaš film u Americi, to je kao da radiš u tvornici na proizvodnji industrijske robe. To nije ništa drugačije od proizvodnje automobila. Ja tamo možda jesam dizajner automobila, ali ne mogu utjecati na to kako će izgledati konačni proizvod. Puno se toga oslanja na reakciju testnih vozača, tj. u ovom slučaju testne publike, koja film gleda iznova i iznova pa se na osnovu reakcija sve mijenja. Prva vizija do kraja može biti posve promijenjena zahvaljujući reakcijama te publike.

Isprve sam bio jako nesiguran i uplašen. U Japanu, točno sam znao kako ću montirati scene prije samog snimanja. Imao sam moć odlučivanja kako ću što snimiti. U Hollywoodu to nije moguće. No opet, možda ću uskoro snimiti još jedan američki film. A tada ću biti i pametniji.

Znači, Vaš sljedeći projekt mogao bi opet biti holivudski?

Trenutno završavan dokumentarac o sebi, 'Vodič za strane redatelje u Hollywoodu'. Dokumentarac govori o mojim danima borbe u Hollywoodu. Jer, tamo jesam snimio remake nastavka 'Kruga', ali prije njega trebao sam raditi na jednom drugom projektu, kojeg sam morao napustiti. Nakon 'Kruga 2', trebao sam režirati i 'The Eye', ali nakon šest mjeseci rada na projektu, i to je propalo.

Što je pošlo po krivu?

Ne bih ulazio u detalje. Japanci i dalje misle da je moje iskustvo u Hollywoodu nešto odlično. Ali stvarnost je da baš i nije bilo tako sjajno (smijeh). No opet, to je bila faza učenja pa s ovim dokumentarnim filmom želim pokazati kako to sve izgleda. U Hollywoodu sam proveo tri godine, a snimio sam jedan film. U Japanu sam u to vrijeme mogao snimiti tri filma.

Biste li se vratili u SAD da vas opet zovu?

Pa... Prije nego sam došao ovdje, bio sam u Los Angelesu. Bio sam na nekim sastancima i tako... postoji vjerojatnost da ću opet snimati u Americi.

Horor?

Kao što rekoh, horor ispada iz mode pa studiji ne žele više toliko ulagati u njih. Moguće je da ću snimati triler.

Osjećate li teret etikete 'majstor japanskog horora', kao da ljudi očekuju da do kraja života snimate samo horor filmove?

(smijeh) Trenutno se jako trudim pobjeći od te etikete. Ali istodobno, moram reći da zahvaljujući uspjehu svojih horora i sjedim ovdje. Puno im dugujem, iako ih puno ne volim. No, sve dok u hororu mogu imati dobru priču i dramu, nemam ništa protiv toga da snimim još koji.

Postoje priče da radite na novom, trećem nastavku filma 'Krug'...?

To nije istina. Danas je jako teško snimiti takav film, jer živimo u razdoblju DVD-ova. 'Krug' je zasnovan na ideji VHS kasete, analogne crne trake koja ima tajanstvenu dimenziju. DVD i HD su digitalna informacija, 010101... Kako duh može preživjeti u 010101 svijetu?

< «		» >