Jedan od rijetkih redatelja koji istodobno uspjeva postići i veliki uspjeh na box officeu, ali i prikupiti naklonost kritike. Lova i ugled – to nije mala stvar, iako je u usporedbi s nekim svojim azijskim kolegama Park Chan-wook u šest godina djelovanja snimio prilično malo dugometražnih filmova.

Park je studirao filozofiju na sveučilištu Sugang, gdje je osnovao filmski klub, unutar kojeg su stasale mnoge druge njuške njegove generacije. Poznat je i po izjavi da bi radije umro nego iz svog filma na tuđe inzistiranje izrezao i jednu sekundu materijala, kao i po vodstvu redateljskog bunta, do kojeg je došlo kada je vlada svojevremeno odlučila popustiti Hollywoodu na račun booma nacionalne kinematografije.

Uspjeli smo pogledati sve što je Park Chan-wook ikada režirao, osim najnovijeg filma 'Sympathy For Lady Vengeance' (2005.), kojeg ćemo možda, ako sve bude po planu, pogledati na ovogodišnjoj Mostri, za kada je zakazana zapadna premijera.

U svakom slučaju, evo što je za sada na jelovniku, a prve dojmove o 'Lady Vengeance' možete pročitati na engleskom kod našeg prijatelja Darcyja, tj. na forumu Koreanfilm.org...

'Judgment' (1999.)

Kako je majstor u 25 crno-bijelih minuta priču o obiteljima koje se u mrtvačnici svađaju oko identiteta preminule djevojke uspio pretvoriti u kritiku svega živoga? Provjerite. Prvi film Park Chan-wooka jest kratak, ali nije sladak, već prokleto gorak i jednako toliko dobar. (8/10)



'Joint Security Area' (2000.)

Film koji ga je proslavio, iz spomenutih razloga – odlična priča o incidentu na razgraničenju Južne i Sjeverne Koreje oduševila je kritiku, a već sama tema koja u Koreji i dalje ne može promašiti (pogledajte samo rezultate 'Shiri', 'Taegukgija' i 'Silmida') bila je razlogom zbog kojeg je 'Joint Security Area' u zemlji svojedobno bio najgledaniji film svih vremena! Velika stvar za prvi dugometražni projekt nove redateljske senzacije... (8/10)

'Sympathy for Mr. Vengeance' (2002.)

Dvije godine kasnije, Park napušta nacionalne teme i priče koje zanimaju sve uzraste pa donosi prvi dio svoje 'trilogije osvete', stilski savršenog, 'alternativnijeg' prethodnika 'Oldboyja'. Droga, rezanje, lančana masturbacija, silovanje leševa, gluhonijemi junak koji pokušava pribaviti novi bubreg svojoj sestri... Remek-djelo. (10/10)



'If You Were Me' (2003.)

Projekt u kojem je sudjelovalo šest redatelja, nastao u organizaciji Odbora za ljudska prava u Koreji, a sve s ciljem širenja svjesnosti o ljudskim pravima u zemlji u kojoj odnos prema hendikepiranima i 'drugačijima' baš i nije najsjajniji. 'If You Were Me' krcat je sjajnim pričama, a Park potpisuje 'NEPAL (Never Ending Peace And Love)', priču o imigrantkinji iz Nepala koju zatvorili na šest i pol godina u ludnicu, samo zato jer nije dobro poznavala korejski jezik...(9/10), za segment, ali i ostatak filma.

'Oldboy' (2003.)

Zar treba išta još reći/napisati o ovom filmu-fenomenu, osim da smo jako ponosni što smo ga imali u 'Žutom titlu' dok većina novopečenih kritičarskih bilmeza još nije ni znala tko je Park Chan-wook! Hah! (10/10)



'Three... Extremes' (2004.)

Drugi u možebitnoj seriji panazijskih horor omnibusa – pored Takashija Miikea koji je usnimio najbolju priču i zabavnog kanibalističkog ludila Fruit Chana, Park se sa svojim (opet osvetničkim) segmentom 'Cut' baš i nije najidealnije snašao, iako stil i tehnika krpaju sve ostalo. I to prilično dobro, čak za (8/10)

'Sympathy For Lady Vengeance' (2005.)

Završni dio 'osvetničke trilogije' je iznimno dobra, ali i iznimno uznemirujuća, brutalna, krvava i nasilna (koliko i duhovita) priča o lijepoj djevojci, koja nakon povratka iz zatvora, u kojem je završila priznavši ubojstvo koje nije počinila, traži pravog krivca ne bi li se osvetila za 13 izgubljenih godina života... Stilski i dalje savršen, 'Sympathy For Lady Vengeance' je daleko više 'ženski Oldboy' negoli 'ženski 'Sympathy For Mr. Vengeance'. Ako tražite genijalni priču, onda ju potražite negdje drugdje, no ako tražite genijalno ispričanu priču, onda se ovo ludilo ne propušta. (8/10)

'I'm A Cyborg, But That's OK' (2006.)

Novi Park Chan-wook – originalan do boli i apsolutno fantastičan. Duhovita i razigrana drama o nesretnom odrastanju, ispričana na do sada nikada viđeni način. Priča je to o štićenicima sanatorija, prije svega dvije mlade osobe – anoreksične djevojke koja je uvjerena da je borbeni kiborg i mladića kleptomana koji misli da je zec, opsesivno pere zube i vjeruje kako se smanjuje te da će se jednog dana pretvoriti u točku. Međusobna pomoć prerasta u ljubav, ma koliko 'čudna' ona bila. Ako se išta može prozvati čudnim u kontekstu jedne živopisne ludnice. Svježe, drugačije i jednostavno prelijepo. (10/10)



I da, pogledali smo:

'Anarchists' (2000.)

Film Yu Yong-sika, za kojeg je Park Chan-wook pisao scenarij. Priča o korejskim anarhistima 20-ih godina 20. stoljeća ima akcije, tupavog humora i puno priče. Parkovi anarhisti nemaju dreadlockse, ne bljuju vatru i ne grle drveće, već su svojevrstan tip protofašističke organizacije, romantičnih gangstera u crnim odijelima, teroristi, nemilosrdni ubojice i pušači opijuma. (7/10)