'Saturn 3' (1980.)

odabrao: Marko

Kratki spoj nekdašnjeg Spartaka, jedne originalne Charlijeve anđelice i svodnika s visokim petama u kašu koja je znanstvena fantastika čak i za samu znanstvenu fantastiku .

Unutrašnjost svemirskog broda

Stari Kirk i mlada Fawcettova u laganom chillanju

U ovom filmu puuno toga ne valja što mu nameće titulu naslova kojeg treba na sva usta tjerat u deponij propalih, pretencioznih filmskih ostvarenja. S jedne strane kao upozorenje budućim entuzijastima da se mane ćoravog (neisplativog) posla, s druge da si malo pumpneš ego i dok se gledaš u ogledalo namigneš i kažeš – Koja sam faca! Ispljuvo sam iz avijona očigledno smeće i dignuo si kredibilitet u svojoj životinjskoj zajednici armiranog betona i pleksiglasa. Sad ću konačno neš' i pojebat'. Upravo takav dojam ostavlja većina mišljenja i recenzija pa ispada da su svi čekali kad će se iskaliti na dotadašnjim facama i zvijezdama i baš su im se fino spojili u jednom filmu.

Saturn 3 je istraživačka stanica u Saturnovom asteroidnom polju. U njoj istraživački par (Douglas-Fawcett) živi idiličan eskapističko-robinzonski život. Jednog dana im istraživački centar pošalje misterioznog kapetana (Keitel) kojem moraju pružiti gostoljubivost i podršku u njegovom zadatku. A njegov zadatak postaje subverzija – on potpomognut mentalno-aktivnim pilulama, neuračunljivošću i rajcanjem na Fawcettovu, slaže velikog robota Hektora kojeg programima prema sebi samom. I naravno da i robot po programiranju postaje neuračunljiv i narajcan na Fawcettovu., ali i ljubomoran na svojeg stvoritelja.

Plave pilse, Keitelovi bombončići

Hektor i njegov otac

Od tog momenta kreće suludo međusobno nadmudrivanje kao kajgana aliena, borgova, odiseje u svemiru, outlanda i johnnyja 5 nakon kratkog spoja. Ma koliko god katastrofalan bio stop-motion kod snimanja Hektora kao i njegov dizajn (oči su mu dvije žarulje za štednju struje – one koje izgledaju ko tri svjetlosna mača stopljena u jedan), stupidni raspleti pa isforsirani ponovni zapleti i dozlaboga predvidljivi dijalozi, nije ga naporno gledat. Uz to što u svojoj šašavosti bude jako zabavan da se uhvatiš ponavljati Nevjerovatno! također je i podosta komoran i na momente klaustrofobičan.

Dosta dobar ugođaj radi glazba Elmera Bernsteina, iako je u mnogim slučajevima očit ogroman utjecaj Williamsovih 'Star Wars' tema (možda i nametnut kao špranca od strane producenata!). Vjerovatno je u svijetu svemirskih Bogova najbolji poklon voljenoj osobi Saturnov prsten. Jedino neka ga dobro pročačkaju prije poklanjanja da možda u nekom kamenčiću ne nalete na malu stanicu s troje sukobljenih, mitskih ljudskih bića i jednim pomalo retrdiranim robotom. Čije je u stvari vlasništvo Saturnov prsten. Hoće se i njega moć kupit i registrirat kao posjed ko što sad rade s mjesecom. Čiji je svemir posjed. Tko smo mi uopće i zašto smo ovdje?