odabrao: Marko
 Filipinska mračna voda
U sivoj filipinskoj svakodnevici, mladi Marvin useljava u unajmljeni stan trošne zgrade. Zbog čudnih zvukova, pojava te čestih kucanja na vrata postaje insomniak te shvaća da mu se susjedi mahnito iseljavaju i bježe glavom bez obzira. Jedino ostaje obitelj agresivno-posesivnog policajca koji svake večeri pijan zlostavlja ženu i kćerkicu.
Nemam pojma o filipinskoj kinematografiji, osim da su pod žestokim američkim utjecajem (svaka treća rečenica je izgovorena na engleskom), da im gospodarska situacija nije bajna i da im je glavni grad Manila. Ovog zadnjeg se najbolje sjećam iz Pariza gdje nas je svako malo zaustavljao kakav nakrcani prodavač privjesaka, mirisnih borića i ostalih drangulija i žicao da kupimo barem gorilu kojoj na pritisak iskoči veliki crveni pimpek. Nakon kratkog razgovora, jedan od simpatičnih hodajućih štandova otvori dušu pa nam ispripovijeda kako je iz Manile, kako prehranjuje troje ljudi – bolesne roditelje i sestru te kako mu je najbolji hrvat – davor suker. Poslije smo čak i htjeli kupiti obdarene gorile, ali nam on nije dao i rekao je da čuvamo novac za nešto pametnije.
Redatelj slaže socijalni komentar elementima horora i pojašnjava želju mladih za samostalnošću, makar i u trošnoj zgradurini, generacijski razdor, obiteljsko zlostavljanje i neinteres okoline za pomoći i socijalizacijom. Odlična fotografija i pametno posloženi zvučni efekti održavaju neugodnu atmosferu. A moglo bi se i napisati da je riječ o modifikaciji ‘Dark Watera’ na filipinski način uz pretjerano pojašnjavanje ne pretjerano komplicirane radnje s nesupjelim pokušajem vremenskog odmaka u naraciji. Ali neću. Filipini barem snimaju neloše drame s elementima horora i to s jako malo državne pomoći.
 
|
|
|
