Ah, Meiko i njene oči... Sadizam, seksizam i rasizam u japanskom klasiku sedamdesetih. Svaki put se iznova začudim kakve su se stvari snimale krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih u Japanu – ne samo u smislu tema i sloboda, već i u tehničkom dijelu, vizualnim poslasticama i komornoj ljepoti pomaknutog noirea. To da obožavamo Meiko Kaji, kao i to da smo fanovi starih japanskih filmova o girl power bandama, već znate, ako pratite naše knjige i ove stranice -  pa zašto onda ne bismo bili i veliki ljubitelji 'Stray Cat Rock' serijala (pet nastavaka u dvije godine, sve Nikkatsu produkcija), posebno ovog, trećeg, u westernu ukorijenjenog dijela, koji s pravom slovi kao jedan od ponajboljih naslova na polici 'čudnih i starih' japanskih filmova. Fenomenalno režiran (Yasuharu Hasebe, proslavljen po 'Rape!' pinku kvadrilogiji) i atmosferičan, s genijalnim soundtrackom i glazbeno-plesnim točkama za smrznit se, 'Stray Cat Rock: Sex Hunter' donosi priču o sukobu muške i ženske bande, pri čemu je ova muška preokupirana protjerivanjem svega što nije japansko, napadajući miješane rase s naglaskom na, da se poslužimo ideologijom i terminologijom samog filma, crno-žutu kombinaciju. Metafora rezuckanja penisa 'mješanca' s grlićem razbijene boce Coca-Cole susreće Meiko Kaji naoružanu Molotovljevim koktelima. Snajper, nebo i metak u prsima Malo arta nikome nije škodilo Facebook komentari Omiljenko Socijaliziraj E-mailaj čitanja: 1543 Komentari (2) pajo said: ... nisam ga gledao, ali stoji već 2 dana: To da obožavamo meiko kaji... - kao jedan od obožavatelja (postao nakon Lady snowblood) da pitam, da li joj se ime može napisati velikim slovima? ono za Mototova onda nije važno :D 11.10.2007. u 07:07 h Velimir said: ... ne može. ;) 11.10.2007. u 13:35 h Napišite komentar Komentiranje je dozvoljeno samo registriranim članovima.