Danas ako želite saznati nešto o filmu (bilo vijesti, bilo trivia…a bilo samo o pojedinom filmu) možete jedino to učiniti tako da čitate odlične članke Marka Njegića četvrtkom u “Reflektoru” (za horor fanove on i Mislav Pasini su radili odlične članke za časopis “Hollywood”)…za ostalo jednostavno zaboravite, jer toga nema.

Mladi dvojac je uspio sa svojim projektom pod nazivom “Žuti titl” u potpunosti, jer iako neobična njihova knjiga, a i kasnije nastali istoimeni site obuhvaćaju filmski svijet kao takav (to znači da se ne drže samo blockbustera, zvjezda i zvjezdica, nego da grabe sa svih strana od trasha do zaboravljenih filmova, od arta do klasika…).
Još dok sam kao mali tamo daleke 1983 godine gledao prvi put “Conana” postao sam veliki ljubitelj sedme umjetnosti, pa sam napokon dočekao da netko izda knjigu koja odgovara mojim prohtjevima.
Dvojac Grgić / Mihalinec (koji su uzgred takoreći moje godište) su svoj posao odradili skoro bezprijekorno i nadasve zanimljivo, a sve to prošarano duhovitim dojsetkama i humorom koji je svojstven generaciji 80-tih.

Ovdje nećete naći zvijezde koje se spominju mnogo po raznim ‘žutim’ časopisima (Glorija, Story…i šta ti ja znam) ili će biti puno spomena o nekim blockbusterima i Brad Pittu ili A. Jolie…
Knjigu bih mogao ocrtati u jednoj rečenici – ona obuhvaća uglavnom filmsko razdoblje 80-tih, B produkciju i njihove protagoniste – “s naglaskom na akcijske heroje osamdesetih, azijsku kinematografiju, holivudsku teen produkciju, krv, crijeva i sise” (kako bi to Grgić sam kazao).

cijeli tekst na Horror film playground blogu

(0)

Žuti titl ali drugačija filmska enciklopedija je zame ena od Biblij na področju filmov. Na filme namreč gleda z drugačne perspektive (če vam že povem da so na lestvici najbolših igralcev Chuck Norris Bruce Willis, Dolph Lundgren – ki ima btw magisterij in obvlada pet jezikov; vam je že jasno o kakšni knjigi je govora) – Sadako

(0)

Duhovito, zabavno i pametno. – matica.hr

(0)

Žuti titlovi su umereno zabavni, mada nedovoljno duhoviti za moj okus (povremeno su baš napregnuti u pokušajima da budu, ali neće to silom). – Dejan Ognjanović

(0)

Odličan potez, još bolja razrada, marketinški opravdano, zabavno i dovoljno nonšalantno upakiran proizvod vas mami. – dopmagazin.com

(0)

Njihova enciklopedija na gotovo 200 stranica upućuje vas na ono čemu ne pridajete previše pozornosti, ali jednako tako upozorava da su hollywoodski filmovi samo dio svjetske filmografije kojima ne treba davati poseban značaj, osobito ako to nimalo ne zaslužuju. – Dean Sinovčić, Nacional

(0)

Pokušaj popisivanja drugačijih filmskih situacija u ovoj knjizi uvelike nastavlja poetiku časopisa Nomad, koji je svojedobno izazvao mini-revoluciju u krugovima sada već stasale nove generacije kulturnjaka. – Zarez

(0)

Duhovitim i tongue-in-cheek komentarima Velimir i Marko potpuno su me osvojili. Saznala sam koju
sitnicu o glumcima koje volim…aside:mmmmmmmmmmmmmda, Bruce Willis je odmah pri početku knjige: it’s a female thing, and it’s a thing of mine, also; ne pitajte, jednostavnije je.

Poželjela sam pogledati neke filmove za koje nisam našla vremena godinama, a podsjetivši me na neke
naslove, glumce i detalje, učinili su da se osjećam ko kad sam ko klinkica prvi put gledala Goonies. I like mooooooovies and I want more. (Što je osjećaj koji zna umrijet nakon dvadesetak loših filmova.)

U dijelu naslovljenom meso sa 14 lista kojekavih gnjusnih stvari dečki su, između ostaloga, i stvorili savršen izvor za listu obavezno-dati-da-gleda-ženi-u-pmsu, a da toga vrlo vjerojatno nisu svjesni (i moj dečko im je istinski zahvalan). I pms i freak u meni zadvoljno predu.

Jučer je u SC-u, u sklopu ZFF-a, bilo jedno od posljednjih predstavljanja Žutog titla, i jedne druge
knjige Govor tijela čiji autor nije bio prisutan. Na pressici pričao je i predsjednik Društva hrvatskih filmskih kritičara. Upitan da usporedi te dvije knjige, gospodin iz DHFK izjasnio se rekavši da je Žuti titl manje ozbiljna knjiga od Govora tijela. Manje-više. Kaj je točno rekao ne znam, jer sam jedva čekala da prestane pričat – em je zamuckivao, em je pljuckao u mikrofon, em se ponavljao ko kružni tok – boring.

No, onda je Velimir zgrabio mikrofon i napravio nešto što se, u zemlji nam Hrvatskoj, gdje gotovo svi kulturnjaci vire jedni drugima iz onih places where it’s really not polite to crawl in anyway, rijetko viđa (guts! the boy has guts!) – oprao dotičnog predsjednika jer je ovaj “posegnuo za otrcanom frazetinom te rekao kako je Žuti titl knjiga koja se bavi trash filmom, a nije, što zna svatko tko ju je od korica do korica pročitao” i dodao je još nešto o “artie-fartie” filmu što nisam ni ulovila, ni zapamtila – too busy laughing my ass off.

A kad mu je već krenulo, Velimir se nije dao zaustaviti, pa je ujedno i oprao sve kritičare koji su rekli da je Žuti titl magazin, a ne knjiga. Njima je poručio da bi bilo dobro da izvuku glavu iz nisam-čula-al-bilo-je-pristojno i pogledaju prema tom mitskom inzozemstvu ili bar prošeću do Algoritma i malo se obrazuju kako bi znali da knjiga lista jest knjiga i da nije pretjerano nov koncept, osim u lijepoj našoj.

Danas neću rantat, osim što ću spomenut da su dečki predstavili svoj video uradak koji ne mogu ni pohvalit ni pokudit. Jer ga nisam baš uspjela odgledat. Usred projekcije, in my line of sight izvalio Kruno Lokotar. I dok su autori Žutog titla čučali iza stolaca, njihov je urednik sjedio smetajući ne samo meni, nego i još nekima, pušio, okretao glavu s jednog kraja na drugi, pričajući s ljudima lijevo i s autorima desno, naginjao se i naravno da nije gledao u TV. Dok sam se ja pjenila i kretala da mu otfikarim glavu, projekcija je završila.

I za kraj, ako niste čitali Žuti titl, sram vas bilo!

tekst objavljen na blogu RANT

(0)

“Žuti titl” je, naravno, dobio nastavak koji je prije nekoliko mjeseci imao svečanu premijeru, ali da hvaljenja dobrih stvari nikada ne treba biti dosta svjedoči i jučerašnja promocija u birtiji CZK Trešnjevka. Što je, dakako, dobar povod da se sa “Žuti titlom” odnosno “Povratkom žutog titla” upoznaju oni koji ne znaju o čemu je zapravo riječ.

Izraz “žuti titl” – koji uz originalnu knjigu drži i web-stranica www.zuti-titl.com – je nastao od žutih slova na crnoj pozadini – standardnom titlu koji se u drugoj polovici 1980-ih koristio za prijevode filmova koji su činili repertoar prvih videoteka u bivšoj Jugoslaviji. U to piratsko doba nisu postojali video-distributeri, niti išta što bi sličilo na današnje video-tržište pa su i najveći holivudski blockbusteri te dobitnici “Oscara”, “Zlatnih palmi” i drugih snobovskih nagrada bili ravnopravni u srazu s hongkonškim hororima, izraelskim seks-komedijama, talijanskim “šokumentarcima”, indonežanskim nindža-filmovima, filipinskim SF-epopejama i sličnim primjerima sedme umjetnosti.

Naravno, ovo potonje je predmet “Žutog titla” kojemu autori u dvije knjige odaju počast na prilično originalan i zanimljiv način.

objavljeno na portalu index.hr, autor: Dragan Antulov, objavljeno 26.3.2006.

(0)

Ja bih ipak rekao da se radi o nimalo trashoidnoj enciklopediji trash kinematografije. Nezaobilazna točka za one koji film ne shvaćaju nužno tragično ozbiljno, kojima je film sam po sebi prvenstveno dobra zabava. – casastorta.net

(0)