Kim Ki-duk

Zovu ga 'zločestim dečkom korejske kinematografije', provokatorom čiji je jedini 'grijeh' – istina. Njegovi brutalno iskreni (ili jednostavno brutalni) prikazi korejske socijale podjednako su palili i kritiku i odano gledateljsko sljedbeništvo, transformirajući s godinama indie ikonu u dežurnog razvaljivača uglednih filmskih festivala pa čak i u autora pristojnih komercijalnih uspješnica u zemlji.

Do danas, Kim Ki-duk je tako već dogurao do apsolutne ikone za koju zna svatko tko se imalo zanima za film, a posebnu je frku digao kada je na venecijanskoj Mostri 2004. godine odnio čak četiri nagrade (i bio nominiran za Zlatnog lava) za svoje remek-djelo 'Bin-jip'. Mi smo ga otkrili 'davne' dvijetisućite, kada smo ostali hipnotizirani egzistencijalističkom bombom 'The Isle', ujedno i prvim VCD filmom kojeg je potpisnik ovog teksta nabavio u životu.

Kim Ki-duk je celuloidnu karijeru otpočeo prije devet godina filmom 'Crocodile', pričom o misterioznom čovjeku koji skuplja leševe samoubojica iz rijeke Han. I to bez ikakvog obrazovanja ili institucionaliziranog pristupa filmu – Kim je napustio školu, otišao u marince, a uz rad u tvornici i život sa šljakerajem kojeg toliko voli opisivati u svojim filmovima, razvijao je i svoju prvu veliku umjetničku ljubav – slikarstvo, nakon kojeg se počeo zanimati i za film. U intervjuima vrlo elokventno analizira utjecaj lifestylea (stalna podložnost nasilju, nezadovoljstvo...) na svoja djela, no sama djela o tome, na kraju krajeva, ipak svjedoče bolje nego bilo što drugo.

Crocodile (1996.)

Kim Ki-dukov prvi film jasno nagovještava genijalnost, ali i teme 'prve faze' njegove karijere – opaka, nasilna i prljavo iskrena priča o klošaru koji peca i pljačka leševe samoubojica iz rijeke, ne bi li jednog dana upecao živu djevojku i brutalno je silovao nekoliko puta. Ona, naravno, ipak ostaje uz njega, a tu su još i sudbine starca i dječaka koji žive pod istim mostom... Ne riskiraj život ako nemaš nikoga tko bi plakao za tobom. (8/10)

'Wild Animals' (1996.)

Kim Ki-duk je studirao umjetnost u Parizu i bavio se slikarstvom. Ovo je film o korejskim imigrantima u Parizu. Od kojih se jedan bavi slikarstvom. Možete li, hehe, namirisati vezu? Dobar početak; niskobudžetna priča o strasti, kriminalu, rasizmu i bijesu. (7/10)

'The Birdcage Inn' (1998.)

Obitelj odgaja djecu zahvaljujući novcu od prostitutke koju 'unajmljuju' posjetiteljima svog motela. Kćer je ljubomorna, ali i napaljena, a i sin i stari ju žele povaliti. Ona zna crtati, podnosi sva poniženja i, kako je Marko već napisao, voli gutati ocean pogledom za vrijeme kratkih dnevnih pauzi. Ovo je predobra drama, ako niste shvatili do sada. (8/10)

'Real Fiction' (2000.)

Snimljeno u (vjerovali ili ne) tri sata (a traje 70 minuta!), bez ponavljanja scena, na 12 kamera koje su radile simultano i gotovo pa na divlje. Pa neka ljudi i dalje kukaju kako u Hrvatskoj nema filma jer nema novca – e pa, gledajte i učite. Talent je sve, a u ovom eksperimentu ga ima dovoljno. Kim Ki-duk je ispucao svoje frustracije u očito intimnoj priči o introvertiranom slikaru koji posve odvrti ispušne ventile, osvečujući se brutalno svima koji su mu ikada učinili nešto loše. (7/10)

'The Isle' (2000.)

Prvo čisto remek-djelo i najprovokativniji (do tada), ali ujedno i najmeditativniji prikaz vječnog 'rata spolova', ne samo u Kim Ki-dukovoj kinematografiji. S čuvenim zabadanjem udica u vaginu i rezanjem žive ribe. Prljavo, iskreno i jednostavno čarobno, u isto vrijeme. (10/10)

'Address Unknown' (2001.)

Marko vam je u kratkom prikazu između ostalog otkrio i da ova depra sadrži brutalno silovanje, žensko samozadovoljavanje psićem, trančiranje pasa bejzbol palicom (jer su meci ipak preskupi), život u vojnom autobusu u kojem umjesto bojlera koristiš vojni karnister podgrijan na vatri, pokušaj likvidacije lukom i strijelama, zarezivanje grudi vlastitoj majci... Ostatak i emocionalni impakt ovog filma morat ćete otkriti sami, s nekoliko ponovljenih gledanja. (9/10)

'Bad Guy' (2001.)

Šokantni box office hit i najkomercijalniji film Kim Ki-duka surova je priča o djevojci koja oteta postaje prostitutka i zaljubljuje se u svog nijemog svodnika! I dalje je to onaj prepoznatljivi Kim Ki-duk, koji prebire po ljudskoj prirodi bez dlake na jeziku (objektivu?). (8/10)

'The Coast Guard' (2002.)

Opaki politički komentar, analiza besmislenosti militarizma i kritika vojske koja ubija duh pojedinca. I još mnogo toga. Ovdje Kim Ki-duk na najbolji način demonstrira svoju nevjerojatnu sposobnost manipulacije gledateljevim osjećama, pri čemu jednog trenutka likove prezirete i želite zadaviti, a u drugom sažaljevate i navijate za njih. Majstoriozno. (9/10)

‘Spring, Summer, Fall, Winter... and Spring’ (2003.)

Sveta misa. Što, hoćete reći da ovo još niste pogledali najmanje nekoliko puta...? (10/10)

'Samaria' (2004.)

Ona je maloljetna prostitutka, a on njezin otac-policajac, koji poput tajanstvenog osvetnika ide okolo i prebija/uklanja njezinu klijentelu. Uz puno biblijskih referenci i režiju da se smrzneš. I glavnu glumicu od čije će vam se ljepote zavrtjeti u glavi. Još jedan film koji je uznemirio šupčine koje ne shvaćaju ništa, ali i (ima pravde) zaradio Srebrnog medvjeda na festivalu u Berlinu. (9/10)

'Bin-jip' (2004.)

Život u tuđim kućama bio je motiv na kojem su izgrađena i druga remek-djela, poput Tsai Ming-liangovog ‘Vive L’Amour’ (1994.) ili Wong Kar Waijeva ‘Chunking Expressa’ (1994.) – pa što ne bi i Kim Ki-duk ubo jednog?

Scenarij je napisao u samo mjesec dana, sve je posnimio u 16 dana, a smontirao u 10 dana. Glavni glumci u filmu ne progovore gotovo niti jednu riječ. Rezultat? Čarobna ljubavna drama od koje ćete se oporavljati mjesecima i pokušavati vratiti volju u druge filmove na svijetu, koji jednostavno teško mogu biti iskreniji, moćniji, pametniji, ljepši i virtuozniji od ovoga. (10/10)

'The Bow' (2005.)

Power and a beautiful voice – like a taut bow... I want to live like this until I draw my last breath. (10/10)

'Time' (2006)

Povratak bijesnog Kim Ki-duka, u još jednoj maestralnoj, britkoj analizi spolova i njihovih odnosa. Na površini ovo je kritika plastične kirurgije, a ispod površine, savršeno seciranje muško-ženskih odnosa i vječnih pitanja koja se vrzmaju oko ljubavi: je li važnije ono unutra ili ono vani? Ako očekujete odgovor, onda se odmah ubijte, jer ga nikada nećete pronaći. Ako očekujete  sjajno postavljanje novih pitanja...? Onda gledajte. Odmah! (9/10)

Komentari (10)