Koreja – zemlja filma (ali ne i DVD-a) | Žuti titl

Koreja – zemlja filma (ali ne i DVD-a)

Hrvatska delegacija na ulasku u kino dvoranu
Hrvatska delegacija na ulasku u kino dvoranu

Ako ste sumnjali u podatak po kojem više mladih Korejaca vikendom želi biti u kinu nego u discu, ne sumnjajte više, tj. vjerujte meni – pitate li mlade Korejce kako se navečer zabavljaju, odgovori su vrlo jednostavni: ako je alkohol u pitanju, tulum je u karaoke sobama. Ako je seks u pitanju, utjeha je u DVD sobama, mini-kinima u kojima pogledate iznajmljeni DVD (platno i 5.1) u dobrom društvu, zavaljeni u kauče/fotelje. DVD roomsi su na svakom koraku u velikim korejskim gradovima, baš kao i karaoke barovi, a prava kina puna su ljudi koji gledaju domaće filmove, na rasklopivim pufastim stolicama u kojima se možete zavaliti kao da ste na plaži, a ne pred platnom. U jednom takvom kinu, u Ilsanu (satelit Seula prekrcan neonom, karaokama i DVD roomsima), pogledao sam 'The Host', odličan megapopularan korejski monster muvi/dramu/komediju, s impresivnim početkom, ubitačnim finalom, odličnim efektima i scenama koje su djevojku koja je sjedila iza mene toliko šokirale da sam mislio kako će mi koljenima polomiti kičmu. Kakav li će mi film tek biti zakon kada ga pogledam s titlom (nije da je teško pohvatati konce, ali dijalozi su ipak dijalozi)…

U svakom slučaju, gledati najveći korejski blockbuster (i dalje najgledaniji film svih vremena u zemlji) na autentičnoj lokaciji bio je transcendentalno iskustvo, onoliko koliko je potraga za korejskim filmovima na DVD-u bila frustrirajuće iskustvo. Koreja jest filmska država, da, ali trebalo mi je punih 14 dana da pronađem trgovinu u kojoj se prodaju DVD-i, iako ni u njoj nisam pronašao pretjerano zavidan izbor ('Oldboy', pokoji Kim Ki-duk i gomila pizdarija). Drugim riječima, Korejci ne kupuju DVD-e – oni sve filmove gledaju u kinima ili ih posuđuju u videotekama pa se ne mogu načuditi kada ih pitate gdje se DVD može kupiti, jer se to jednostavno ne radi. Prije će ga kupiti u digitalnom obliku i pogledati na svojim SF mobitelima (ili džepnim mp3 playerima) nego na DVD-u! Od 10 ljudi koje smo pitali za savjet samo nam je jedna osoba znala reći da se DVD-i mogu ubosti u knjižarama, iako ne zna lokaciju niti jedne jedine (također, ni mi nismo naišli niti na jednu jedinu tijekom četiri dana prošetavanja centrom Seula!), a jedan gospodin u podzemnoj željeznici u šoku nas je gledao, s komentarom: Zašto bi kupovali DVD-e? Pa zar ne znate da filmove možete besplatno skidati s Interneta?

U svakom slučaju, 14. dan, taman pri povratku iz restorana s kuhanom pasetinom u Pohangu (simpatični industrijski grad na obali), naišli smo na CD/DVD shop i potrošili posljednje wone koje  smo imali. Između ostalog, sada sam ponosni vlasnik limited editiona plačljivog masterpisa 'Sad Movie', na dva diska i s ambalažom koja izgleda skoro pa jednako cool kao i pakiranje Hello Kitty uložaka ili SF šilterice/UV viziri koje svaki drugi Korejac nosi na sunčanom danu. Skoro pa.

Korejske radosti kaosa
Korejske radosti kaosa
Zen Robocop
Zen Robocop

Image

Velimir
Čarobnjak pisane riječi, džedaj verbalne komunikacije i renesansni čovjek koji štuje sve od japanske eksploatacije do Chucka Norrisa.

Moglo bi te još zanimati:



Komentiraj