Home Specijal Koreja – zemlja u kojoj jedu pse

Koreja – zemlja u kojoj jedu pse

Koreja – zemlja u kojoj jedu pse
9
0

Noćne čari neona

Noćne čari neona

(Tekst je u skraćenom obliku objavljen u novom, 64. broju magazina Klik. Ovdje donosimo njegovu izvornu verziju, s okvirima koji nisu stali u broj i dodatnim pričicama za koje je šteta da ne budu ispričane)

Veličanstvena, vrišteća džungla neona na zaprženom asfaltu; zen vrtovi oko budističkih svetišta s višemetarskim Budinim kipovima i suvenirnicama koje prodaju ukrasne svastike od šljokica za mobitele; mobiteli koji emitiraju TV program te skladište filmove, knjige i rječnike stranih jezika, s video-telefonijom i digitalnim privjescima koji zamjenjuju novac i kreditne kartice; konzervirani sokovi od borovih iglica, kruh od zelenog čaja, grickalice od sušenih sirovih riba, vafli od riže, samoljepljivi samostojeći grudnjaci, cvrčci koji izgledaju kao mutirane ose i ono najvažnije od svega: neke od najljepših žena na planeti, koje i više nego ponosno nose svoju ženstvenost, sve redom odjevene u minice, suknjice, štiklice i girly-girl aranžmane, s naglaskom na kinky ružičastu, uske majice i turbomoderne frizure.

Dobrodošli u Južnu Koreju, zemlju u kojoj 22. stoljeće, smog i blejdranerovska estetika susreću konzervativnu seosku idilu i hramove smještene usred blokova staklenih stokatnica, naprednog brata zastrašujuće orvelovskog komunističkog sjevera, koji je umjesto na kult ličnosti i atomske bombe izabrao brijati na moćne kompjutere, skupe automobile i dobre filmove. Državu u kojoj se na vrhu liste najpoželjnijih zanimanja nove generacije ne nalaze liječnici, odvjetnici ili bankari, već Pro Gameri, apsolutne nacionalne 'sportske' zvijezde, koje nakon pobjede na turnirima Starcrafta (uglavnom održavanim pred punim dvoranama) ugodno žive tek od potpisivanja autograma na gejmerskim mitinzima (10.000 dolara po pojavljivanju), dok se nove generacije odgajaju gledajući čak dva kanala kablovske televizije na kojima se 24 sata dnevno prenose igrice. S druge strane, bejzbol i golf najpopularniji su sportovi u zemlji, ali na TV-u možete naletjeti i na prijenos dječjeg nogometa ili ženskog kuglanja.


Dobrodošlica u Južnoj Koreji u svakom je slučaju bila vrhunska, a razlog mog petnaestodnevnog boravka u ovoj divnoj, koliko ludoj i nevjerojatnoj azijskoj zemlji bio je svjetski festival neprofesijskog filma UNICA, na kojem su Hrvati s dva filma zabilježili zavidan uspjeh. Ali morat ćete mi oprostiti što osim ta dva domaća naslova nisam pogledao ništa drugo. Mislim, ipak, biste li vi došli na drugi kraj planete i cijele dane čamili u zamračenoj kino-dvorani ili pak pjevali korejsku verziju 'It's Raining Men' na karaokama s hostesama koje izgledaju kao da su izišle iz reklame za Hello Kitty vibratore?

Avantura je započela u Seulu, megalopolisu koji s okolicom i satelitima broji nevjerojatnih 22 milijuna stanovnika te s još nevjerovatnije niskom razinom kriminala, delikvencije i vandalizma (smog i smrad ubijaju, ali smeća i grafita nigdje, dok podzemna željeznica izgleda kao da bi mogli ručati s njezinog poda). Seul je nepogrešivi katalog kapitalizma, monstrum za kojeg vam treba nekoliko dana ne biste li ga cijelog obišli brzim automobilom, savršena potvrda podatka da od 48 milijuna građana Južne Koreje njih 37 milijuna koristi jedan ili više mobitela (!), Meka Hyundaija i LG-ja, sa središnjim gradskim parkom dugim 41 kilometar, ispunjenim zelenilom i sa 180 sportskih objekata (od čega 47 za invalide), gdje se ljudi dolaze odmarati i rekreirati nakon dana provedenog u PC Roomsima, igraonicama/crbercafeima kojih u gradu ima preko 50 000. U parkovima ćete pronaći i prave pravcate sprave za vježbanje, koje su slobodne na korištenje i ponosno stoje posve nezaštićeno i neoštećeno. Ne treba ni spominjati da bi ih u Hrvatskoj pronašli ili u dijelovima ili cijele na Hreliću i u Plavom Oglasniku. Seul ima i nekoliko zavidno kaotičnih tržnica na kojima možete upoznati čari azijske kuhinje, tj. degustrirati kuhane dudove svilce (kao gorki, proteinom bogati kikiriki s utrobom koja vam se slijeva jezikom), sirove hobotnice ('Oldboy' je popularizirao specijalitet, ali pravi eksperti znaju da pipke treba narezati na sitno, ne bi li izbjegli da se koprcanjem obaviju oko jednjaka i izazovu gušenje) ili više od 150 vrsta kimchija, kupusa s fermentiranim čilijem, kojeg Korejci jedu svakodnevno uz svaku vrstu hrane (čak i kada umaču feferone u čili umak, najozbiljnije!), a koji spada u pet najzdravijih vrsta hrane na svijetu. Navratite li do restorana i naručite govedinu ili svinjetinu, velika je vjerojatnost da ćete ju sami pripremati na roštiljima i kuhalima ugrađenima u stolove, kao i to da ćete velike komade rezati škarama, koje su uz metalne štapiće sastavni dio escajga, umjesto vilice i noža.

Hrvatska gejša

Hrvatska gejša
Iguana on a stick i zmije, za ručak

Iguana on a stick i zmije, za ručak

Otok Jeju, tzv. 'Havaji Azije', vulkanska je tvorevina, autonomna pokrajina na kojoj ljudi izgledaju i govore drugačije od ostatka zemlje, a gdje žene ronioci hrane obitelj i mole se da ih muževi ne ostave, jer ponovna udaja ne samo da nije opcija, već u njihovom jeziku čak ni ne postoji riječ koja bi opisivala tako nešto! Jeju se nalazi u najzagrijanijem dijelu Koreje, pruža vam priliku da se 'osladite' sirovim morskim krastavcima, posjetite noćne košarkaške terene i vulkanske vidikovce, kupite autohtone lokalne šešire i čokoladu od kaktusa ili u jednom od hotela Jeju Cityja isprobate WC školjku 'na dugmiće', koja grije i pere dupe u isto vrijeme.
U gradu Daegu, četvrtom najvećem u zemlji, prvi put sam iskusio čari autentičnih azijskih karaoka (Korejci ih jedini zovu Noraebang), koje dolaze u obliku kabina za dvoje, nastupa na pozornici pred cugerima u kafiću ili kao najpopularnija opcija, karaoke sobe za manja ili veća društva. Karaoke su osnovni i najpopularniji oblik zabave u zemlji, mjesto gdje se mladi i stari odlaze razbiti kao svinje i zalijevati vodenastim pivom (mekju) i vodenastom rakijetinom (soju), nakon što su cijeli dan hodali okolo kao s metlom u šupku. Trebam li spominjati da sam mikrofone s promjenjivim higijenskim kapicama razmjenjivao s domorocima, pjevajući svaku poznatiju stvar na repertoaru, pod svjetlima disco kugle, uz pomoć četiri monitora s tekstovima i zveckavu pratnju defova, neibježnog asortimana svakog poštenog Karaoke Roomsa? Oni koji večeri ne provode na karaokama (ili u šopingu i kinu, što su također aktivnosti kojima mladi ubijaju vikende), a imaju partnera s kojim mogu provesti sate taktilne zabave, često odlaze u DVD Roomse, kina za dvoje u kojima na platnu možete pogledati iznajmljeni DVD, zavaljeni u fotelje i s rukom u tuđim gaćicama.


Gyeongju, stari kraljevski grad prepun apoteka i trgovina vjenčanicama, dolazi u paketu s velikim kompleksom hotela uz jezero, bajkovitim odmaralištem gdje sam proveo čitav tjedan testirajući sulude igrice u arkadama i instant specijalitete lokalne trgovine, koja istodobno funkcionira i kao kafić i DIY restoran (kupi i po želji zagrij u mikrovalnoj, ili se posluži besplatnom vrućom vodom), susrevši Korejku koja je za svoja tri posjeta Hrvatskoj naučila reći 'dobro' i 'pička materina' (i to je više od 90 posto stanovnika koji vas na cesti zaustavljaju s: 'Croatia? Cro Cop! Šuker!') te kupivši pola litre rakije u plastičnoj boci (misleći da je voda) u šoping centru u kojem svi uposlenici točno u 15 sati izvode koreografirani ples na glazbu s razglasa.


I kada se činilo da je avantura došla svom tužnom kraju, Lufthansa je veličanstvenim zajebom s rezervacijama povratnih karata uspjela neplanirano osigurati još jedan dan provoda, stavivši točku na uskličnik avanture, plativši smještaj u luksuznom hotelu, ručak, večeru, povratak u biznis klasi s masažnim ležajima i naknadu od 600 eura gotovine za 'duševnu bol' koju sam pretrpio provevši dodatnu neplaniranu noć u Ilsanu. Sat vremena vožnje busom udaljen od aerodroma, Ilsan je jedan od poznatijih seulskih satelita, nakrcan mladima i najvećom dozom neona koja me osvijetlila u životu. Tamo sam pogledao 'The Host', najgledaniji korejski film svih vremena, u multipleksu s pomičnim kino-sjedalima te nastavio dobijati erekcije svakih sto metara na ulicama krcatim predivnim ženama, bolno skockanima za noćni šoping i karaoke. Život je nekada uistinu okrutan, zar ne?

Živjele karaoke!

Živjele karaoke!
Prirodne ljepote Koreje

Prirodne ljepote Koreje

Okvir1:
Kada su tijekom Olimpijade 1988. godine vlasti zabranile korejskim restoranima da na menijima nude pseće meso, bio je to potez udovoljavanja zapadnjačkim tabuima. Ali, baš kao i u susjednoj Kini ili Filipinima, Koreja voli pse na svojim tanjurima pa tako i danas, posebno tijekom ljeta (smatra se da pseće meso jača organizam) čak 85 posto Korejaca uredno jede pasetinu, kuhanu ili u juhi (isto je i s 37 posto vlasnika pasa, koji nemaju problema gladiti svoje ljubimce i ručati njihove rođake). Bo shin tang, juhu od pasa, zajedno s psećim šniclima, degustrirao sam u centru Pohanga, industrijskog obalnog grada, koji oko Gradske vijećnice ima nekoliko poznatih restorana s psećim mesom.

Kad si u Rimu, ponašaj se poput Rimljana, kaže stara narodna pa nije bilo druge nego zaključiti avanturu Carstvima čula s jednim od najozloglašenijih dijelova korejske kuhinje. Pseće meso, masno i vlaknasto, istodobno tanko i žilavo kao žvaka, ima okus po govedini te se daleko lakše guta u kombinaciji s juhom punom povrća i čilija, nego solo narezano na tanjuru. Obilni obrok s gomilom dodataka i umaka košta oko 10 eura, no dok su naši korejski prijatelji doslovno polizali tanjure, većina Hrvata ostavila je odreske čim je završila serija fotografiranja za tanjurima.

Okvir2
Tražite li nesputani hedonizam na zalasku turističke sezone Jejua, oprobajte sreću u noćnom klubu 'Candy', gdje konobari samoinicijativno grabe sve djevojke koje same sjede za stolovima te ih dovlače za stolove muškaraca koji sjede bez djevojaka, neovisno o tome žele li to one ili ne. Jedan stol koštat će vas oko 500 kuna (plaćanje stola ekvivalent je plaćanja upada u našim klubovima), a uz njega stiže džaba piva i košara puna voća. Za stolom, pod njime ili na njemu možete raditi štogod hoćete (lokanje, pušenje i mahanje maramica na hitove je poželjno), ali zato na plesnom podiju nećete vidjeti niti jednu cigaretu, čašu ili flašu. Goste zabavljaju urnebesno koreografirani muški striperi, striptizeta, boy bend koji izvodi sve zamislive vrste glazbe u žutim Kill Bill trenirkama, a kvarcani DJ se u isto vrijeme skida u slip gaćice, polijeva cure vodom i repa na beatove.

Glazba vrluda između trance klasika, R&B i hip hop hitova MTV-a i Koreje te dancea kakav je Hrvatskom vladao tamo negdje '92., a koji je najbliži Coloniji i Karmi. Zapravo, na opći šok hrvatske delegacije, DJ je u miksu zavrtio čak i Karmin 'Amore mio' (!), što pokazuje da Česi nisu jedini koji nemaju ukusa. Ako ste visok, zgodan, šarmantan i nenadjebivo seksi poput autora ovog teksta, velika je vjerojatnost da će vas na plesnom podiju nekoliko pijanih Korejki bez pardona hvatati za jaja i kitu, gristi za vrat, stiskati bradavice, grebati po leđima i hraniti vas grožđem kao rimskog cara, pokušavajući doznati kakve adute nude vjerojatno prvi okruglooki posjetitelji ovog velebnog zdanja. A možda je jednostavno dovoljno da ste visok i okruglook. Ili samo okruglook.

Šoping ponuda

Šoping ponuda
Kimkidukovska socka

Kimkidukovska socka

Image

(9)

Velimir Čarobnjak pisane riječi, džedaj verbalne komunikacije i renesansni čovjek koji štuje sve od japanske eksploatacije do Chucka Norrisa.

LEAVE YOUR COMMENT