Home Specijal Takashi Miike

Takashi Miike

Takashi Miike
1
0

Miike i Velimir na Mostri, 2004.Japanski redatelj Takashi Miike (na fotki lijevo) jedan je od najproduktivnijih, najraznovrsnijih, najinteligentnijih, najhvaljenijih i najkontroverznijih redatelja današnjice.

U razdoblju od 1991. do 2005. godine režirao je ukupno 64 filma i TV serija, u rasponu od krimića, SF-a, akcije, mjuzikla i drame do dječjih bajki, superherojskih hitova, tinejdžerskih filmova i horora.

Slijede kratki osvrti na onaj dio redateljevog opusa kojeg smo imali prilike pogledati – kratki komentari i osvrti te pridružene ocjene pojedinim naslovima samo su mali putokaz za sve koji se pitaju što prvo trebaju kupiti/skinuti/nabaviti, tj. kako se snaći pri odabiru prioriteta kod ulaska u svijet u koji možda i nije lako ući, ali ako se ipak ne odlučite potruditi, žalit ćete do kraja života. Barem ako vam sintagma ‘dobar film’ još nešto znači u tom istom životu…

(napomena: chekirajte svako malo ovaj tekst, zbog dodavanja novih odgledanih naslova!)

(napomena 2: možda ne treba uopće spominjati, ali za one koji i dalje ne razumiju princip – ocjene su proizvod trenutka! Već sutra, nakon kojeg ponovljenog gledanja ili pisanja u drugom raspoloženju, one mogu rasti ili padati…)

‘Bodyguard Kiba’ (1993)

Miikeov rani V-Cinema rad, eksploatacijski film o gangsteru Junpeiju koji odluči maznuti veliku lovu jakuzama. Nema druge nego da mu nakkon toga glavu pokuša sačuvati Naoto Kiba, tjelohranitelj. Temeljen na mangi Hisao Makija, ‘Bodyguard Kiba’ donsosi ponešto zanimljive akcije i ima zanimljivih trenutaka, ali je u osnovi šlampava davež. (3/10)

‘Bodyguard Kiba 2: Apocalypse of Carnage ‘(1993)

Nastavak. Još Kibe u akciji. Mrvicu zanimljiviji (čitaj: egzotičniji), iako ne pretjerano. Ovog puta, bodyguard Kiba odlazi u Hong Kong pomoći ženi, kako bi pomogao svojoj karate dvorani. Slijede šaolinski fajtovi, nažalost prilično jadno isfurani. (4/10)

‘Osaka Tough Guys’ (1995)

Posljedni naslov Miikeove isključivo V-Cinema ere (prije početka ‘flerta’ s kinima), ujedno i jedna od standardno zabavnih posveta njegovoj rodnoj Osaki. Ovo je priča o dva debila koji postaju jakuze i pokušavaju zaraditi lovu s još većim debilima, prodajući nošene gaćice ili neuspješno lupajući reket. Niskobudžetno, blesavo, duhovito i apsolutno zabavno. (7/10)

‘Shinjuku Triad Society’ (1995.)

Prvi Miikeov kino-film i prvi dio briljantne Kuroshakai trilogije, frenetična gangsterska epopeja koja sadrži sve temeljne motive većine njegovih narednih filmova o jakuzama i trijadama. Već nakon prvih pet minuta jasno vam je da imate posla s nečim posve novim i nevjerojatnim, a ‘Shinjuku Triad Society’ na najbolji način obilježava Miikeov izlazak iz V-cinema produkcije i ulazak u kino dvorane. Na velika, velika vrata. (9/10)

‘Fudoh: The New Generation’ (1996.)

Film koji je trebao biti video proizvod, ali je toliko oduševio producente da su ga odlučili prepakirati za kina. Nije čudo: tetoviranje krvlju, Riki Takeuchi s urnebesnom fudbalerkom, djeca ubojice, hermafrodit koji ševi ženu i ubija strelicama koje ispaljuje iz vagine – zlatno doba Miikeovog ranog ludila! (9/10)

‘Kishiwada shonen gurentai – Chikemuri junjo-hen’ (1997.)

Ali ako mislite da je ‘ludilo’ jedino u čemu je Miike dobar, onda niste pogledali ni petinu njegova opusa. Ovaj nastavak ‘Kishiwade’ Lazuyukija Izutsua iz 1996., a kojeg se Miike uhvatio samo zato da bi se mogao poigrati motivima svojih mladalačkih dana odrastanja u Osaki, lijepa je drama o sazrijevanju, obavezama i gluposti maturanata, koji se moraju izabrati između mačističkih dokazivanja sebi i drugima te ljubavi prema djevojci… Najs. (7/10)

‘Rainy Dog’ (1997.)

Sho Aikawa briljira u impresivnoj, kišnoj, gangsterskoj, krvavoj i bolno melankoličnoj drametini, ozvučenoj predivnom glazbom u stilu Rya Coodera. Sve je savršeno poslagano – gluma, fotografija, režija, glazba. Još jedan primjer kako se gangsterski film može pretvoriti u nešto što još niste imali prilike vidjeti, a da pri tome citira štošta… (9/10)

Ley LinesDead Or Alive

‘Full Metal Yakuza’ (1997.)

Simpatični, ludi i krvavi filmić o kiborgu-jakuzi nije vrh Miikeove produkcije, ali je svejedno jako dobra večernja zabava, s uistinu impresivnih posljednjih pola sata. Kul. (7/10)

‘The Bird People In China’ (1998.)

Film kojim je Miike osvojio i srca međunarodnih kritičara sklonih smirenim, duhovnim lamentacijama o identitetu, domovini i snovima. Drugim riječima – drama za prste polizati i festivale osvajati, jako, jako lijepa priča o promjenama s kojima se ljudi katkad moraju suočiti u životu i slobodi koju pronalaze tamo gdje ju uopće nisu očekivali pronaći. Savršeno. (10/10)

‘Andromedia’ (1998.)

Njegov nakomercijalniji film – i po brojkama s box officea (mislim da ga je s vremenom prestigao ‘Ichi’…), ali i po tematici. Tinejdžerska dramica, s dozom SF-a, priča je o djevojci koja nakon smrti ostane živjeti u laptopu svoga dečka. Slijedi tehno-rat i nastupi boy bendova te ženskih teen-pop atrakcija, za svu djecu te mladež.(5/10)

‘Blues Harp’ (1998.)

Svirač usne harmonike, homoseksualni jakuza, dilanje droge, ljubav… Svega u solidnoj dramici, ali malo previše usne harmonike, obzirom da nisam pretjerani fan dotičnog instrumenta. Ali ‘mali’ Hiroyuki Ikeuchi po običaju rastura! (7/10)

‘Kishiwada shonen gurentai – Bokyo’ (1998.)

Miikeu njegov najdraži film, nastavak priče o odrastanju, ali ovog puta s još mlađim protagonistima, daleko boljim glumcima i režijom da se usereš u gaće. Odlična, odlična, odlična poluautobiografska drama! (9/10)

‘Ley Lines’ (1999.)

Zaključni dio Kuroshakai trilogije, jednako dobar kao i prva dva – autsajderi pokušavaju preživjeti na surovim ulicama Osake. Prostitutka Wild Pussy i nezaboravni Sho Aikawa. Koja filmčina, jeote! (9/10)

Rainy DogThe City Of Lost Souls

‘Silver’ (1999.)

Miikeov prvi V-cinema projekt nakon dvije godine rada isključivo za kino. Ili, ukratko – odrađivanje za novac. ‘Silver’ ima nekoliko memorabilnih premisa (ženski wrestling, sado-mazo orgijanje…) i zna biti zabavan, ali uglavnom je dosta šlampav i iz aviona je očito da je odrađen preko one stvari… (5/10)

‘Tennen Shojo Mann Next (1999.)

Tinejdžerice u školskim uniformama, manekenke, vampiri… Nažalost, vidi se da je riječ o TV projektu odrađenom nabrzaka za klince, ali svejedno pristojno zabavlja, a dijelom i oduševljava dobrom dozom originalnih i za teen-TV nevjerojatnih ideja i tehničkih igrarija. (6/10)

‘Sarariman Kintaro’ (1999.)

Jedan od čak sedam filmova koje je Miike snimio 1999. i jedini koji je stvarno loš. Dobro, ne toliko loš koliko dosadan i očito odrađen kao tek obični šljakeraj za koji se nije pretjerano puno vezao… Nisam čitao strip-izvornik, ali nakon ovog ni nemam volje…(3/10)

‘Dead Or Alive’ (1999.)

Početak epohalne trilogije, ultimativnog gangsterskog epa koji objedinjuje i teme muškosti, identiteta i morala, ali i omiljenu mu tematiku autsajderstva… Šmrkanje stometarske lajne kokaina, utapanje žene u proljevu, rat bazukama i prvo sparivanje dva megastara na istom platnu (Riki Takeuchi i Sho Aikawa) – nakon kratkog zastranjenja, Miike se itekako vratio u formu! (9/10)

‘Audicija’ (2000.)

Odlična drama koju kreteni vole nazivati hororom, o čovjeku koji traži ljubav i ženi koja pomalo ekstremno reagira na nedostatak iste u svojoj apsolutnosti. Uz ‘Ichija’, film koji je probio Miikea na zapadu. Ostalo znate… (10/10)

‘MPD Psycho’ (2000)

Šest epizoda TV serije rađene prema iznimno popularnoj istoimenoj mangi, a za koju je Miike pisao scenarij. Najnevjerojatnija stvar koju nikada nećete vidjeti ni na jednoj od naših televizija – tajanstveni ubojica koji pili vrhove lubanja i ljudima u mozgu sadi cvijeće, spontano sagorijevanje, transfer ličnosti preko telefona, čupanje djece trudnicama i stavljanje mobitela u rupu u trbuhu, rock-glazbenik terorist, oko s barkodom… Uz sve to, riječ je o vizualno naijimpresivnijoj seriji koju sam gledao u životu, koja ponovo pokazuje koliko se može napraviti s malo novca i puno jednostavnih ideja… (9/10)

‘The City Of Lost Souls’ (2000.)

Ovoga puta putujemo u Brazil, zajedno s jakuzama i kineskom mafijom. Bonnie & Clyde susreće čisti cirkus – klanje, humor, bizarluk… I da, u ovom je filmu ona kultna i tako divna scena matrixolike borbe pijetlova… (8/10)

ZebramanKikoku

‘Dead Or Alive 2’ (2000.)

Definitivno ga kloniraju! Mislim, pogledajte koliko je samo dobrih stvari Miike snimio u jednoj jedinoj godini – jebote, osim šest epizoda ‘MPD Psycha’ (u kojima se događa toliko toga, kao da ste pogledali šest zasebnih filmova!), ‘Audicije’ i ‘The City Of Lost Souls’, tu je i drugi dio ‘Dead Or Alive’, jedan od njegova tri nedodirljiva filma u karijeri. Dva gangstera ponovo proživljavaju svoje djetinstvo, istodobno razapeti između nemoralnog i krvavog svijeta odraslih te čistoće i nevinosti djetinjstva. Emotivna bomba, Sho Aikawa i Riki Takeuchi u naponu snage, a o dizajnu i idejama neću ni počinjati… (10/10)

‘Visitor Q’ (2001.)

Miikeova čuvena obiteljska drama, savršena priča o obitelji koja u ekstremima pronalazi svoju sreću. Jedni će se diviti provokaciji, drugi svršavati na inteligentnu satiru, a treći se zgražati nad nemoralom i šokovima. Kako god vam paše, jer svi su u pravu, ali istodobno i posve u krivu. (10/10)

‘Family’ (2001.)

Dvodjelna V-Cinema adaptacija mange (158 minuta) koju potpisuje Hisao Maki (ujedno i scenarist), zbrčkani, pogubljeni, ali mjestimično zabavni jakuza akcić, još jedno odrađivanje za lovu. Jeftina eksploatacija, ukratko – uz pamtljivo silovanje (Kenichi Endo, u sličnoj sajko-rejpist sceni kao i u ‘Visitor Q’, koji je na tržište izbačen isti dan kada i ‘Family’) i masnu pucačinu, tu su i osvetnik s ožiljkom munje na licu, gejše, S&M, obračun s tenkom, odličan (iako s vremenom zamoran, zbog stalnog vrćenja iste stvari na repeat) metal soundtrack te velebna završnica s teškom artiljerijom. (5/10)

‘The Guys From Paradise’ (2001.)

Treba li Japan ispuhati svoj ego i vratiti se majci Aziji te bratskim zemljama iz susjedstva? Mnoga teška i politička pitanja provučena kroz osobne sudbine i polu-zatvorsku dramu. Luda kombinacija i još jedan film koji će uspavati one koji Miikea poznaju samo po ‘Audiciji’ ili ‘Ichiju’, ili ih bar natjerati da nekoliko puta provjeravaju je li riječ uistinu o istom redatelju… (8/10)

‘Ichi The Killer’ (2001.)

Biseksualni ultra-mazohist očekuje dolazak svog savršenog ljubavnika – ultra-sadista. Dobra adaptacija hit-mange, koja na platno prenosi tek polovinu bolesnoća sa stripovskih stranica, film je koji je (uz ‘Audiciju’) probio Miikea na zapadu, postavši i sretna karta, ali i kletva po kojoj mnogi procijenjuju opus o kojem nemaju pojma. Napomena: obavezno gledati japansko uncut izdanje, a ne jedno od hrpetine europskih ili američkih izmesarenih pizdarija! (9/10)

‘Dead Or Alive 3’ (2001.)

Sho i Riki sele se u postapokaliptični ambijent. Totalitarno društvo, pobunjenici, katane, replikanti, kung fu i gigantski robotski penis. (8/10)

‘The Happiness Of Katakuris’ (2002.)

Mjuzikl sa zombijima! Polu-remake crne korejske komedije ‘Quiet Family’ (1998.), koji je prilično dobar, ali je još zabavniji ako gledate DVD s audio-komentarom… Bolno precijenjeno, ali svejedno dosta dobro. (7/10)

‘Agitator’ (2002.)

Miikeova verzija ‘Kuma’, ozbiljni gangsterski ep na njegov, japanski, jakuza način, naravno. Nažalost, nemamo intergralnu 200 minuta dugu verziju, ali i ovih 150 sporih i krasnih minuta bilo je dovoljno za uživanje. (8/10)

MPD PsychoThe Guys From Paradise

‘Sabu’ (2002.)

Povijesna TV dramica o prijateljstvu; još jedan posve čisti, ulašteni, ali dobri i za televizijske standarde opet vizualno impresivni mainstream film s Miikeovim potpisom. (7/10)

‘Graveyard Of Honour’ (2002.)

Miikeova opaka verzija Fukakasuovog jakuza klasika iz iz 1975. Remake sniman katkad gotovo pa scenu po scenu, ali s dodatnim, suvremenijim začinima priči o odmetnutom i nekontroliranom psycho-gangsteru navučenom na hors. (8/10)

‘Kumamoto Monogatari’ (2002.)

Nešto između kazališne predstave i jutarnjeg dječjeg programa, a riječ je o tri kraća filma spojena u jedan ominubus, rađen po narudžbi vlasti Kumamota te s namjerom muzejskog prikazivanja i povijesne izobrazbe djece. Iako izgleda kao da je snimljen za sto kuna, materijal je sasvim pristojan (za ultra-low budget dječji film, naravno), a Miike je projekt vjerojatno prihvatio zato da može reći kako u karijeri ima i filmova sa zmajevima… (7/10)

Deadly Outlaw: Rekka’ (2002.)

Još jedna nevjerojatno plodna godina (šest zakon filmova u samo 365 dana! Tko to još može na planeti?) zaključena je briljantnim rock and roll jakuza filmom, u kojem Riki Takeuchi postaje ni manje ni više nego mega-cool jakuza superheroj. Bum, tras! (10/10)

‘Gozu’ (2003.)

Biti gangster znači imati muški posao – toliko muški da počinješ zaboravljati na žene. Suludo dobar groteskni triler obojen budističkom mitologijom, psihoanalizom i konobarima-transvestitima, uz dozu Davida Lyncha i porođaja odraslog muškarca. (10/10)

‘Kikoku’ (2003.)

Povratak na video tržište, jeftini jakuza krimić s već sto puta prežvakanom tematikom jednog protiv svih, ali opet prepun originalnih ideja i jako zabavan… (7/10)

‘Koshonin’ (2003.)

Jako dobra krimi-drama o trojici pljačkaša koji upadaju u bolnicu i uzimaju taoce. Sve to zasoljeno zavjerom, osobnim tragedijama i ljubavnim aferama. Još jedan primjer kako TV film može biti dobar te kako Miike može biti posve, ali posve neprepoznatljiv, jer je ‘Koshonina’ (‘The Negotiator’) uistinu mogao režirati doslovno bilo tko. (8/10)

‘One Missed Call’ (2003.)

Teen-horor, ‘Ringu’ s mobitelom u glavnoj ulozi, hit koji namjerno prežvakava apsolutno svaki kliše popularnog vala suvremenog azijskog horora, ali se istodobno ne usudi do kraja biti parodija. Nit’ smiješno, nit’ pretjerano skeri, a moralo bi biti barem nešto od toga, da ne bude samo kompilacija očitija od ‘Kill Billa’. (5/10)

‘Zebraman’ (2004.)

Čovjek-zebra sejvs d dej – jedan od najboljih superherojskih filmova svih vremena, najozbiljnije! (9/10)

Bird People In ChinaDead Or Alive 2

‘Three… Extremes: Box’ (2004.)

Miikeova priča u panazijskom horor omnibusu, kojeg dijeli s korejskim Park Chan-wookom i hongkongškim Fruit Chanom najbolja je ne samo od te tri, već od svih šest (ako računamo prvi omnibus ‘Three’). Govorimo o trideset minuta boljih od 99.9 posto stvari koje ste te godine imali prilike gledati u hrvatskim kinima! (10/10)

‘Izo’ (2004.)

Ako u životu niste pogledali barem stotinjak japanskih filmova, polovinu Miikeovog opusa i ‘prvi dio’ ‘Hitokiri’ iz 1969., nemojte ga ni pokušavati gledati. Opisuju ga kao ‘filozofski splatter film’ i to je možda najbliže istini, iako je ‘Izo’ i daleko više od toga – prava objava rata na velikom platnu, i to u svrhu upravo antiratne borbe. Štoviše, jedan kritičar usporedio je gledanje ovog čuda s boravkom u rovu na prvoj fonti pa ako tražite od filma da vas grize za jaja, a ne da vam ista liže, pronašli ste još jedno dirljivo suludo remek-djelo ispred svog vremena. (10/10)

‘The Great Yokai War’ (2005.)

Remake dječjeg klasika ‘Yokai daisenso’ iz 1968. usto je i jedini film u Miikeovoj karijeri koji je radio cijelu godinu! Rezultat je, zajedno s kostimima koji variraju od dječjeg programa TV Zagreb 1984. do efekata apokaliptičnog Hollywooda, blokbasterična priča nakrcana japanskim folklorom, o klincu koji postaje Kirin Rider, zaštitnik ljudske rase, ugrožene od strane zlih duhova. Jednooki umbrella monster s isplaženom jezičinom, zid-čudovište, Kappa, Tengu, Chiaki Kuriyama u svom najseksi izdanju do sada (usto ubija slinom i često plazi jezik…), grah koji spašava dan i žena s vratom na istezanje – nevjerojatnih dva sata nevjerojatne zabave, pretjeranog CGI-ja i tako prokleto ‘mikeovskog humora’. (8/10)

‘Big Bang Love, Juvenile A’ (2006)

Samo je Miike u stanju od naizgled jednostavne premise istrage zatvorskog ubojstva napraviti ovakav maestralni brainfuck – ako su ‘Izo’ nazivali ‘filozofskim splatterom’, onda je ovo punokrvna filozofska zatvorska drama, teatar egzistencijalizma i homoerotike te njegov vizualno najimpresivniji film do sada, u kojem vas estetika i poetika, koliko i suludi pristup pojmu ‘storytelling, doslovno prikuju za veliko platno. Opaka glumačka postava (Renji Ishibashi, Kenichi Endo i Ryuhei Matsuda) susreću ples, šore i jednu raketu na putu za svemir. (10/10)

‘Waru’ (2006)

Ryo Ishibashi, Sho Aikawa i njegova bumerang katana – Miike se ponovo igra s predloškom, mangom autora Hisao Makija (ujedno i glumca, legendarna njuška), koji je napisao ne pretjerano uzbudljiv scenarij, no režija i hrpetina sitnica, zajedno s klasično briljantnim ‘mikeovskim humorom’ i sjajnom režijom glumačkih njuški, drže stvar gledljivom – zli gangsteri koji na jahti drže ženu na lancu, a koja se uzbuđeno trlja o lanac dok gleda kopanje očiju; mazohist koji svršava kad ga po jajima bičuju gumom, rezanje katane koja prijeti iz jurećeg automobila (drive-by slashing?), korištenje lopatice iz pješčanika kao oružje… (6/10)

‘Like A Dragon’ (2007)

Gangster s povezom preko oka naoružan bejzbol palicom i loptama, korejski snajperist s misijom, mladi par koji upada u ciklus pljački, velika pljačka banke koja pođe po krivu, tupavi policajci koji se zalijevaju pivom pokušavajući riješiti nered (predvođeni Sho Aikawom) i veliko putovanje glavnog antijunaka, bivšeg jakuza Übermenscha, u potrazi za majkom curice koja je ujedno i njegov sidekick – hrpetina odličnih priča koje putuju paralelno i ispresjecaju se taman gdje i kako treba, u jednu fantastično dinamičnu, pravu japansku, ultrazabavnu cjelinu. (8/10)

‘Sun Scarred’ (2006)

Uznemirujuća, mračna DV melodrama o bijesu, osveti i tuzi, drama koja na okrutno emotivni i atmosferično spori, japanski način donosi ono što smo već gledali na potezu od ‘Death Wish’ do nedavnog ‘Death Sentence’. No osveta nije pretvorila Aikawu u Bronsona i Bacona – ‘Sun Scarred’ više se bavi njegovim mentalnim topljenjem i načinom na koji gospodin preživljava to što ga život i sustav guze na svakom koraku, nego pucačinom i dizanjem stvari u zrak, a sve to s rezultatom koji vas dva sata drži prikovanim uz sebe. (8/10)

‘Sukiyaki Western Django’ (2007)

Razvikani Miikeov remake jednog od najvećih klasika talijanske western produkcije.Vizualna strana je besprijekorna i generalno sve puca od predivnog stila, koji nas baca iz stripovskog ultracoola u šekspirijanski teatar i natrag. Cijeli paket je jebački režirani moderni kaubojac s dozom neodoljivog apsurda, još jedan dobar (ali nažalost ne i fenomenalan) prilog opusu majstora koji se i dalje nije zaboravio igrati. (8/10)

‘Crows – Episode 0’ (2007)

Hell-Madrfaking-Yea! Miikeova adaptacija manga fenomena, ultranasilne priče o tinejdžerskim bandama i jakuzama, savršena je mješavina tzv. ‘novog’ i ‘starog’ Miikea, hiperstiliziranog nasilnog gangsterskog filma i tinejdžerske drame za pop tržište. Vrhunski casting, savršena režija, odlične koreografije borbi… Tko ne pogleda ‘Crows’ na kino platnu, ne zna što propušta. (9/10)

‘God’s Puzzle’ (2008)
Fizika, kvantna teorija, Higgsov bozon i tinejdžerske ljubavi u jednom
paketu? Čudan je ovo film, ali i dobar, dosta dobar, koliko i naporan i
zbunjujuć. Onako kako je ‘Izo’ propitkivao metafizičke i
egzistencijalističke probleme katanom i goreom, tako ovaj koristi
visokobudžetni teen format, pomaknut klasičnim Miikeovim
intervencijama, ne bi li ispričao priču o kreiranju svemira u školskom
laboratoriju i kraju svijeta uzrokovan znanošću koja je izmakla
kontroli. Ali i smislu života i položaju čovjeka u svemiru.
Ambiciozno ispod kore, zabavno na površini, a čak i pomalo edukativno.
(8/10)

‘Yatterman’ (2009)
Novi Miike! Opet za djecu, da, dugo očekivana adaptacija istoimene legendarne anime. I nije razočarala – zapravo, ovo je uz ‘Cutie Honey’
najbolja adaptacija anime koji sam ikada gledao, vjerna izvorniku, s
odličnom mješavinom igranog, crteža i CGI-ja, plus pokoja klasična
mikeovska diverzija, uz predivne glumice, ispaljivanje ubojitih sisa i
suludu apokaliptičnu, šizofrenu akciju od početka do kraja. Za djecu,
ali zabavit će i odrasle. (8/10)

(1)

Velimir Čarobnjak pisane riječi, džedaj verbalne komunikacije i renesansni čovjek koji štuje sve od japanske eksploatacije do Chucka Norrisa.

LEAVE YOUR COMMENT