Najrazvikaniji indie SF godine koji nije SF.

A osim toga – nije mi jasno ni to zašto je toliko razvikan? OK, jasno mi je donekle – u poplavi posve ispraznih bulšita, kritika je jedva dočekala nešto što ima prividno dublju, simboličku naraciju smještenu u okvire žanra, makar žanr bio tek nagoviješten u naznakama izniklim iz autorovog prvog filma ‘Primer’. A autor je Shane Carruth, proglašen renesansnim filmskim mesijom odmah nakon što je ‘Upstream Color’, najrazvikaniji naslov zadnjeg Sundancea, prikazan u Utahu – čak ga i jedan Soderbergh uspoređuje s Lynchom i Cameronom!

Ipak, ova priča o parazitu koji započinje spiralu mentalnog pada kod muškarca i žene spojenih slučajnim susretom u vlaku može se pohvaliti zbunjujućom linčovskom naracijom i konstantnom atmosferom emocionalnog odmaka, što rezultira prilično originalnim filmom prepunim sjajnih vizualnih rješenja.

No uz iritantnu ‘nervoznu’ montažu, tako prokleto tipičnu za američku indie produkciju, zajedno s prenaglašenim zvukom, kamerom iz ruke i pripovijedanjem koja se prije svega oslanja na sliku, nego na bilo što drugo, ‘Upstream Color’ je više jebeno naporan i iritantan, nego orgazmički sjajan kao što svi govore.

(0)

Trči, čovječe, trči.

Koeja tijekom osamdesetih nije imala akcijske komedije pa nije čudo da to nadoknađuje sada, 2013. godine, posuđujući klasični holivudski koncept, iako zbog kreveljenja i đekičenovskog kaskaderskog teatra (potpomognutom novom tehnologijom, naravno) dijelom vuče i na stari Hong Kong. Nažalost, razvučen je na više od dva sata, što znači da dobivate prošireni koktel obiteljske drame, trilera, humora, nasilja, slasnih potjera i dežurnih klišeja, sve od komične policije preko kulerskog klinca do iritantne novinarke.

I s jednim slučajnim mazohistom, običnim čovjekom koji se igrom slučaja uplete u špijunsku zavjeru te krene bježati od čitave mreže lovaca na njegovu glavu i mobitel.

Ipak, ma koliko graničio s mediokritetskom konfekcijom, ‘Running Man’ je uglavnom dovoljno zabavan komad novog korejskog žanra, koji miriše na prošlost, ali cilja i na neke nove klince.

(0)

Nakon projekcije, Tarantino se popeo na pozornicu, prekinuo razgovor s jednim od redatelja, oteo mu mikrofon i ishvalio film, rekavši da je ne samo najbolji na festivalu, nego i najbolji koji je ove godine gledao!

(0)

Slijepi moderni Sherlock Holmes, kako ga vidi Johnnie To.

Kakva kamera! Svakim novim filmom, Johnnie To ide dalje u podsjećanju na to koliki je majstor stila i atmosfere kadra, držeći tehnički aspekt priče pod apsolutnom kontrolom čak i kada snima ovakvo nešto – ovakvo u smislu da nikakva fotografija i nikakav stil ne mogu pomoći kreveljenju.

Da, Johnnie To se u svojoj cikličkoj karijeri, nakon što je stvorio remek-djelo ‘Drug War’, opet okrenuo domaćem masovnom tržištu pa snimio pomaknutu romantičnu priču upakiranu kao moderni krimić laganog retro štiha, s ekscentričnim slijepim cugerom, ali i detektivskim genijem (Andy Lau) kojem pri istrazi pomaže zgodna žena (Sammi Cheng) spremna na bolne rekonstrukcije nalik na duhovitu verziju onih viđenih u ‘The Bullet Vanishes’ – duhovitu često u smislu hrvatskih sitkoma.

Oku lijepo, ali zbog stalnog prenemaganja, preglumljavanja i histerije, kao i potpuno promašenog scenarija, uglavnom naporno iskustvo.

(0)

Konačno opaki novi korejski gangsteri!

Kuleri i psihopate u skupim odijelima, igre moći, klanje za vlast i jedan policajac koji je negdje između pozitivca i negativca, a glumi ga legendarni Choi Min-sik – ne samo da nam je nedostajalo ovakvih kombinacija, onako kako je Koreja sve više tonula u holivudiziranu romantičnu komediju, već ljubitelji gangsterskih saga i krvavih, urbanih azijskih krimića godinama bivaju spremni progutati bilo što iz ove kategorije, kao pravi džankiji.

Srećom, ‘New World’ nije ‘bilo što’ – riječ je o ‘zlatnom šutu’, istinski izvrsnom filmu, novom naslovu u filmografiji Park Hoon-junga, čiji prošli redateljski uradak/prvijenac ‘The Showdown’ nije bio pretjerano sjajan, ali koji je tijekom karijere potpisao i scenarije za neke jako dobre hitove, kao što su  ‘I Saw The Devil’ i ‘The Unjust’.

‘New World’ pričom o borbi klanova i murjaku na tajnom zadatku nalazi se negdje između ‘Kuma’ i ‘Infernal Affairs’, estetikom i stilom tipični je neo-noir koji slijedi trag ‘A Bittersweet Life’ i ‘The Yellow Sea’, a uz ‘Drug War’ Johnnie Toa, ovo je za sada najbolji oldskulerski azijski komad mafijaške akcijske drame u 2013. Hoćemo još!

(0)

Stiglo je ono doba godine kada se pakiraju koferi za Ljutomer – najbolji slovenski filmski festival održava se od 15. do 20. srpnja, glavni gosti su Franco Nero i Enzo G. Castellari (s pripadajućim retrospektivama njihovih klasika!), u programu je hrpa bisera (posebno se veselimo dokumentarcu ‘Eurocrime!’, koji čekamo već godinama), a Žuti titl je u žiriju kratkog filma! Tko propusti, luzer!

Nekoliko Castellarijevih klasika o kojima smo pisali:

The Big Racket (1976)

‘The Last Shark’ (1980)

‘2019: AfterThe Fall Of New York’ (1983)

‘Tuareg: The Desert Warrior’ (1984)

(0)

Park Chan-wook u Americi.

Prilično dobar, ali ne i genijalan – tako nekako glasi generalni dojam formiran nakon premijere novog uratka korejske redateljske superzvijezde na festivalu Fantastic Zagreb. Jako je lijepo što smo ga imali prilike pogledati na velikom platnu – klasično bolno stajliš, s fotografijom i slikarskim kadriranjem, ali i nekim redateljskim rješenjima koja obaraju s nogu, ‘Stoker’ jest vizualna raskoš idealna za gledanje u kinu. Ali kada je film kao film u pitanju, znao je Park puno bolje.

No ovo je ionako prije svega film stila i atmosfere, spora i opora creepy drama, ali ljepljivi triler s duhom starih gotičkih horora, pomalo i gialla, što je posebno bizarno ako znamo da je riječ o paketu koji režira Korejac, u Americi s Nicole Kidman! No dobro, spominju se Hitchcock i ‘Drakula’ kao uzori, što se itekako osjeti.

Priča? Vjerovali ili ne, napisao ju je Wentworth Miller, glumac koji se proslavio kao mokri san tinejdžerica iz TV serije ‘Prison Break’; temelji se na pretpotopnom, ali uvijek intrigantnom motivu čudne pridošlice u čudni dom bogataša i razvoju događaja koje izazove njegov dolazak – događaji u početku sliče na solidni film Davida Lyncha, a onda krenu plesati po lokvama krvi, kad Chan-wook pokazuje što zapravo zna.

(0)

Wong Kar Wai i njegov Ip Man.

U moru filmova o učitelju Brucea Leeja, njegovom usponu u svijetu borilačkih vještina, sukobima s konkurencijom i teškom životu pod japanskom okupacijom, pojavio se i onaj najpretenciozniji, s potpisom majstora čija je karijera, slučajno ili ne, krenula po krivu onog trena kada se razišao s Doyleom. Srećom, ‘The Grandmasters’ jest gledljiviji od ‘My Blueberry Nights’, ali stvarno ne kužim zašto smo ga trebali čekati čak šest godina? Jer ono što smo dočekali uopće nije toliko dobro koliko bi trebalo biti. Ne toliko koliko smo se nadali.

‘Matriksoidni’ identitet koji smo gledali u teaseru zapravo je samo prva scena (plus jedna malo kasnije), a ono što slijedi jest dva sata slow motiona, poetskih fajtova, likova koji govore u ‘duhovnim parolama’ kakvih se ne bi postidio ni jedan Lao Tzu, ponešto melodrame, lijepih slika, melankolije i retro-romantike, ali iako sve to samostalno nije loše, u cjelini je naporna papazjanija svih tih elemenata na jednom mjestu.

‘The Grandmasters’ nije užasan, ali izgleda kao da je mali Ivica lopatom zagrabio opće motive Kar Waijevog opusa pa ih nabacao na jednu hrpu, u pokušaju da snimi vongarvaijevski pogled na Ip Mana. Ali ajde, lijepo je vidjeti uvijek sjajnog Tonyja Leunga. I Zhang Ziyi, naravno. Ali kad je film kao film u pitanju, bilo koji dan biram Donnie Yena.

(0)

‘Metro Manila’ nas upoznaje s obitelji Ramirez koji iz planina i jedva isplativog rižogojstva migriraju u filipinski glavni grad u potrazi za boljim životom. Oscar, glava obitelji se zaposli kao šofer blindiranog kombija u zaštitarskoj tvrtki pa kroz svakodnevnu rutinu upoznaje loše strane života u velegradu, ali i stvara neke nenadane prilike s one strane moralnog.

(0)

Prošlu, produkcijski ne baš bajnu i krizom osiromašenu godinu Tajlanđani su ipak pozitivno zatvorili uvrštavanjem u natjecanje na ovogodišnjim festivalima (‘Karaoke Girl’ u Roterdamu i ‘Tang Wong’ u Berlinu) dok su u rošadi filmske industrije ugašeni neki veći i tradicionalniji studiji, a zamijenjeni su manjim produkcijskim kućama pripremljenijih za krizni režim, mikro budžete i drugačiju distribuciju.

U najavi ovako posložene tajlandske filmske scene za ovu godinu pregršt je jako zanimljivih projekata:

‘Tom-Yum-Goong 2’ opet okuplja provjereni majstorski trojac — Tony Jaa, Panna Rittikrai i Prachya Pinkaew, a za sad se priča o kraju svibnja kao najvjerovatnijem datumu premijere.

‘Phee Mak Phra Khanong’ je naziv horor-komedije s duhovima koja bi trebala dati novu smjernicu žanrovskoj nacionalnoj kinematografiji, a i pokazati da Banjong Pisanthanakun nije nestao nakon ‘Shuttera’.

Naš omiljeni Pen-ek za ovu godinu najavljuje dokumentarac i to o tajlandskoj politici zanimljivog naziva ‘Prachathipatai’ ili ‘Paradokskracija’, a ograničenu će distribuciju početi već u veljači.

Legendarni tajlandski redatelj Chatrichalerm Yukol trenutno finalizira peti dio povijesnog spektakla ‘King Naresuan’. Uz Yukola je vezana još jedna sjajna vijest — sin Adam kreće očevim stopama (ali i temama) te najavljuje debitantski redateljski film ‘Tamruad Peun Hode’, akcijsku dramu mračnijeg, soc-realističnog naboja. Upamtite ime Adam Yukol jer ovaj momak ima ambiciju, ali i genetske predispozicije za pokoriti svjetske festivale.

Taweewat Wantha, uz čiji smo se Sars Wars dobro zabavili, najavljuje novi film ‘Thongsuk 13’, horor smješten na otok. Ovaj put bez sulude komedije.

Ove godine će konačno i premijera filma ‘Pitupoom’ ili ‘Fatherland’ koji se bavi sukobom budista i muslimana na jugu Tajlanda. Sudeći po trejleru ovo je najozbiljniji film Yuthlerta Sippapaka s odličnom fotografijom koji samo potvrđuje onu staru Što južnije, to tužnije! U nastavku je jedna od scena.

Uglavnom, gledat će se Tajlanda ove godine, a vjerujemo da će nešto od navedenog biti i u ponudi ovogodišnjeg Far East Film Festivala u Udinama.

(0)