Najbolji film festivala (koji smo stigli pogledati)!

Ovakvo nešto se, iskreno, čekalo godinama – throwback u zlatno doba zabavnih azijskih blockbustera dolazi u paketu sa plejadom glumačkih ikona (od Ichija do Asana), savršenom mješavinom humora i gorea, odličnim CGI-jem i čistom visokobudžetnom zabavom od početka do kraja vožnje.

‘Parazit’ je, drugim riječima, čista poslastica – prvi, doduše, dok je drugi dio (oba su puštena back to back, jer ionako čine jedan film od cca 4 sata) razvučeni komad eko-propagande s odličnom akcijom, prvi drži ritam i šarm od prve do zadnje minute.

Ovu adaptaciju mange o parazitima iz svemira koji preuzimaju tijela ljudi – i dječaku kojem je parazit umjesto u mozak ušao u ruku – režirao je proslavljeni majstor hitova Takashi Yamazaki (‘Always – Sunset On Third Street’), koji je i od ‘Parazita’ napravi kino-fenomen. Pa ako tražite komercijalnu akcijsku-SF-horor-komediju kakvu nećete naći nigdje osim u Japanu – našli ste je!

(1)

Japanska nekrofilija u Americi.

Nemaš love, imaš osrednju ideju, ali itekako puno ljubavi prema eksploataciji i stila kojim krpaš rupe u naraciji? Nema frke – snimiš ‘Gun Woman’ i napravio si sjajan posao, jer Kurando Mitsutake, japanski redatelj koji je svoju novu priču smjestio u Las Vegas, maksimalno iskorištava sve potencijale.

A priča je zapravo tipični revenge – sadoseksualni manijak ubija suprugu doktora, koji potom prolupa, na tržištu bijelim robljem kupuje ženu koju pretvara u stroj za ubijanje pa kreće s bizarnim planom: sakriti oružje u skalpelom izrezbarenom tijelu svoje ‘komandosice’ pa je poslati ravno u osinje gnijezdo, gdje treba smaknuti nemezu prije nego iskrvari iz svojih rupa.

Glavni negativac, psihopat prepun para, neskriveno je oblikovan prema Sagawi Isseiju (sve što trebate znati o njemu imate u Povratku Žutog titla), heroina je renesansna japanska ljepotica Asami (ovdje uglavnom gola, ‘odjevena’ samo u gan), a sve zajedno – sjajni vizualni trip u moderni grindhouse!

(2)

Transseksualni policajac, a nije komedija.

‘Man On High Heels’ je prava pravcata K-policijska triler-drama, što znači da započinje spektakularno stiliziranim kadrovima urbane džungle i brutalnim fajtom na karaokama kojem bi pozavidjela mnoga čistoakcijska konkurencija, a tek s vremenom, polako i suvereno ulazimo u svijet drame koja našeg glavnog lika, hipermačoidnog murjaka koji ne voli koristiti oružje, nego kriminalce hvatati i mlatiti golim rukama, predstavlja u drugom svjetlu.

Da, ta mašina sa značkom, hladni i nemilosrdni stroj za čišćenje zločinaca s korejskog asfalta ide na hormonalnu terapiju te želi postati žena! Rezultat je tako mješavina dvije priče, gangsterske linije i transrodne narativne linije, psihološke drame, parade zbunjujuće seksi žena s pimpekima i dobrog starog korejskog ultranasilja.

Tipični komad filmske Azije, jedan od razloga zašto je korejska filmska industrija, čak i on da kada slijedi ‘holivudske obrasce’, još uvijek jedinstvena u svojim temama i pristupu.

(3)

Donnie Yen protiv trijada: 49898 put. Al neka!

Donnie Yen već neko vrijeme hrabro inkorporira ground fighting u svoje filmove, pokazujući da on može biti itekako atraktivan u post-MMA groznici. No prva scena ‘Special ID’ ide još dalje – borba podsjeća na čuveno zrak-zemlja naganjavanje u meču Overeem vs Werdum, a final fight je čista izložba moći jujitsua!

Mimo fajta, dobivamo tipičnu priču o policajcu na tajnom zadatku u samom srcu HK mafije, ‘Infernal Affairs’ kojem su odstranili sve sive stanice. Isto se očekuje i od gledatelja – mozak zdravo, akcija bok!.

‘Special ID’ je generička lavina svih zamislivih klišeja, ali iz nekog razloga sjedne, lijepo izgleda, ima sjajnih koreografija, lijepih žena i tetovaža… Urlanje, izdaja, snajperisti, krv – taman za ubit sat i pol.

(0)

Sjevernokorejsko-talijanska 80’s akcija!

Klasik iz 1988. godine, savršeni brak Istoka i Zapada, nastao s ciljem bolje prodaje ovog apsolutno nevjerojatnog braka euro eksploatacije i akcijskog propagandnog kaosa Sjeverne Koreje, u eri kada je potonja zemlja zbog izolacijske politike krepavala od gladi pa joj je ovakav proizvod bio idealan način za zaobilaženje trgovinskih sankcija.

Režirala ga je ikona špagetija i eksploatacijskog ludila, Fernando Baldi skriven iza američkog pseudonima Ted Kaplan, a poziciju asistenta preuzeo je Pak Jong-ju. Iako mjesto radnje nije definirano u samom filmu, cijeli je snimljen u Sjevernoj Koreji, Pjongjangu i obali pokraj grada Kaesonga – s polugolom Sabrinom Siani i američkim akcijskim junakom Frankom Zagarinom! Koji je zbog nedopuštenog turističkog fotografiranja završio na dva dana u zatvoru, optužen za špijunažu. Izvukla ga je talijanska ambasada u Pekingu.

Sjevernokorejska produkcijska mašina Baldija je upoznala u Cannesu, gdje je redatelj prikazivao svoj ‘namsploatacijski raspašoj Ratni autobus (War Bus, 1986): „Svidio im se film. Rekli su: zašto ne bismo snimili nešto u Koreji? Priznajem, mislio sam da je ideja o putovanju u Sjevernu Koreju jako čudna, ali sam rekao: U redu, razmislit ću. Pričali smo s nekoliko osoba u ambasadi u Rimu i menadžerom filmske kompanije. Zajedno s moji producentom, pregovarali su o poslu. Rekao sam: Apsolutno želim vidjeti što će se dogoditi. Pa sam doputovao u Sjevernu Koreju sa scenarijem koji nije imao previše veze sa stvarnošću“, priča Baldi, koji je svoj izvorni script za priču o ratu na Pacifiku prilagodio novim okolnostima.

Pa modelirao komad akcijskog kaosa koji uistinu nema veze sa stvarnošću. I mozgom. ‘Ten Zan’ (aka ‘Missione Finale’) jedno je od onih skrivenih blaga B-kinematografije osamdesetih, sa šarmantno nekoherentnom pričom o zlom neonacistu koji pokušava stvoriti rasu nadljudi, ali i zamamnom mješavinom pucnjave, neskrivene homoerotike, „porno glume“, negativaca s urnebesnim naglaskom i puno, puno eksplozija.

Cijeli je na YouTubeu pa provjerite sami:

(0)

Korejski remake HK trilera.

Nitko nije imun na remakeove pa tako ni Azija – dok Hollywood rimejka azijske filmove, azijske kinematografije također rimejkaju svoje rudnike kreativnog zlata. Na red je tako došlo… pa, ne baš zlatno, ali srebrno djelce – sjećate se ‘Eye In The Sky’? Gledali smo ga na devetom FEFF-u, hongkonški špijunski triler u produkciji Johnnie Toa, a eto godinama kasnije, Južna Koreja dobila je prava na priču i snimila svoju verziju. Možda čak malo bolju od originala i sa šarmantnim cameo gostovanjem Simona Yama kao otvorenom posvetom izvorniku.

A remake kao takav?

Američki raskošan, holivudski razigran, ali ne i holivudski tupav, tek umjereno klišejiziran u svom pristupu priči o posebnom policijskom odjelu zaduženom mozgom, a ne mišićima loviti pljačkaše banke. Fina pop trilerčina, uglavnom.

(0)

Redatelj Sean Ellis dokumentarističkim stilom gledatelja instantno uvlači u film, kojeg iz socijalne drame postepeno metamorfira u nafrizirani triler. U globalizacijskom društvu u kojem je glavni uvozni proizvod (američka) demokracija, ovo je univerzalna priča, gotovo šablona situacije koja nastupa kad ekonomija posrne, nespremna na rapidne izazove suvremenog kapitalizma. Najveću žrtvu takvog napretka snosi stanovništvo bez zaleđa ili obiteljskog nasljedstva. Brojne festivalske nagrade i odlične kritike pomogle su da Metro Manila (2013) bude odabran za Oskare 2014. kao kandidat Ujedninjenog kraljevstva za najbolji strani film.

(0)

Erotska akcijska ninja komedija iz ranih devedesetih!

A jedina stvar bolja od groznih američkih ninja filmova iz ranih devedesetih je – grozna parodija na grozne ninja filmove iz ranih devedesetih!

‘9 1/2 Ninjas!’ je, kao što mu samo ime kaže, ne samo parodija na ninja klasike, već i parodija na ‘Devet i pol tjedana’. Aha. Prvi i jedini film Aarona Barskyja, snimljen godinu dana nakon što je dotični radio kao asistent režije na ‘Pretty Woman’. Napominjem to samo zato jer ne mogu vjerovati da je netko tko je na bilo koji način radio na filmu mogao snimiti nešto… ovakvo. Kakvo?

Ako vam je do jedinstvene mješavine gađenja i zabave, ‘9 1/2 Ninjas!’ je uistinu neopisivo neduhovit i iritantan, do te mjere da su prosječne hrvatske komedije čisti Larry David u usporedbi s ovim. Pripremite se na kolaž zastrašujuće loših skečeva izgrađenih oko klasika holivudske produkcije i standardnih klišeja: parodije na ‘Wall Street’ miješaju se s idiotskim motivom ninji, poveznicom za središnju ljubavnu priču. Naravno, podloga je i ‘Devet i pol tjedana’, s ninja obukom kao zamjenom za klasični romantični seting, a iako se reklamira kao ‘erotska akcijska ninja komedija’, seksa skoro-pa-da-nema (baš kao ni komedije… a i ninje su diskutabilne) – ovo je ipak B-šrot za klince koji mentalno tek izlaze iz 80-ih pa će poslužiti i pokoji bikini i gola sisa. Ali hej, drkali smo 1991. i na jadnije stvari…

(0)

Izgubljen u svijetu reciklaže i prisjećanja bolje filmske prošlosti, Jackie Chan se nakon novog ‘Božjeg oklopa’ ponovo vraća jednoj staroj ljubljenoj franšizi – ali hej, tu je i twist: za razliku od urnebesnog kung fu raspašoja našeg djetinjstva, ‘Policijska priča’ snimljena 2013. jest ne baš duhoviti, pseudomračni, moderni akcijski triler koji je ustvari drama. Pokazuje tu Jackie i pod stare dane borilačke vještine, trči, skače i udara, ali i glumi.

I znate što? Uopće nije loše. Nije super, sa scenarijem razbacanim kao da je netko polijepio tri filma u jedan, od cage fighting akcića do ‘Rashomona’, ali nije ni loše.

‘Police Story’ režirao je Sheng Ding, poznat po ‘Little Big Soldier’, a Jackie se, sada u mandarinskom setingu, nađe u ‘Umri muški’ situaciji, boreći se sam protiv skupine otmičara, u klubu u kojem jedan od taoca i njegova kćer. Slijedi zabava s tradicionalnim ha-ha making ofom na odjavnoj špici.

(0)

Tony Jaa opet traži ukradenog slona, a pomažu mu Prachya Pinkaew i Panna Rittikrai, prvi put zajedno nakon 2005.

U posljednjih 10 godina, koliko živi Žuti titl, podiglo se i sagorjelo iznimno puno toga – japanski filmski biznis urušio se s urušavanjem VHS i DVD tržišta, Koreja je prestala vladati festivalima i svijetom ‘drugačijih blockbustera’, u Hong Kongu snimaju još jedva dva do tri redatelja, a jedna od novih središnjica dobre moderne retromanije bio je i Tajland, koji je u zlatnoj eri dostavio jedinstvenu, surovu akciju s formulom ‘bez žica., bez CGI-a’, kada su se svi oslanjali na dotične tehnike, predstavivši zemlju kao novu Meku filmske fizikalnosti, neviđene još od Hong Konga osamdesetih. Bilo, ali nažalost i prošlo.

Danas, devet godina nakon ‘Tom Yum Goong’, jednog od najboljih primjera zašto smo zavoljeli tajlandsku akcijadu, stiže nastavak koji podsjeća na to koliko su se vremena promijenila, ne nužno na bolje – dvojka izgleda kao da je mogla nastati u najkomercijalnijim ešalonima današnje kineske blockbuster produkcije, pretjerano ispolirana, krcata CGI-jem i kreveljenjem, s  kroničnom prazninom duha i fajtovima koji su uglavnom besciljni, razvučeni, nimalo spektakularni….

Ipak, nije pretjerano užasan – ima zabavne akcije, iako daleko manje atraktivne od jedinice, a teen orijentacija (s 3D-om na čelu) je očita. Ipak, sedam godina kasnije, najkraće rečeno, čarolija je nestala, a ostao samo praznoglavi kvazispektakl za multiplekse.

(0)