Sadašnjost, budućnost i satira u tri maestralna čina.

Genijalac Charlie Brooker, kreator zombija u ‘Big Brother’ kući (‘Dead Set’) i fenomenalne satirične doku-serije ‘How TV Ruined Your Life’ ponovo napada! Iako mu novi projekt, mini seriju od tri epizode, generalno opisuju kao SF ‘Zonu sumraka’, prva priča zapravo je genijalna društveno-politička satira za kakvu su se Britanci stvarno majstorski specijalizirali – ali i više od toga, zapravo jedan od ponajboljih komada televizije viđen u zadnjih nekoliko godina! ‘The National Anthem’ bavi se otmicom princeze, koja će biti smaknuta ako premijer ne ispuni jedan jedini uvjet – uživo na televiziji mora poševiti svinju! Rezultat je miks uzbudljivog trilera te inteligentne i urnebesne smijalice usmjerene na Zapad 21. stoljeća.

Druge dvije epizode zajebane su na drugi način – ’15 Million Merits’ vodi nas u zastrašujuće blisku budućnost, savršeno mireći ljubavni kontekst, socijalni komentar i mračnu distopiju s ljudima koji beskrajno pedaliraju za televizijske užitke, izgubljeni u digitalnom pejzažu avatara i reality showova; ‘The Entire History Of You’ je opet u svom, sasvim drugom stilskom svemiru, iako se tematski također drži opasnosti transhumanizma, s ljudima koji zahvaljujući modernoj tehnologiji postaju u stanu pregledavati, premotavati i analizirati sva svoja sjećanja.

Briljantno od prve do zadnje sekunde.

(1)

Sise, malo krvi, pa opet sise. I onda tako u krug.

Iskreno, na gledanje sam se odlučio samo zato što sam fan Howard Stern Showa, a kako ovdje glume (zapravo, ‘glume’) njegovi puleni Beetlejuice i Sal Governale, rekoh – hajde da provjerim i to sranje. Kadli, ono, uopće nije toliko sranje kakvo sam očekivao! Mislim, jest sranje, ali manje.

Prvo iznenađenje: normalna kamera. Ovo nije još jedan ultrajeftini digitalni a’la svadba isprdak temeljen na eksploataciji ‘Girls Gone Wild’, već ambiciozni, iako svakako razvučeni i na trenutke beskrajno iritantni, besmisleni i repetativni miks sisa i krvi. Drugo iznenađenje – gore! Odmah na početku i to onaj, jeftini, urnebesni troimaidni gore s crijevima, fontanama krvi i letećim glavama.

Njuške kao što su ovdje užasna Linnea Quigley i standardno autoironični Ron Jeremy baš i nisu iznenađenje, obzirom da svoju karijeru posljednjih desetak godina održavaju na životu kroz slične cameo uloge, no ova priča o tajanstvenom ubojici u lovu na lijepe djevojke ispala je u konačnici gledljivijom nego što je itko mogao očekivati. Umjereno zabavna moderna seksploatacija uronjena u horor komediju za ljetna vremena, s badićima razrezanim oštricama, onda kada ih horde napaljenih plavuša uopće nose na sebi.

(0)

Subverzivni kubanski zombiji.

Redatelj Alejandro Brugués ne krije da mu je kod ovakve kombinacije komedije i horora za glavnu inspiraciju poslužio ‘Shaun Of The Dead’ (uključujući i odabir imena koje, kaže, slično zvuči kad se izgovori), ali ova ‘komunistička’ varijanta invazije živih mrtvaca još je manje politički korektna – u svakom smislu te kovanice!

Red vulgarnog humora, red političke provokacije, plus non-stop akcija od početka pa do ‘kraja’ pojave masovne zombifikacije otoka recept je koji ‘Juan Of The Dead’ čini neopisivo zabavnim djelcem. Ono savršeno nadilazi ograničenja budžeta pa hrpetinom originalnih i svježih ideja te galerijom alanfordovskih junaka (plus egzotična lokacija, kao Dalmacija iz sedamdesetih, hehe) lansira jedan od svakako značajnijih naslova u žanrovskoj gomili, kao i jedan od onih koje se stvarno isplati pogledati, nakon dugo vremena.

A najbolje od svega – ovo je prvi kubanski zombi-horor ikad! Čak i Castro ima jednog – a kad ćemo mi?

(0)

Francuski (ženski) zombiji iz osamdesetih.

Eh te dame – tek što su ustale iz groba i odmah svoje prvo ubojstvo izvedu u velikom stilu, nabijajući visoku petu u oko nevine žrtve. Dobrodošli u divni, ludi, bizarni i superkrvavi svijet zaboravljenog klasika europske eksploatacije osamdesetih, film koji funkcionira kao da je snimljen barem deset godina ranije nego što jest, a što je svakako bonus, jer općem kaosu, šlampavosti, jeftinoći i sleeeeazeu daje šarm zlatne ere filmskog iživljavanja. A usto traje jedva 70 minuta!

‘Revenge Of The Living Dead Girls’ mješavina je angažiranog krimića i grindhouse iživljavanja, saga o ženama koje su umrle od ‘lošeg’ mlijeka, a zatim i ustale iz mrtvih zbog ilegalnog kemijskog otpada bačenog na zemlju. Pa krenule u pohod, koji uključuje sve i svašta – pored nabadanja štikli u oči, curke vole odgristi tu i tamo koji penis, dogodi se i pokoje nabijanje oštrice mača u vaginu, a vrhunac je svakako masovno lezbijsko post-mortem silovanje: tri zombi-djevojke na jednu vezanu ne-zombi djevojku.

Ako vam sve to nije dovoljno, tu je i finale. Koje je posebna priča.

(0)

Nevjerojatno šlampav – čitaj, jeftin, amaterski i produkcijski konfuzan – dokumentarac koji ima ambiciju popratiti novi val zombimanije, kroz prizmu klasičnog prekapanja po prošlosti, ali iako baš i ne uspijeva u tome ima šarm fanovskog projekta, a isplati ga se pogledati, ako ni zbog čega drugog onda zbog iscrpnog, iskrenog, sjajnog i taman fino humorom podloženog intervjua s Llyodom Kaufmanom. Makar njegova pojava u osnovi nemala previše veze s ostatkom materijala.

Ostatak? Kostur je pomalo debilno upoznavanje sa ‘zombi manekenkama’ i ‘zombi striptizetama’, oko kojeg su kompilirane snimke s fanovske konvencije ZombCon 2010, gdje su autori pred svojim ne pretjerano skupim mikrofonima za koju minutu razgovora uhvatili i velikane kao što su George A. Romero i Bruce Campbell.

Cjelina pleše između zanimljivog i jako dosadnog pa gledajte ako vam je misija kroz mozak provući manje-više sve dobavljive sadržaje o živim mrtvacima. I zbog Kaufmana.

(0)

A kakvi zombiji, takav i film – spor i afrički, doduše britanski, ali snimljen u Burkini Faso. Ne znam što su redatelji Howard J. Ford i Jonathan Ford točno htjeli snimiti, ali kao da su jasno ciljali na arthouse zombi film i pri tome ne baš i uspjeli. Iz jednostavnog razloga – za tako nešto trebalo bi znati bolje režirati i imati daaaleko bolje glumce. Ovako, izgleda kao wannabe arty lamentacija nad svijetom živih mrtvaca, s potpisom nekog tko nije imao ni dovoljno znanja ni dovoljno novca da ispuni potencijal.

A potencijal leži u sagi o dva vojnika, bijelcu i crncu, koji lutaju zaraženom, apokaliptičnom Afrikom i svako malo naiđu na horde zaraženih puzavaca. Pa im pucaju u glave. Pa opet hodaju. Pa opet pucaju. I šute. Pa malo pričaju. I opet hodaju. Pa pucaju. I tako 100 minuta.

Ipak, seting je zakon – afričke pustinje i šumetine uvijek su tu da daju šarm i finu fotografiju, a ni gore nije za baciti. No rezultat je nažalost ipak ispod očekivanja – lijepa ambalaža, poprilično prazna i šlampava kutija.

(0)

Epski, krvavi i seksi povratak legendarnog Takashija Ishiija!

Sve genijalniji Sion Sono nije jedini redatelj kojem ni dva sata nije dovoljno za ispričati priču pa tako legendarni Takashi Ishii, jedan od vodećih starih majstora japanske produkcije osamdesetih i devedesetih (‘Angel Guts’, ‘Gonin’, ‘Freeze Me’…) nakon trogodišnje pauze stiže natrag u kina sa 127 minuta friškog pinku krimića, nastavkom njegovog proslavljenog uratka iz 1993.

‘A Night in Nude: Salvation’ je, najkraće rečeno, prlično zanimljiva i uber-erotična mračna priča o ‘katici za sve’, čovjeku koji obavlja (skoro pa) sve zadatke koji donose lovu. No tko će platiti muku u koju upadne kad se uhvati posla pronalaska Rolexa izgubljenog u gomili po šumi razbacanog ljudskog mesa, ostataka starca kojeg su tri žene zaklale i narezale na komade?

Svijet ludila, noćnih klubova, svodnika, incesta, silovanja i klasičnih noir pinku elemenata odlično je snimljen – kamera je jedan od najvećih aduta ovog djela, uz fino igranje s elegantnim šok elementima, iznimnu seksipilnost (pa čak i romantičnost) kadrova i scena (Ishiijeva specijalnost na djelu) te neka od najvećih legendi u glavnim ulogama, kao što su superzvijezda Naoto Takenaka i veteran Jo Shihido. Ukratko, jedan od onih filmova koje smo u ovoj krizi J-indie produkcije dugo čekali. Iako je mogao biti malo kraći i koherentniji, ali nema veze.

(5)

Gastroseksualni mockumentary.

Od ‘Man Bites Dog’ do ‘Behind The Mask’, lažni dokumentarci u kojima filmaši prate ubojice na zadatku nikada nisu bili sranje pa nema razloga da Chris Power i Nathan Hynes, sa svojim doprinosom žanru nazvanim ‘Long Pigs’, započnu loš trend unutar generalno sjajnog recepta.

Sve je manje-više na visini zadatka, od glavne glume preko fine vožnje scenarija kroz dramu, gore i komediju do nevjerojatnih specijalni efekata/maske iliti scena tranširanja ljudskog mesa, za koje je zadužen Chris Bridges, koji je radio na svemu od remakea ‘Dawn Of The Dead’ do ‘300’.

No o čemu je riječ?

Anthony McAllister je serijski ubojica i ljudožder. Dva mlada snimatelja prate njegov život bez cenzure, postajući tako suučesnicima u zločinu, a sve to ispresijecano je izjavama policije, psihologa i ‘rantovima’ tipičnog američkog radijskog DJ-a. Rezultat? Pametan, zabavan i više nego solidan, iako nepravedno nepoznat dio scene lažnih dokumentaraca.

Pa dok nacija zuri u ‘Masterchefa’, vi bacite oko na ovaj kulinarski spektakl.

(0)

Urnebesni redneci, školarke amputiranih udova s psećom njuškom između nogu, kastracija škarama za živicu, transplantacija penisa satarom, stupidne fore i još gluplji dijalozi… Sve to samo je mali dio suludog svijeta filma ‘Cheerleader Autopsy’, niskobudžetne indie gore komedije Stua Dodgea (ove se godine vratio s ‘Nerd Of The Living Dead’), a koji donosi nevjerojatnu količinu šokova u svega sedamdesetak minuta radnje.

Svega se tu nagomilalo, ali osnovna je premisa veselo nekrofilsko zabavljanje zaposlenika mrtvačnice, koji obavljaju obdukciju, pakiraju i spaljuju leševe, ali ne na način na koji ste to naučili gledajući CSI.

Rezultat je zabavan koktel koji morate imati pri ruci svaki put kad vas posjeti rodbina, bake, djedovi, strine i ujne, jer riječ je o divnoj prilici za zajednički obiteljski provod uz male ekrane. Posebno ako vam baka ili ujna smatraju duhovitom scenu kakva je ispitivanje pulsa na leševima malih beba izvučenih iz trbuha leša s obdukcijskog stola.

(4)

Njemački ‘Rec‘.

Dobro, ne baš, jer nije riječ o prvom licu, ali je seting sličan – zombificirano bjesnilo u stambenom kompleksu, tj. klasični koncept u kojem stanovi, hodnici i dvorište zamjenjuju trgovine šoping centra, a napadači su moderno brzi i jednako krvožedni.

Redatelj Marvin Kren s nešto manjim budžetom i (ne pre)velikim ambicijama puni sve osnove žanrovskog kalupa, s pokojim jako zgodnim dodatkom – primjerice, virus koji ljude pretvara u kanibale aktivira se adrenalinom pa svaka intenzivnija situacija može probuditi bolest, ako ste je pokupili. Lokacija, klasična stara europska zgrada s balkonima, odlično je mjesto za jednu ovakvu opsadu, a kombinacije drame i kaosa iznenađujuće je vrhunska.

Sve to traje sat vremena i odlično je zapakirano. Znaju Švabe. A Hrvati, podsjećam, još uvijek nemaju ništa slično.

(0)