FEFF 17: 0.5 MM

Egzistencijalistička crna komedija iz Japana.

Jako popularan žanr na dalekom otoku, znam, ali ovaj je specimen opet u neku ruku poseban – jest da su ga prodavali kao ‘najluđi road movie ikada prikazan u Udinama’, što je totalna glupost, ali iako maratonskih 196 minuta ove ‘pješačke vožnje’ zadržavaju grubu strukturu filma o neprekidnom lancu putovanja, riječ je prije svega o simpatičnom (iako svakako razvučenom) dramedyju u kojem jedna žena i jedno ludilo (sjajna interpretacija nagrađene glumice Ando Sakura) vode priču od točke A do točke B pa preko točke C sve do točke D.

Tako nekako.

Da pojednostavim, ’0.5 mm’ je novi uradak Ando Momoko (Sakurina sestra, autorica romana po kojem je film snimljen i redateljica lezbijskog arthouse hitića ‘A Piece of Our Life – Kakera’), priča o ženi koja iskorištava usamljenost i napaljenost staraca, kako bi živjela na njihov račun – križajući svoj neobični nomadski život s njihovim nerijatko unemirujućim, ali i nerijetko duhovitim svakodnevicama. Dugo, bizarno i svakako ne dosadno.

Guza i Verner

Švedska gotika.

Danas kada je moderni švedski triler postao potpornim stupom europske popularne kulture, lijepo se sjetiti dana kada je sve krenulo. Ah, kako li je slatko vidjeti golu ženu odmah u prvih nekoliko minuta – ne zato što je ona slatka (iako jest, plava i zatrpana novcem u krevetu), već zato što je godina 1965., a full & frontal eskapade poput ovih nisu bile tipične za pokretne slike većine drugih država koje su naučile koristiti kameru.

‘Morianna’ je jedan od onih izgubljenih žanrovskih proto-eksploatacijskih klasika; legendarni Arne Matsson adaptirao je roman Jana Ekströma, snimivši ga kao fantastično stilizirani gotički noir o obitelji u bezdanu ludila i pohlepe. U središtu pažnje je 80-godišnji milijunaš Verner Vade, koji hrani čitavu širu familiju. Ona troši njegov novac u njegovoj kući, dok on danonoćno radi i pizdi na ‘parazite’. Ali život ove mikro-zajednice još je zanimljiviji: žena vara muža, netko siluje kućnu pomoćnicu, odvjetnik mulja, a kako Vadea svi žele vidjeti u grobu, on jednog dana dobije batine i nestane. Na nama je da pogodimo gdje?, zašto? i tko?, prije špice.

Odlična blekendvajt psihoza, inspektor hičkokovske kilaže, frikovito spaljivanje lutke na lomači i savršeno švedsko dupe pod tušem. Zlatno doba, kažem ja.

Hičkok i sajko

Kip i žena

‘Poriluk na slatko’

Život, smrt i usamljenost na hrvatski način.

Evo što se dogodi kada sam skupiš novce, napišeš film, organiziraš snimanje i sve to posnimiš – pravo malo čudo, u ovom slučaju, jer kratki film ‘Poriluk na slatko’ (‘Leek Longings’) nešto je više od obične demonstracije volje i snage opreme. Redatelj (scenarist, kompozitor i montažer) Krešimir Ćuk vidno je inspiriran azijskim artom, svega od Pen-Eka do japanskih psiholoških horor-drama.

Naravno, nije da nema mana -  razvučen je, neke scene su pretjerano repetativne, a sama priča mogla je biti ispričana jasnije, s obzirom da pretpostavka baš i nije toliko moćna… Ali nema veze. ‘Poriluk na slatko’ ima atmosferu, talent, odlučnost i poruku iza sebe.

Uostalom, provjerite sami:

On, bez visokih peta

Transseksualni policajac, a nije komedija.

‘Man On High Heels’ je prava pravcata K-policijska triler-drama, što znači da započinje spektakularno stiliziranim kadrovima urbane džungle i brutalnim fajtom na karaokama kojem bi pozavidjela mnoga čistoakcijska konkurencija, a tek s vremenom, polako i suvereno ulazimo u svijet drame koja našeg glavnog lika, hipermačoidnog murjaka koji ne voli koristiti oružje, nego kriminalce hvatati i mlatiti golim rukama, predstavlja u drugom svjetlu.

Da, ta mašina sa značkom, hladni i nemilosrdni stroj za čišćenje zločinaca s korejskog asfalta ide na hormonalnu terapiju te želi postati žena! Rezultat je tako mješavina dvije priče, gangsterske linije i transrodne narativne linije, psihološke drame, parade zbunjujuće seksi žena s pimpekima i dobrog starog korejskog ultranasilja.

Tipični komad filmske Azije, jedan od razloga zašto je korejska filmska industrija, čak i on da kada slijedi ‘holivudske obrasce’, još uvijek jedinstvena u svojim temama i pristupu.

Akcija, klanje, krv

Krv, klanje, akcija

Nešto mi je zapelo u grlu

Ubojice.

Onako kako su se susrela dva produkcijska svijeta – Japana i Indonezije – tako su se u samom filmu susreli i sudarili svjetovi dvojice ubojica, jednog prekaljenog sajka i jednog u nastanku; jedan klasični serial killer, koji snima snuff filmove i distribuira ih Webom, a drugi neka vrsta Dextera, njegova publika, novinar koji otkriva uživanje u ubijanju negativaca. Jedan je iz Japana, drugi iz Indonezije. Spaja ih Internet. I strast.

Učinak ‘Raida‘ na cijelu novu konstelaciju azijskih snaga je fascinantan – ne sumnjamo da ‘Ubojica’ ne bi bilo da ‘Racija’ nije nabildala Merantau Films u ono što danas jest. Ne bi li sada isti taj Merantau, s nizom drugih kompanija (uključujući i legendarni Nikkatsu) stao iza produkcije novog filma Braće Mo, u čijoj smo kratkoj ‘Dari’ guštali 2007. u Udinama, a onda i 2009. u njezinoj produženoj verziji.

‘Killers’ Mo Brothersa sočan je nastavak kročenja crnim i krvavim stazama, odlična mješavina drame i horora, serial killer-thriller koji je dovoljno ekstreman i dovoljno lijepo snimljen (režiran, odglumljen, zakrvavljen) da nas podsjeća na ‘zlatno doba’. A opet je dovoljno svjež i moderan da nije retro. Odličan, ukratko.

Snuff produkcija na razini

Moderni život je nezdrav

Good Morning

Putovanje u 1959. Slasno i prekrasno putovanje.

Yasujiro Ozu je tijekom karijere snimio mnoge urnebesne komedije, iako je na Zapadu poznatiji kao redatelj meditativnih drama o svakodnevici obiteljskog života Japana u postokupacijskoj tranziciji.

No čak i u komedijama, poput ove koju su u Udinama prikazali na friško restauriranoj kopiji, držao se istih motiva – komentara ‘pozapadnjačenja’ Japana nakon američke operacije, dolaska modernizacije u tradicionalnu nuklearnu obitelj i modeliranje pojedinačnog, ali i nacionalnog karaktera u doba velikh promjena.

Ništa drugačiji nije ni ‘Good Morning’, njegov prvi film u boji i još jedan prepoznatljiv primjer fantastične ‘tatami kamere’, koji ima sve dotične elemente, ali je usto još i jako duhovit. Itekako duhovit za japan 1959. – štoviše, sa silnim forama o prdenju i proljevu, ovo je jedan od najranijih primjera rafnirano isfuranog toilet humora za koji znam!

Film je to o dva brata, mlađem i starijem dječaku, koji odluče ne progovoriti ni riječ – kod kuće ili u školi – sve dok im roditelji ne kupe televizor. Sliedi urnebes. Pametan, šarmantan, vremeplovski neodoljiv.

Bilocation

Zli dvojnici iz Japana.

Ideja o dopplegangerima i dvojnicima koji nam zagorčavaju život u prezentu ne samo da nije nimalo originalna, nego je i pomalo aktualna, na potezu od prošlogodišnjeg Mikija Satoshija (‘It’s Me, It’s Me’) do novog Richarda Aoyadea (‘Double’). Ali ova japanska verzija klasičnog koncepta bila je možda najbolji, a svakako najzanimljiviji igrani film koji smo ove godine pogledali u Udinama. Unatoč narativnim rupama o kojima se raspravljalo danima nakon gledanja – jer svijet koji je Asato Mari saštrikala prema romanu Hojo Haruke ne samo da je neodoljivo mangoidan (čak i ako nema veze sa stripom), već je prilično inteligentan brainfuck s odličnim ritmom jezovitog trilera i idejama koje savršeno kombiniraju sve na potezu od drame do horora.

Priča je to o frustriranoj slikarici koja otkriva svoju dvojnicu, nakon što je policajac privede zbog krađe u supermarketu koju nije počinila – ne treba dugo da bi shvatili da i murjak ima dvojnika, puno agresivnijeg i nasilnijeg od njega samoga, kao i to da u Tokiju operira cijeli klub ljudi koji imaju problema sa svojim materijaliziranim ‘jinom’.

Stajliš, a osim očiju, pošteno zaposli i mozak. Verinajs.

Golden Boy: Shoot To Kill

Novi Filipini koji vole stare Filipine.

Koliko su ga napumpali u festivalskoj najavi, čovjek bi očekivao bogznašto – te luda posveta starim eksploatacijskim Filipinima, te Taratino, te seks i nasilje… A na kraju smo sve te elemente dobili tek u natruhama, u filmu koji je negdje između sjajno stilizirane sapunice i krimi drame s odličnim, ali ipak bljeskovima genijalnog nasilja i humora. Uglavnom u paketu.

Saga je to o ratu kriminalističkih bandi, jednoj osveti, zgodnoj djevojci s viškom kilograma koji ne smetaju (čitaj: velike kosti) i korumpiranoj Manili šezdesetih.

Na stranu očajna njuška za glavnu ulogu, kao i to što je glavni junak cijeli film bizarno retuširan kao lice iz starih talibanskih foto-albuma, jer najveći problem filma jest njegov užasan ritam, neujednačeno smjenjivanje tromosti i dinamike, što s vremenom postane naporno, a nakon nekoliko krajeva koji to nisu i iritantno.

Zanimljivo, ali ne i dobro.

Obrana i zaštitari

Redatelj Sean Ellis dokumentarističkim stilom gledatelja instantno uvlači u film, kojeg iz socijalne drame postepeno metamorfira u nafrizirani triler. U globalizacijskom društvu u kojem je glavni uvozni proizvod (američka) demokracija, ovo je univerzalna priča, gotovo šablona situacije koja nastupa kad ekonomija posrne, nespremna na rapidne izazove suvremenog kapitalizma. Najveću žrtvu takvog napretka snosi stanovništvo bez zaleđa ili obiteljskog nasljedstva. Brojne festivalske nagrade i odlične kritike pomogle su da Metro Manila (2013) bude odabran za Oskare 2014. kao kandidat Ujedninjenog kraljevstva za najbolji strani film.

Iz izloga broj dva…

Preko zena do metropolisa

Orangutan redom kara boginje

Trgovina užicima na old school način.

E kakva je ovo iskopina – ‘Sex Shop’ snimljen je davne 1972. godine, u doba kada je pornografija tek kretala u propisni juriš, a seksualna revolucija dobrano grizla kroz sve društvene slojeve zapadnog društva u post-ludim šezdesetima i još luđim sedamdesetima, inspirirajući filmski biznis uzduž i popreko planeta.

‘Sex Shop’ – znan i po izvornom imenu ‘Le Sex Shop’ – snimili su (naravno) Francuzi, s ponešto nefrancuskih glumaca i legendarnim Sergeom Gainsbourgom na soundtracku. Sve to s R etiketom, tako privlačnom generacijama ranih sedamdesetih, koje nisu mogle upasti na XXX projekcije – dakle, nema eksplicitnosti, ali ima svega ostalog. Korijen priče je klasični: već tada književnost je bila ‘out’, a prodaja knjiga sve teži način za preživjeti i uzdržavati obitelj. Pa naš antijunak odluči jednim udarcem riješiti dvije španjolske mušice – zaraditi brzu lovu i utažiti seksualne apetite pokretanjem biznisa sex shopa! Naravno, ćelavi baja brzo postaje šampionom svingerske scene, a život mu biva nakrcan pičetinom ljutom.

Fini je ovo komad filmske arheologije: seksploatacijska komedija susreće mondo utjecaje, razgovore o homoseksualizmu i nekrofiliju, lezbijske preporode i SM – sve to u filmu s beskonačno praznim dijalozima nalik na hrvatske TV serije. Ludo!

Nova zabava za mlade i stare

Svi u seksi šoping u seks šop!