Švedska gotika.

Danas kada je moderni švedski triler postao potpornim stupom europske popularne kulture, lijepo se sjetiti dana kada je sve krenulo. Ah, kako li je slatko vidjeti golu ženu odmah u prvih nekoliko minuta – ne zato što je ona slatka (iako jest, plava i zatrpana novcem u krevetu), već zato što je godina 1965., a full & frontal eskapade poput ovih nisu bile tipične za pokretne slike većine drugih država koje su naučile koristiti kameru.

‘Morianna’ je jedan od onih izgubljenih žanrovskih proto-eksploatacijskih klasika; legendarni Arne Matsson adaptirao je roman Jana Ekströma, snimivši ga kao fantastično stilizirani gotički noir o obitelji u bezdanu ludila i pohlepe. U središtu pažnje je 80-godišnji milijunaš Verner Vade, koji hrani čitavu širu familiju. Ona troši njegov novac u njegovoj kući, dok on danonoćno radi i pizdi na ‘parazite’. Ali život ove mikro-zajednice još je zanimljiviji: žena vara muža, netko siluje kućnu pomoćnicu, odvjetnik mulja, a kako Vadea svi žele vidjeti u grobu, on jednog dana dobije batine i nestane. Na nama je da pogodimo gdje?, zašto? i tko?, prije špice.

Odlična blekendvajt psihoza, inspektor hičkokovske kilaže, frikovito spaljivanje lutke na lomači i savršeno švedsko dupe pod tušem. Zlatno doba, kažem ja.

(1)

Japanska nekrofilija u Americi.

Nemaš love, imaš osrednju ideju, ali itekako puno ljubavi prema eksploataciji i stila kojim krpaš rupe u naraciji? Nema frke – snimiš ‘Gun Woman’ i napravio si sjajan posao, jer Kurando Mitsutake, japanski redatelj koji je svoju novu priču smjestio u Las Vegas, maksimalno iskorištava sve potencijale.

A priča je zapravo tipični revenge – sadoseksualni manijak ubija suprugu doktora, koji potom prolupa, na tržištu bijelim robljem kupuje ženu koju pretvara u stroj za ubijanje pa kreće s bizarnim planom: sakriti oružje u skalpelom izrezbarenom tijelu svoje ‘komandosice’ pa je poslati ravno u osinje gnijezdo, gdje treba smaknuti nemezu prije nego iskrvari iz svojih rupa.

Glavni negativac, psihopat prepun para, neskriveno je oblikovan prema Sagawi Isseiju (sve što trebate znati o njemu imate u Povratku Žutog titla), heroina je renesansna japanska ljepotica Asami (ovdje uglavnom gola, ‘odjevena’ samo u gan), a sve zajedno – sjajni vizualni trip u moderni grindhouse!

(2)

‘Mad Max 2’ s vodom umjesto benzina.

I produkcijom 88-godišnjeg Rogera Cormana, koji se ni u dubokoj starosti ne predaje – ‘Water Wars’ još je jedan eksploatacjski film na dugoj listi sličnih naslova oca moderne B-kinematografije, bagatelni akcijski kaos u kojem Playboyeve zečice pokazuju sise, a mačoidni akcijski antijunaci jure naokolo naoružani, pokušavajući popiti ponešto vode u postapokaliptičnom kaosu budućnosti.

‘Water Wars’ je mjestimično zabavni, urnebesno blesavi throwback/hommage bez pardona, kompilacija eksplozija, mitraljeza, strijela, sisa koje paradiraju kao da je 1984., a internet još nije izmišljen te Michaela Madsena koji zvuči (i izgleda) kao da će svake sekunde ispljunuti pluća i komad krajnika. Osim po Cormanu, ostat će upamćen i kao posljednje ostvarenje velikog eksploatacijskog meštra Ciria H. Santiaga (‘Dune Warriors’, ‘Equalizer 2000’), čiji je ovo bio zadnji uradak prije smrti.

Šteta samo što su kopije prošlosti ovako bolno fejk čak i onda kada ih rade pravi majstori kopiranja.

(0)

Sjevernokorejsko-talijanska 80’s akcija!

Klasik iz 1988. godine, savršeni brak Istoka i Zapada, nastao s ciljem bolje prodaje ovog apsolutno nevjerojatnog braka euro eksploatacije i akcijskog propagandnog kaosa Sjeverne Koreje, u eri kada je potonja zemlja zbog izolacijske politike krepavala od gladi pa joj je ovakav proizvod bio idealan način za zaobilaženje trgovinskih sankcija.

Režirala ga je ikona špagetija i eksploatacijskog ludila, Fernando Baldi skriven iza američkog pseudonima Ted Kaplan, a poziciju asistenta preuzeo je Pak Jong-ju. Iako mjesto radnje nije definirano u samom filmu, cijeli je snimljen u Sjevernoj Koreji, Pjongjangu i obali pokraj grada Kaesonga – s polugolom Sabrinom Siani i američkim akcijskim junakom Frankom Zagarinom! Koji je zbog nedopuštenog turističkog fotografiranja završio na dva dana u zatvoru, optužen za špijunažu. Izvukla ga je talijanska ambasada u Pekingu.

Sjevernokorejska produkcijska mašina Baldija je upoznala u Cannesu, gdje je redatelj prikazivao svoj ‘namsploatacijski raspašoj Ratni autobus (War Bus, 1986): „Svidio im se film. Rekli su: zašto ne bismo snimili nešto u Koreji? Priznajem, mislio sam da je ideja o putovanju u Sjevernu Koreju jako čudna, ali sam rekao: U redu, razmislit ću. Pričali smo s nekoliko osoba u ambasadi u Rimu i menadžerom filmske kompanije. Zajedno s moji producentom, pregovarali su o poslu. Rekao sam: Apsolutno želim vidjeti što će se dogoditi. Pa sam doputovao u Sjevernu Koreju sa scenarijem koji nije imao previše veze sa stvarnošću“, priča Baldi, koji je svoj izvorni script za priču o ratu na Pacifiku prilagodio novim okolnostima.

Pa modelirao komad akcijskog kaosa koji uistinu nema veze sa stvarnošću. I mozgom. ‘Ten Zan’ (aka ‘Missione Finale’) jedno je od onih skrivenih blaga B-kinematografije osamdesetih, sa šarmantno nekoherentnom pričom o zlom neonacistu koji pokušava stvoriti rasu nadljudi, ali i zamamnom mješavinom pucnjave, neskrivene homoerotike, „porno glume“, negativaca s urnebesnim naglaskom i puno, puno eksplozija.

Cijeli je na YouTubeu pa provjerite sami:

(0)

Prvi film Demi Moore.

Filmovi su nekada stvarno bili drugačiji. Ne, ne mislim samo na nacrtane zrake iz laserskih pištolja, natapirane mega-fudbe na vrhu mrtvih-hladnih toplesa i katastrofalnu koreografiju nasilja – već prvih desetak minuta ovog skrivenog klasika podsjeća na to kako se čak i najjeftinija eksploatacijska debilana nekad pokušala pakirati u halucinogene slo-mo tripove, ne bi li izgledali i disali više ‘stajliš’. Dobre su to droge bile, čak i na ulasku u osamdesete, kada je nastao ovaj legendarni uradak. Legendaran prije svega zbog toga što je u njemu prvu ulogu odradila Demi Moore.

Demi je mlada i seksi, a radnja je smještena deset godina u budućnost, u futurističku 1992. Amerika je do tada već odavno poharana nuklearnim ratom. Naravno, tu je i parazit iz naslova, nastao u laboratoriju, kao i bijeg, vladini agenti, borba i jurnjava po američkom selu.

Sve to na papiru zvuči gledljivije nego što jest, jer scenarij je rastegnut kao heretik na inkvizicijskim spravama za mučenje, no ima parazita i sisa i postapokaliptičnih huligana pa se gomila praznog hoda da progutati u takvoj smjesi.

(0)

Novi Filipini koji vole stare Filipine.

Koliko su ga napumpali u festivalskoj najavi, čovjek bi očekivao bogznašto – te luda posveta starim eksploatacijskim Filipinima, te Taratino, te seks i nasilje… A na kraju smo sve te elemente dobili tek u natruhama, u filmu koji je negdje između sjajno stilizirane sapunice i krimi drame s odličnim, ali ipak bljeskovima genijalnog nasilja i humora. Uglavnom u paketu.

Saga je to o ratu kriminalističkih bandi, jednoj osveti, zgodnoj djevojci s viškom kilograma koji ne smetaju (čitaj: velike kosti) i korumpiranoj Manili šezdesetih.

Na stranu očajna njuška za glavnu ulogu, kao i to što je glavni junak cijeli film bizarno retuširan kao lice iz starih talibanskih foto-albuma, jer najveći problem filma jest njegov užasan ritam, neujednačeno smjenjivanje tromosti i dinamike, što s vremenom postane naporno, a nakon nekoliko krajeva koji to nisu i iritantno.

Zanimljivo, ali ne i dobro.

(0)

Ruggero Deodato i sjajna mediteranska seksploatacija sedamdesetih.

Što ukratko znači: sunce, brod, more, lijepe žene, umjetnine, luksuz, ronjenje, lijepe žene… Ima li boljih filmova od osunčanih mediteranskih seksi-trilera iz sredine sedamdesetih, barem kada govorimo o utrčavanju u novu ljetnu sezonu? Naravno da nema – zbog čega smo si u ove proljetne dane i zavrtjeli jedan od manje poznatih naslova iz opusa starog majstora, privučeni prelijepim screenshotovima.

Srećom, cijeli film izgleda kao screenshotovi – baš kao seksi razglednica s mediteranskog sunca sedamdesetih, prekrcana golotinjom i seksom. Što nije čudno, ako znamo da je radnja filma upravo priča o dva ‘slobodna para’ (čitaj: svingera), od kojih je jedan frajer sadist i potencijalni sajko-kiler, a usto i vlasnik broda te bahati milijunaš.

Cijeli je film snimljen upravo na tom brodiću, s četiri lika u, hm, bizarnom i dinamičnom odnosu na proputovanju otvorenim vodama – ali zahvaljujući Deodatu, sve to itekako funkcionira, iako suvislog scenarija gotovo da i nema. Ali slike govore tisuću riječi, a atmosfera dvije tisuće. Gole sise milijardu. Itd.

(0)

Crni paun i bijela Karin.

Tko kaže da se u eksploatacijskoj kinematografiji više ne da iskopati skrivenog, a gledljivog ludila? Bacite pogled na opus Osvalda Civiranija – Civirano je jedan od onih Talijana koji si je tijekom sedamdesetih izgradio finu karijeru na globalnoj opsesiji seksom, nasiljem i egzotikom. ‘Voodo Sexy’, poznat i kao ‘Il pavone nero’, ima sve elemente potrebne za uspjeh: crnu magiju, podvodne scene karipske poezije i seks. Puno seksa.

Jesam li spomenuo i hard core pornografiju?

Ovisno o tome na koji cut nabasate – ova, VHS verzija s ubačenim XXX scenama, pravih je sat i pol tipičnog 70’s kaosa: talijanski par (Karin Schubert i pripadajući joj jebač) dolazi poslovno na Haiti, ne bi li ona pod utjecajem voodoo kletve postala nimfomanka koja se pari s lokalnim stanovništvom oba spola. Za sve je kriv Balaga, vrač koji čuva selo seksualno molestirajući sve što mu se nađe pod rukom, dok naša heroina u permanentnom toplesu vodi film u fascinantne komade psihodeličnih halucinacija.

(0)

Erotska akcijska ninja komedija iz ranih devedesetih!

A jedina stvar bolja od groznih američkih ninja filmova iz ranih devedesetih je – grozna parodija na grozne ninja filmove iz ranih devedesetih!

‘9 1/2 Ninjas!’ je, kao što mu samo ime kaže, ne samo parodija na ninja klasike, već i parodija na ‘Devet i pol tjedana’. Aha. Prvi i jedini film Aarona Barskyja, snimljen godinu dana nakon što je dotični radio kao asistent režije na ‘Pretty Woman’. Napominjem to samo zato jer ne mogu vjerovati da je netko tko je na bilo koji način radio na filmu mogao snimiti nešto… ovakvo. Kakvo?

Ako vam je do jedinstvene mješavine gađenja i zabave, ‘9 1/2 Ninjas!’ je uistinu neopisivo neduhovit i iritantan, do te mjere da su prosječne hrvatske komedije čisti Larry David u usporedbi s ovim. Pripremite se na kolaž zastrašujuće loših skečeva izgrađenih oko klasika holivudske produkcije i standardnih klišeja: parodije na ‘Wall Street’ miješaju se s idiotskim motivom ninji, poveznicom za središnju ljubavnu priču. Naravno, podloga je i ‘Devet i pol tjedana’, s ninja obukom kao zamjenom za klasični romantični seting, a iako se reklamira kao ‘erotska akcijska ninja komedija’, seksa skoro-pa-da-nema (baš kao ni komedije… a i ninje su diskutabilne) – ovo je ipak B-šrot za klince koji mentalno tek izlaze iz 80-ih pa će poslužiti i pokoji bikini i gola sisa. Ali hej, drkali smo 1991. i na jadnije stvari…

(0)

Egzorcizam ispod disco kugle.

Ako vam je dosta rekonstrukcijskih hommagea, filmova snimljenih u 21. stoljeću koji izgledaju kao da su nastali 1975., zaobiđite ovo u širokom luku, jer ‘The Disco Exorcist’ u osnovi ne nudi puno više od toga – od prilično solidne rekonstrukcije seksploatacijskog filma zlatne ere, s filterom koji oponaša filmsku vrpcu, soundtrackom, estetikom, fotografijom, glumom i pokojim komadom jeftinog gorea.

Ostatak?

Pa… Ostaje nam priča o Roxu Romanskom, mršavom mega-ševcu i pornostaru koji bari žene po disco klubu, sve dok ne slomi srce majstorici crne magije, odlučne zakuhati paranormalni osvetnički pohod. Ne treba očekivati puno od autora ‘Frankenstein’s In A Women’s Prison’ i ‘Atomic Brain Invasion’, ali ovo je doslovno ništa, ispunjeno nasumičnim preseravanjem, jeftinim goreom i praznim hodom.

Overdose golim sisama je bonus, naravno, a iako od jedne retro-seksploatacije ne očekujemo više od toga, moglo je to i daleko zanimljivije.

(0)