Pionirski slasher Fernanda Di Lea!

Štoviše, ne samo slasher, već i savršena stara mješavina soft pornografije, horora, trilera i neogotike, miješane s psihodelijom. Nije giallo, već prije baš proto-slasher, priča o maskiranom ubojici koji terorizira elitnu ludnicu, umobolnicu za bogate žene, ljepotice koje se valjaju s vrtlarima, dok crvenokose medicinske sestre bare crnkinje, nježno ih kupajući u pjenušavoj kupki.

Naravno da se u svemu tome našlo mjesta i za Klausa Kinskog – ne znamo kako je veliki Fernando uspio izaći na kraj s manijakom, ali ova, iako mala uloga diže cijelu stvar, koja je ionako već dignuta količinom sisa, savršene glazbe, fotografije, psihodelije i nenadjebivog retro ambijenta. Šteta samo što je film u globalu prilično razvučen i dosadnjikav.

(0)

Ruggero Deodato i sjajna mediteranska seksploatacija sedamdesetih.

Što ukratko znači: sunce, brod, more, lijepe žene, umjetnine, luksuz, ronjenje, lijepe žene… Ima li boljih filmova od osunčanih mediteranskih seksi-trilera iz sredine sedamdesetih, barem kada govorimo o utrčavanju u novu ljetnu sezonu? Naravno da nema – zbog čega smo si u ove proljetne dane i zavrtjeli jedan od manje poznatih naslova iz opusa starog majstora, privučeni prelijepim screenshotovima.

Srećom, cijeli film izgleda kao screenshotovi – baš kao seksi razglednica s mediteranskog sunca sedamdesetih, prekrcana golotinjom i seksom. Što nije čudno, ako znamo da je radnja filma upravo priča o dva ‘slobodna para’ (čitaj: svingera), od kojih je jedan frajer sadist i potencijalni sajko-kiler, a usto i vlasnik broda te bahati milijunaš.

Cijeli je film snimljen upravo na tom brodiću, s četiri lika u, hm, bizarnom i dinamičnom odnosu na proputovanju otvorenim vodama – ali zahvaljujući Deodatu, sve to itekako funkcionira, iako suvislog scenarija gotovo da i nema. Ali slike govore tisuću riječi, a atmosfera dvije tisuće. Gole sise milijardu. Itd.

(0)

Trgovina užicima na old school način.

E kakva je ovo iskopina – ‘Sex Shop’ snimljen je davne 1972. godine, u doba kada je pornografija tek kretala u propisni juriš, a seksualna revolucija dobrano grizla kroz sve društvene slojeve zapadnog društva u post-ludim šezdesetima i još luđim sedamdesetima, inspirirajući filmski biznis uzduž i popreko planeta.

‘Sex Shop’ – znan i po izvornom imenu ‘Le Sex Shop’ – snimili su (naravno) Francuzi, s ponešto nefrancuskih glumaca i legendarnim Sergeom Gainsbourgom na soundtracku. Sve to s R etiketom, tako privlačnom generacijama ranih sedamdesetih, koje nisu mogle upasti na XXX projekcije – dakle, nema eksplicitnosti, ali ima svega ostalog. Korijen priče je klasični: već tada književnost je bila ‘out’, a prodaja knjiga sve teži način za preživjeti i uzdržavati obitelj. Pa naš antijunak odluči jednim udarcem riješiti dvije španjolske mušice – zaraditi brzu lovu i utažiti seksualne apetite pokretanjem biznisa sex shopa! Naravno, ćelavi baja brzo postaje šampionom svingerske scene, a život mu biva nakrcan pičetinom ljutom.

Fini je ovo komad filmske arheologije: seksploatacijska komedija susreće mondo utjecaje, razgovore o homoseksualizmu i nekrofiliju, lezbijske preporode i SM – sve to u filmu s beskonačno praznim dijalozima nalik na hrvatske TV serije. Ludo!

(1)

Filipinska ljubav s poprilično puno seksa.

Naš stari prijatelj Erik Matti okušao se u režiji mnogih žanrovskih filmova koji su ponosno predstavljali modernu filipinsku kinematografiju na Far East Film Festivalu u Udinama, a gdje smo kroz godine pogledali manje-više sve najvažnije uratke ovog gospodina – od horora preko fantasy spektakla do nedavnog zaokreta u vode mainstream drame. Dramom se, eto, nastavio baviti i u svom novom uratku, koji je u konačnici ispao njegovim najzrelijim i najboljim filmom do sada.

Jer, i Filipini se mijenjaju – jasno je to već iz kamere i stila, koji nikada nisu bili bolji, ali i po radnji: svijet je to neoliberalnih japija, celebrity showova, reklama, iPhonea, stajliš interijera i manekena koji upadaju u krizu bračnog života pa požele svoj penis umakati u nešto mlađe, mršavije i bez opterećenja.

Drugim riječima, ‘Rigodon’ jest klasična priča o ljubavnom trokutu, malo začinjena bizarnim izletima, vruuuućim soft-porno scenama i sjajnim likovima te atmosferom. Reklamira se kao erotski triler, što baš i nije – bliže je sapunici sa seksom, ali za jedan niskobudžetni komad digitalnih Filipina, ovo je iznenađujuće pušljivo.

(0)

‘Kung-fu gets pulped in this comic-book level movie, which should appeal to teenaged and 20-something males. A noir-ish actioner with plenty of strippers, The Girl from the Naked Eye should be a strong contender in high-testosterone territories: venues near frat houses, military bases and dojos’, pisao je Hollywood Reporter, zaboravivši na listu dodati i – Žuti titl. Jer, na prvi pogled, ‘The Girl from the Naked Eye’ jest tipični žutotitlovski film: azijsko-američki kung fu stripovske estetike, iznenađujuće lijepih digitalnih kadrova i još ljepših žena čija je količina odjeće obrnuto proporcionalna budžetu cijelog projekta.

Šteta što je u konačnici tek jeftina, blesava kolor verzija ‘Sin Cityja’, s groznom glumom, ubojito sporim ritmom, razvučenim dijaloškim scenama i jako šupljim, napadno nategnutim pristupom emocijama koje želi odaslati kroz osvetnički koncept krvave potrage za ubojicom dražesne eskort dame. Više ‘Hejzi’, nego ‘Lun kralj ponoći’.

No opet, tu su kung fu fajting, silikoni i odjevena Sasha Grey pa ako već nije jedan od boljih B-filmova 2012. i dosadniji je od očekivanog, ovo jest relativno gledljiv komad jeftine žanrovske polu-eksploatacije, tipični indie VHS/OTV akcić iz devedesetih, samo prežvakan i prilagođen Playstation/RTL generaciji novog milenija. S boljom fotografijom, ali bez duha.

(1)

Pinku verzija poznate urbane legende.

Da, znam da vam je prva asocijacija ‘pa to sam gledao!’, ali zapitajte se točno na koji film mislite – nose isto ime, ali onaj poznatiji, ‘mainstream’ hororčić koji smo gledali u Udinama prije četiri i pol godine snimljen je 2007., a njegova ‘pinku verzija’ nastala je dvije godine ranije. Upravo o njoj govorimo ovdje.

Riječ je o eksploataciji poznatog japanskog straha od žene rasporenih usta (legenda kojom se, kao kod nas babarogom, plašilo djecu još od sedamdesetih), koja kolje svoje žrtve iz kombinacije tuge i osvete, a u ovom filmu, ona je stavljena u kontekst novinarske istrage i puno napaljenosti, pri čemu i naša dama s gubicom anakonde želi samo malo ljubavi.

Ako ćemo ga uspoređivati sa ‘strejt’ pričom snimljenom 2007., ovaj film ima možda malo bolju atmosferu, iznimno debilne kvaziskerove i seks, naravno. Ali generalno nije da je previše potreban, iako je itekako nužan za popuniti zbirku svakog pinku kolekcionara koji drži do sebe.

(1)

Ne, ovo nije Disney.

Čak i ako vam koncept filma o studentici u svijetu elitne prostitucije australske redateljice Julije Leigh ne zvuči previše primamljivo, dvije riječi trebale bi narajcati znatiželju svakog prosječnog… estete? Riječi: Emily Browning! Ili još bolje – polugola i gola Emily Browning!!!

Emily Browning (‘Sucker Punch’) baulja scenom skupog i perverznog seksa, bira ruž za usne usklađen s vaginalnim usnama i glumi da spava dok po njoj plaze penzioneri, a cijelo vrijeme opet izgleda kao nacrtana, kao da je s Botticellijeve ili Da Vincijeve slike sišla u pakao uštogljenih i napaljenih jebača na Viagri – sve to okupano u savršenoj fotografiji, koja je taman toliko classy da film upadne na Cannes, ali i taman toliko sablasno gotički-bajkovita da se proda s naslovom koji već ima.

Drugim riječima, ‘Sleeping Beauty’ ima i arthouse hladnoću, ali i eksploatacijsku kvalitetu – leden i seksi s velikim ‘S’, uznemirujuć, lijep i taman dovoljno bizaran i čudan.
 

(0)

Iako sam bio jedan od sretnika koji su proveli jedno ljeto svog života u Koreji, moram priznati da ono nije bilo nimalo slično ovome. Nažalost ili na sreću?

‘Summer Time’ pokazuje kako ljetnu korejsku sparinu preživljavaju niži slojevi nacionalne radničke klase, što ukratko podrazumijeva alkohol i goleme količine seksa. Onda kad se ne radi o perverznjacima koji se zabavljaju proučavanjem djevojaka koje obavljaju veliku nuždu…

No seks je centralni motiv ovog filma, ne samo zbog količine, već i zbog poprilične eskplicitnosti prikazanog za korejske uvjete cenzure, posebno one iz 2001. A o čemu je točno riječ? Pozadina svega je politička – radnja je smještena u doba diktature osamdesetih, kada lijevi studentski aktivist odlazi underground, skrivajući se u gradić gdje u malom stanu rampovski otkriva rupu u podu pa promatra seksi susjedu kat ispod.

Seksi susjeda? Ljeto? Seks? Dobar film, iako prilično besmislen.

(0)

Cat III na speedu i viagri!

Kakav tempo, kakav koncept – u prvih deset minuta imamo šizofrenu utrku po ulicama Hong Konga, romantičnu scenu prosidbe s prstenom skrivenim u hamburgeru, razglednice iz noćnog života San Francisca i ženu koja masturbira na frajera koji vitla katanom!

Cijela se stvar negdje na sredini iz potencijalno ludog akcijskog krimića pretvara u soft pornjavu, ali nema veze, jer cheezy scene seksa ispresijecane su sječenjem, rezanjem katanama i skalpelima, pucačinom i kung fuom.

A o čemu se radi?

Mladi par iz Hong Konga dolazi u turistički posjet SAD-u, a kada otmu nju, on pokušava doznati gdje je ona, uplevši se u svijet podzemlja, trgovine bijelim robljem i sukoba azijske i talijanske mafije na američkim ulicama. Zabavno, bolno jeftino i blesavo ko sam vrag.

(0)

Romantična komedija na pinku način.

Jedan od onih primjeraka kako se to radi u Japanu – pa dok su nam multipleksi ovih dana zatrpani s naslovima u kojima Justim Timberlake naganja Milu Kunis i sl. komadima filmskog otpada, japanska pinku eiga ostavlja nam u naslijeđe pravi primjerak spoja romantike, humora i seksa. ‘Blind Love’ snimljen je prije šest godina, iako ima onaj nevjerojatno šarmantni, ljepljivi duh pinku eige devedesetih – ljeto, znoj, cvrčci, statična kamera, lijepi klavirski soundtrack, pamet, drama, emocije, perverzne ideje, dabirana ševa…

Osnova svega je kvazi-ljubavni trokut između trbuhozborca i njegove lutke s jedne, slijepe djevojke s druge te trbuhozborčevog prijatelja s treće strane, trokut zasnovan na jednostavnom neporazumu izazvanom nedostatkom osjetila i viškom hormona.

U cijelom tom cirkusu imamo ne samo neke od najneseksipilnijih scena seksa ikada, već i uvijek dobrodošle vinjete iz japanske seksualne (image klubovi sa žnjaranjem školarki u umjetnim vagonima podzemne) i popkulturne (manzai komedija) industrije, a sve to bilo je i više nego dovoljno da ‘Blind Love’ dobije nagradu na prestižnoj dodjeli PG eiga taisho pa čak osvane i na nekim zapadnjačkim filmskim festivalima.

(0)