Medicina s Paz de la Huertom i puno krvavih skalpela.

Sa soundtrackom između Tima Burtona i komedije, vizualnom poetikom između full frontal golotinje i gorea te s mješavinom seksploatacije, slashera i noirea, ‘Nurse 3D’ je jedan uistinu čudan miks – nimalo originalan na razini priče i motiva, ali svakako miks kakav dugo nismo dobili. Posebno ne u ovakvom omjeru. Naravno da film vjerojatno ne bi ni našao poštenu publiku da u njemu glavnu ulogu ne igra čuvena glumica Hallmark melodrama i čedna zvijezda dječjih animiranih filmova Paz de la Huerta.

Čije je međunožje ovdje propisno servirano. Da bude jasno zašto su joj dali posao – dama glumi seksualnu predatoricu u doslovnom smislu tog pojma; kao lezbijka, postaje opsjednuta zgodnom mladom plavokosom medicinskom sestrom, kolegicom koja dolazi u njezinu bolnicu, a usto je i serijski ubojica specijaliziran za ubijanje muškaraca spremnih zbog napaljenosti riskirati moral, brak, ugodnu radnu atmosferu…

Iako je, iskreno, promotivni plakat na kojem Paz jaše golemu injekciju bolji od cijelog filma, ovaj jeftini, ali zanatski solidno odrađeni komad old school trilera upravo je ono što treba biti – jebeno zabavna vožnja kroz sise i krv. A što biste vi? Lesija?

(0)

Isus, trava i torture porn.

Čuda su moguća – jedan mali, niskobudžetni tajlandski horor poput ovog, prikazan u ponoć u klasičnoj tulum-atmosferi jurišnika za noćnim skerovima i goreom, osvojio je u konačnici drugu nagradu na festivalu!

Je li stvarno tako dobar?

Pa, skoro da i je, svakako jedan od ponajboljih koje smo gledali u ta četiri dana i jedini thai-horror koji donekle slijedi tradiciju gorehound klasika koji su nas oduševljavali prethodnih godina (‘Art Of The Devil 2’, ‘Sick Nurses’), makar i nije toliko krvav. Ali jest uznemirujući, vrhunski nabrijan, napet, lud, duhovit i urnebesno zabavan.

Jedina prava mana mu je neopisivo iritantno preglumljavanje glavnog lika, ni manje ni više nego psihotičnog Isusa koji posjećuje novogodišnji tulum tajlandskih studenata u New Yorku, donosi im fantastičnu ganju, ali potom izvršava srdžbu božju, što nas vodi do posve svježeg pristupa klasičnom home invasion/torture  konceptu. Debitant Nattawut ‘Baz’ Poopiriya redateljsko je ime koje treba nastaviti pratiti – ako ga uspijemo zapamtiti…

(0)

Legendarni Anthony Wong u još jednom klasiku Cat III produkcije.

I to kao napaljeni pater familias koji s obitelji seli u novi kvart – novi susjed mu je Dr. Lamb iz istoimenog Cat III klasika, koji tek pušten iz zatvora pokušava kontrolirati svoje nagone za kasapljenjem ljudi, a žena mu se zaduži kod trijada, zahvaljujući ljubavniku iz mladosti koji paradira s mobitelom veličine cigle, što vodi do prostituiranja s galerijom perverzne klijentele.

Izložba političke nekorektnosti temelj je i ove bizarne HK komedije za odrasle, koja kombinira sve odlike pripadajuće joj cenzorske etikete – kreveljenje, neukusne fore, seks, nasilje, silovanja, spaljivanja i jedno peglanje penisa. Party hard!

(1)

Surova riba.

Zli sushi koji grize ljude te ih pretvara u zombije koji povraćaju rižu – hajde konačno da je netko složio i ovu premisu te hvala Odinu što se realizacije iste uhvatio Noboru Iguchi, koji je novim koktelom kung-fu komedije, horora i nansensu pretjerivanja ponovo podsjetio na to zašto je pravo malo nacionalno blago suvremenog B-filmskog Japana.

‘Dead Sushi’ s mikro-budžetom radi čuda – držeći se podalje gorea u laganom zagrijavanju, u drugoj polovini posve pusti kočnicu pa kombinira jeftina špricanja s CGI-jem, pokušavajući ispričati priču o preživljavanju gastronomske katastrofe, sudbinama živopisnih anti-junaka zarobljenih u vrtlogu sushija koji ispaljuju kiselinu i razmnožavaju se seksom. A u ubojito se oružje pretvaraju nakon što ih skitnica u osvetničkoj misiji oživi uz pomoć predatorske super-lignje.

Mala škola znanosti izrade i jedenja sirove ribe s rižom, kombinirana sa sisama, potocima krvi, nunčakama od sushija i čovjekom-tunom koji vitla sjekirom.

(0)

Još jedan horor omnibus. Sa zombi-klaunom i zombi-Meksikancima.

Trend horor omnibusa ide dalje pa red je da, nakon što smo odgledali dobar ‘V/H/S‘ i ne tako dobar ‘The Theatre Bizarre’, bacimo oko i na friški komad američke kompilacije strašnih priča, ovog puta iz radionice Boba Badwayja (‘The Uninvited’), Michaela Emanuela (redatelj raznih TV serija, poput nekih epizoda ‘Weedsa’) i Igora Meglica (snimatelj na koječemu, uključujući i ‘World War Z’) – dakle redom ne pretjerano velikih imena koji ujedinjenjem snaga pokušavaju poručiti: hej, i mi možemo biti strašni, bez prevelikog budžeta, ali s naramkom zgodnih ideja i kompetentnim izražajem filmskog jezika.

I jesu li uspjeli?

Pa, ‘Scary Or Die’ je po kvaliteti nažalost ipak bliže ‘The Theatre Bizarre’; nešto manje ambiciozan, ali jednako neujednačen u odnosu kvalitete i šrota. Priče nas vode od američke pustinje, u kojoj se redneci nakon ubojstva meksičkih imigranata nađu na meti zombija iste nacionalnosti preko mračnih ljubavnih avantura korejske zajednice u SAD-u do kilera kojeg proganjaju slike raskomadanog tijela u kadi i čovjeka koji postaje zombi-klaun nakon što ga isti ugrize!

Iako je ovo jedan od gledljivijih naslova u nevjerojatnoj svaki-dan-jedno-smeće invaziji niskobudžetnog indie horora te je svakako inovativan po tome što su mu priče, iako samostalne, ujedno i spojene te isprepletene, u cjelini ipak nije ništa bez čega ne bi mogli živjeti.

(0)

Talijanska gorefest eskapada.

Mada upada u sve klasične zamke projekata sa sličnim budžetnim kompleksom – ima napadne filtere na slici, zastrašujuće iritantnu CSI/jump cut montažu, preglumljavanje i infantilno insistiranje na hiperkulerštini svake minute – ‘Adam Chaplin’ svejedno je jedno ugodno iznenađenje izvučeno iz riznice novog europskog niskobudžetnog gore horora.

A upravo je etiketa ‘novi talijanski gore’ ono zbog čega je ‘Adam Chaplin’ postao kultnim naslovom na sceni, doslovno preko noći – redatelj Emanuele De Santi zakopao je osamdesetak minuta posvete old school filmskoj klaonici, svemu od Italije do Japana, s atmosferičnim splatterom koji varira između realizma i čistog stripa. Ne samo u dizajnu likova i kadrova, već i u samoj priči o osvetniku koji izgleda kao Chippendale s misijom: obračunava se s mafijom uz pomoć demona koji ga pretvara u nezaustavljivu ubojitu mašinu.

‘Adam Chaplin’ oslanja se o legendarnu mangu/animu ‘Fist of the North Star’, ima tu i ‘Vrane’ i ‘Riki-Oha’, no sve to za sto kuna i s ogromnom količinom rezanja, komadanja, otkidanja i sličnim manipulacijama udovima i organima, koje kulminiraju u fantastičnoj završnici na, oh da!, krovu zgrade. Sve u svemu, ugodno iznenađenje u svemiru žanrovske mikro-produkcije.

(0)

Francuski (ženski) zombiji iz osamdesetih.

Eh te dame – tek što su ustale iz groba i odmah svoje prvo ubojstvo izvedu u velikom stilu, nabijajući visoku petu u oko nevine žrtve. Dobrodošli u divni, ludi, bizarni i superkrvavi svijet zaboravljenog klasika europske eksploatacije osamdesetih, film koji funkcionira kao da je snimljen barem deset godina ranije nego što jest, a što je svakako bonus, jer općem kaosu, šlampavosti, jeftinoći i sleeeeazeu daje šarm zlatne ere filmskog iživljavanja. A usto traje jedva 70 minuta!

‘Revenge Of The Living Dead Girls’ mješavina je angažiranog krimića i grindhouse iživljavanja, saga o ženama koje su umrle od ‘lošeg’ mlijeka, a zatim i ustale iz mrtvih zbog ilegalnog kemijskog otpada bačenog na zemlju. Pa krenule u pohod, koji uključuje sve i svašta – pored nabadanja štikli u oči, curke vole odgristi tu i tamo koji penis, dogodi se i pokoje nabijanje oštrice mača u vaginu, a vrhunac je svakako masovno lezbijsko post-mortem silovanje: tri zombi-djevojke na jednu vezanu ne-zombi djevojku.

Ako vam sve to nije dovoljno, tu je i finale. Koje je posebna priča.

(0)

Mediteranski trash – krv, sise i krvave sise.

Ah, taj divni stari giallo na steroidima – prva scena, montaža brutalnog zabijanja škara u muško međunožje, druga scena, špica sa soundtrackom opatijske rivijere i kadrovima mora naglo prekinutima kadrovima leševa. Što se tu zapravo događa? Dobrodošli u jedan od ozloglašenijih giallo klasika koji se uglavnom ne spominje na listama giallo klasika, iako dolazi iz iste žanrovske kutije, s potpisom talijanskog seksploatatora Maria Landija (‘Patrick Still Lives’).

Očekujete li otmjenost, stil i poetsko nasilje velikana žutih trilera – zaboravite. Ovo je eksploatacijski biser, prljav, okrutan, šlampav i apsoštrumpfno politički nekorektan u svom prikazu razvrata i nasilja mračne strane turističke atrakcije. Sve počinje istragom dvostrukog ubojstva, a zapliće se otkrićem da je jedna od žrtava sadoseksualni manijak na kokainu.

Neobrezana verzija filma donosi žestoke (čitaj: soft porno) scene seksa i još žešćeg nasilja (višestruko nabijanje oštrice u vaginu u krupnom planu, piljenje noge naživo, spaljivanje benzinom…), kao i sve ostale egzibicije koje nam jedan ‘zli brat’ giallo bratstva s kraja ludih sedamdesetih može ponuditi.

(0)

Striperski ples na leđnoj moždini mutantoidnog zombija? Da, molim!

Sushi Typhoon, Nikkatsu i Yoshihiro Nishimura – sve odreda keywordi od kojih cure sline, a ovog puta zbratimili su se oko čak dva sata duge nove sage, temeljene na proslavljenoj formuli koja nam je već donijela ‘Tokyo Gore Police’, ‘Mutant Girls Squad’, ‘Vampire Girl vs. Frankenstein Girl’…, no sada se obrušila na nikad popularniji trend zombija, obrađujući ih s pozicije zaraženih kanibala s posebnim rogom koji im raste iz čela – rogom koji kada pojede zdravi čovjek, ima efekte psihodelične droge.

Kao jedan od scenaristički šizofrenijih (utoliko i napornijih, razbacanijih i razvučenijih) filmova iz radionice japanskog splat packa, ‘Helldriver’ govori o djevojci koja ostaje bez srca nakon što joj ga iščupa vlastita majka, a koja je sa svojim sajko-bratom usput počinila dvadesetak okrutnih ubojstava. Nakon ‘zombi epidemije’ koja pohara Japan i uzrokuje intenzivne političke borbe u zemlji, djevojka (sada polu-kiborg) s timom kamikaza postaje borac za spas zemlje, u još jednom tipičnom japanskom filmu s heroinom koja maše katanom i crijevima koja mašu iz tuđih trbuha.

Djetinjasti efekti, poplava gorea i fontana krvi te francuski poljupci s ljudskim mozgom na jeziku se podrazumijevaju – baš kao i borba s motorkama kojima vitlaju odrezane ruke, žderanje pečenih žohara, pravljenje sushija od nogu živog invalida u kolicima i bombardiranje odrezanim glavama. A tu je bogami i cameo Takashija Shimizua u Ju-On majici!

(0)

Nevjerojatno je u kojoj se mjeri ‘Human Centipede’ pretvorio u fenomen – već pri prvim festivalskim premijerama film je probio mainstream pa samo zahvaljujući svojoj premisi postao popkulturnom eksplozijom koja je stvorila liniju igračaka i posvete u ‘South Parku’ pa čak i kazališnu predstavu i londonske partyje kojima su, u stilu maskenbala, fanovi slavili novog šampiona filmskog kulta. Ali nastavak u kojem zaštitar inspiriran filmom radi ljudsku gusjenicu s puuuuno više ‘dijelova’ nije došao kao posljedica uspjeha – projekt je u startu zamišljen kao trilogija, a redatelja Toma Sixa nije nimalo smetalo ne samo to što je jedan crni vic morao rastegnuti na cjelovečernji film, već što će to morati učiniti još dva puta.

Je li upalilo i drugi put?

Prilično. Minus su standardno grozna C-gluma i pomalo nemaštovita B-režija, ali to se podrazumijeva. Plus su odličan negativac, fina atmosfera podebljana setingom podzemne garaže i crno-bijelom fotografijom s kojom film pokušava biti više fensi nego što jest, kao i, naravno, novi naramak boljeg, luđeg i epskijeg pretjerivanja, s finim goreom i litrama proljeva. Prvi je bio ludo originalan. Ovaj je jednostavno ludo odvratan.

Sve u skladu s očekivanjima, dakle. Tejk it or liv it.

(3)