Azijske ‘Bande New Yorka’.

Nekako se i dalje ne mogu načuditi da iza ovog stoji Martin Scorsese, makar i kao izvršni producent. Niti da je Andrew Lau, čovjek koji je Scorseseu osigurao Oscara s ‘Infernal Affairs’, baš toliko zaboravio režirati.

Al ajde, dogodilo se – ‘Revenge Of The Green Dragons’ saga je o ratovima azijskih bandi u New Yorku osamdesetih, a najveći joj je adut to što onda kada ne izgleda kao hipermoderni HK čušpajz, stvarno podsjeća na stare B-filmove koje smo hvatali na VHS-u i noćnim programima kablovskih televizija. Iako sumnjam da mu je to bio cilj. Ima malo retro stila i dijelom je zabavan, no je li to dovoljno?

Ultranasilje je na visini – zubi se čupaju kliještima, prsti i grkljani se režu noževima, djeca se koriste kao vreće za boks, jedni drugima iz sadizma seru u usta, a meci pršte na sve strane. No ti bljeskovi ludila razasuti su oko traljave i nemušte C-podloge, čiji problem nije samo niski budžet, već puno više od toga: banalni scenarij, iritantna montaža, beskorisno razbacivanje glazbom, potpuno idiotska dramaturška rješenja, amaterska gluma, kič-slow motioni… Šteta, a veselili smo se kad se pojavio trejler. Poanta? Ne vjeruj trejleru ni kada darove nosi!

(0)

Donnie Yen protiv trijada: 49898 put. Al neka!

Donnie Yen već neko vrijeme hrabro inkorporira ground fighting u svoje filmove, pokazujući da on može biti itekako atraktivan u post-MMA groznici. No prva scena ‘Special ID’ ide još dalje – borba podsjeća na čuveno zrak-zemlja naganjavanje u meču Overeem vs Werdum, a final fight je čista izložba moći jujitsua!

Mimo fajta, dobivamo tipičnu priču o policajcu na tajnom zadatku u samom srcu HK mafije, ‘Infernal Affairs’ kojem su odstranili sve sive stanice. Isto se očekuje i od gledatelja – mozak zdravo, akcija bok!.

‘Special ID’ je generička lavina svih zamislivih klišeja, ali iz nekog razloga sjedne, lijepo izgleda, ima sjajnih koreografija, lijepih žena i tetovaža… Urlanje, izdaja, snajperisti, krv – taman za ubit sat i pol.

(0)

Kinez u AV svijetu.

LIK A: Što se događa s ovim gradom? Hong Kong umire!
LIK B: U krivu si. Ovaj grad je mrtav.

Da, nije ni Hong Kong što je nekada bio. Odbrojavaju se godine kada će ga matica Kina posve asimilirati, no identitet se već gubi, posebno filmski. Louis Koo, poznati HK glumac u svom redateljskom prvijencu jedan je od onih koji odaje počast staroj filmskoj produkciji svoga grada, ali to čini na novi način, usto putujući ravno u Japan! Novi ‘Naked Ambition’, snimljen u 3D-u, svojevrsni je nastavak/remake istoimenog filma Dante Lama iz 2003., u kojem je isti taj Louis imao glavnu ulogu! S istim motivima, piscem erotskih priča koji završi u porno industriji. Ovog puta, to je Chapman To, a cijeli projekt oslanja se o novi Cat III 3D boom, pokrenut filmovima ‘3D Sex and Zen: Extreme Ecstasy’ i ‘3D Due West: Our Sex Journey’.

Ideja zvuči kao nova verzija ‘AV’, no dok u Pangovom ‘AV’-u gomila tupana želi nešto poševiti pa odluči snimiti pornić s japanskom porno glumicom, ovdje skupina tupana odluči zaraditi lovu snimajući pornić u Japanu. A to je samo početak avanture, koja je manje-više istinski ludi i duhoviti vrtuljak. Štoviše, ovo je možda najrazuzdanija komedija (nikad boljeg) Chapmana Toa do sada – vizualno raskošna, spotovsko-skečevska epopeja o borbi jednog čovjeka za erekcijama unutar novog sustava orijentalne XXX zabave. Eksplozivno zabavno!

(0)

Izgubljen u svijetu reciklaže i prisjećanja bolje filmske prošlosti, Jackie Chan se nakon novog ‘Božjeg oklopa’ ponovo vraća jednoj staroj ljubljenoj franšizi – ali hej, tu je i twist: za razliku od urnebesnog kung fu raspašoja našeg djetinjstva, ‘Policijska priča’ snimljena 2013. jest ne baš duhoviti, pseudomračni, moderni akcijski triler koji je ustvari drama. Pokazuje tu Jackie i pod stare dane borilačke vještine, trči, skače i udara, ali i glumi.

I znate što? Uopće nije loše. Nije super, sa scenarijem razbacanim kao da je netko polijepio tri filma u jedan, od cage fighting akcića do ‘Rashomona’, ali nije ni loše.

‘Police Story’ režirao je Sheng Ding, poznat po ‘Little Big Soldier’, a Jackie se, sada u mandarinskom setingu, nađe u ‘Umri muški’ situaciji, boreći se sam protiv skupine otmičara, u klubu u kojem jedan od taoca i njegova kćer. Slijedi zabava s tradicionalnim ha-ha making ofom na odjavnoj špici.

(0)

Možda je sve to nagnalo Jackieja da ispolji frustracije i uključi se u oživljavanje čuvene akcijsko-komične franšize te je pomakne u iznenađujuće nasilan film bez komedije s jakim okusom osamdesetih i zlatne ere hongkonške akcijade kakvu je nemoguće ne obožavati. Barem ako je suditi prema ovom traileru koji je probudio oduševljene stare fanove.

(0)

Slijepi moderni Sherlock Holmes, kako ga vidi Johnnie To.

Kakva kamera! Svakim novim filmom, Johnnie To ide dalje u podsjećanju na to koliki je majstor stila i atmosfere kadra, držeći tehnički aspekt priče pod apsolutnom kontrolom čak i kada snima ovakvo nešto – ovakvo u smislu da nikakva fotografija i nikakav stil ne mogu pomoći kreveljenju.

Da, Johnnie To se u svojoj cikličkoj karijeri, nakon što je stvorio remek-djelo ‘Drug War’, opet okrenuo domaćem masovnom tržištu pa snimio pomaknutu romantičnu priču upakiranu kao moderni krimić laganog retro štiha, s ekscentričnim slijepim cugerom, ali i detektivskim genijem (Andy Lau) kojem pri istrazi pomaže zgodna žena (Sammi Cheng) spremna na bolne rekonstrukcije nalik na duhovitu verziju onih viđenih u ‘The Bullet Vanishes’ – duhovitu često u smislu hrvatskih sitkoma.

Oku lijepo, ali zbog stalnog prenemaganja, preglumljavanja i histerije, kao i potpuno promašenog scenarija, uglavnom naporno iskustvo.

(0)

Skriveni dragulj heroic bloodsheda?

Pa, ne baš. Gledali smo daleko bolje. Štoviše, ako negdje i pročitate da je ovo bomba u rangu najboljih naslova ovog žanra te da čak i šiša neke klasike Wooa i ekipe koja je razvaljivala eru ponosa, pištolja i krvave hongkonške ulice, znajte da vas lažu – ‘My Heart Is That Eternal Rose’ ima naslov kao romantična drama, ne bez razloga; dobrim dijelom film jest pomalo nategnuta i ne pretjerano učinkovita ljubavna drama smještena u gangsterski kontekst.

On pokušava ponovo biti s njom, ali ništa nije kao prije – on je plaćeni ubojica, a ona seksualna robinja vođe trijada. Neće moći bez pištolja…

Iako nije ispunio sav svoj potencijal, ‘My Heart Is That Eternal Rose’ treba pogledati prije svega zato što je riječ o suradnji Patricka Tama i Christopher Doylea, prije negoli se potonji proslavio kao revolucionar HK fotografije, a tu je i mladi Tony Leung, koji je nagrađen za ovu ulogu.

(0)

Tri riječi: novi Johnnie To!

Nitko to ne radi kao To – takva sjajna vožnja kroz krimić, triler i noir, moderna i retro u isto vrijeme, opet bolno savršeno stilizirana, s morem pamtljivih scena i sjajnih likova, sasvim dovoljno crnog humora, jurnjava automobila, pištolja, mitraljeza…, ali prije svega atmosferična, konstantno na rubu i s već poslovično savršeno pogođenim soundtrackom.

Svega što u jednom modernom filmu o kineskom ratu protiv droge treba biti – posebeno kada ga radi To!

‘Drug War’ je još jedan odličan uradak na dugoj listi sjajnih filmova gospodina koji danas drži dobar dio HK kinematografije na svojim kaubojskim plećima, a makar je sada pokazao da nije imun na promjene pa se i sam morao okrenuti matici Kini, nije odustao od vlastitog autorskog pečata te je ostao dosljedan tituli jednog od najboljih živućih žanrovskih redatelja današnjice.

Ovaj hard boiled masterpis nam hrabro poručuje da ne planira tako brzo izgubiti kompas.

(2)

Ronny Yu u svijetu povijesne epike.

Novi Ronny Yu! Da, isti onaj Ronny Yu koji je režirao ‘Bride Of Chucky’, ‘Freddy vs Jason’ i ‘Fearless‘, već neko vrijeme snima kod kuće, a ovog puta (njegov prvi film nakon sedam godina!) uhvatio se dobrog starog folklora, povijesnog fajta koji je legao kao naručen na zatvaranje festivala. Iskreno, odavno sam izgubio strpljenje za kostimirane ratničke epove iz Azije, ali ovaj me dobio prvenstveno zato što ne traje šest dana, već, vjerovali ili ne, normalnih 90 minuta! Taman!

Nije spektakularno dobar, ali nije ni loš – Yu se dosta mediokritetski, ali gledljivo i kompaktno hvata Kinezima legendarne sage o obitelji Yang, sedam sinova koji spašavaju oca iz ruku neprijatelja, dok krv teče potocima. Solidna zabava, a i fini start za one koje zanima priča o Yangovima, dominantna u povijesnoj akciji Kine i Hong Konga.

(0)

Jedan od najproduktivnijih i najrazvikanijih redatelja bogate kinematografije Hong Konga, legendarni Herman Yau, govori o svojim blockbusterima i klasicima za odrasle CAT III, prošlosti i novoj snazi kineske kinematografije (intervju je izvorno objavljen na Tportal.hr)

Njegov ‘najozloglašeniji’ uradak, remek-djelo eksploatacijskog azijskog filma ‘Ebola Syndrome’ (1996), mogli smo prije nekoliko godina gledati i u Zagrebu na velikom platnu Subversive Film Festivala. No ovaj Cat III (‘samo za odrasle’) klasik tek je kap u moru više od 100 filmova koje potpisuje Herman Yau, autor naslova kao što su ‘The Untold story’, ‘Troublesome Night’, ‘Turning Point’…

‘Ip Man: The Final fight’, novi uradak Hermana Yaua i nastavak hita ‘The Legend Is Born – Ip Man’, prikazan je nedavno na Far East Film Festivalu u Udinama (i osvojio treću nagradu po glasovima publike!), gdje smo proslavljenog redatelja uhvatili za kratki razgovor. Yauova priča o učitelju Brucea Leeja već je peti film snimljen o njemu u posljednjih nekoliko godina.

Zašto je baš ta priča uzela maha?

‘Odgovor je jednostavan – zbog komercijalnog uspjeha prva dva’, kaže Yau, nastavljajući:

‘U neku ruku, ja sam oportunist, jer iskorištavam priliku kako bih mogao snimati. Naime, sve dok se držim Ip Mana kao glavne teme, uz nju mogu u film staviti što god želim, sve što bi ispunilo moje unutarnje želje. Sve dok snimam ono što sam obećao ulagačima, mogu raditi što želim – dok se držim zadanog lika, mogu se igrati s prikazivanjem povijesti Hong Konga i sl. Investitore zanima samo akcija. I uspjeh na kinoblagajnama, naravno.’

Je li ‘Ip Man: The Final fight’ bio uspješan?

U Hong Kongu jest, ali u Kini nije.

Jeste li gledali ostale verzije priče, prvu franšizu s Donniejem Yenom i novu Wong Kar Waija?

Vidio sam ‘The Grandmaster’ Wong Kar Waija, ali tek kad sam već snimio ‘Ip Man: The Final Fight’. Kar Wai je postprodukciju tog filma radio u istom studiju u Tajlandu kao i ja! I jako se žurio, jer je preksutra imao premijeru. No prije snimanja svog filma, gledao sam obje verzije Wilsona Yipa.

Što bi bile glavne razlike između Vaše i njihovih verzija?

Wilson je moj dobar prijatelj, a njegovi su filmovi više akcijski. Ja sam želio naglasiti ljudskost.

Prvi film režirao sam 1986., a iste sam godine počeo i kao snimatelj. No moji prvi filmovi nisu bili dobro primljeni, a zbog loše prođe na kinoblagajnama, prestao sam se baviti režijom na tri godine. Usredotočio sam se na snimanje. Tri godine kasnije počeo sam režirati svoj drugi film, ‘Don’t Fool Me’. Srećom, dobro je prošao i zaradio, imao je velike zvijezde, Andyja Laua i Tonyja Leunga i sve je to pomoglo da ustoličim svoju redateljsku poziciju.

Koliko ste do danas snimili filmova?

Sve zajedno, kao redatelj i snimatelj, više od stotinu.

Kad usporedite stare dane kinematografije Hong Konga s današnjim stanjem, što se najviše promijenilo?

Danas je aktualna debata oko lokalnog i… rekao bih stranog, ali to bi bilo pogrešno pa recimo ‘nelokalnog’. Nekad smo snimali filmove za lokalnu publiku, a sada za ‘nelokalnu’. To jest problem, ali ne toliko ozbiljan kao što neki govore. Kad Hollywood snima filmove, ne razmišlja samo o publici u svojoj regiji. Naravno, u Americi ima dovoljno ljudi da filmska industrija može preživjeti, ali u Hong Kongu imamo manje ljudi. Kada bi redatelji htjeli zadovoljiti samo tzv. lokalnu publiku, onda možete snimati samo one filmove koji imaju lokalni budžet. Velike produkcije moraju se realizirati tako da zadovolje i publiku u Kini.

Postoje redatelji koji i danas ‘propovijedaju’ snimanje HK filmova za HK publiku, poput Johnnieja Toa, npr. Jeste li i Vi jedan od njih ili je ‘Ip Man’ bio trenutak kada ste se prodali? (smijeh)

Filmovi namijenjeni prvenstveno publici u Hong Kongu uvijek su dobrodošli, ali ja osobno nisam u poziciji reći da sam ovo ili ono. Jednom kad je film snimljen, publika je ta koja interpretira tvoj rad. Naravno, ti imaš priliku braniti svoje djelo, ali zadnja riječ nije tvoja, nego publike.

Vi ste jedan od kraljeva, ako ne i kralj kinematografije Cat III. Tijekom devedesetih snimili ste nekoliko klasika, no koliko su oni bili komercijalno uspješni?

‘Ebola Syndrome’ na kinoblagajnama nije bio toliko uspješan, ali ‘The Untold Story’ dobro je prošao. U onim regijama u kojima nije bio zabranjen, naravno. Upravo je uspjeh ‘The Untold Story’ zaslužan za snimanje ‘Ebola Syndromea’.

Svi ti Cat III filmovi prikazivali su se u kinima? Ili su neki od njih bili namijenjeni ‘izravno-na-DVD distribuciji’?

Svi su moji filmovi bili u kinima, iako su na nekim tržištima izišli samo u videotekama, poput tržišta SAD-a i Europe.

Znači li oznaka Cat III da je sve dopušteno ili unatoč njoj imate posla s cenzorima?

Neke stvari ostaju zabranjene unatoč etiketi. Primjerice, prizor penisa u erekciji ne može proći ni s oznakom Cat III. Tako da potpune slobode nema.

A kada je nasilje u pitanju?

Također je ograničeno. Npr., hongkonške verzije ‘The Untold Story’ i ‘Ebola Syndrome’ u distribuciju su išle rezane, prvi s izbačene četiri minute, drugi s oko tri. Iako nose oznaku Cat III, neke su scene morale biti izrezane.

Naravno da bih promijenio neke stvari, ali kada danas gledam ‘The Untold Story’, čini mi se kao da je to nečiji tuđi film. Nije da poričem da je to moj film, štoviše, sretan sam da sam jednog dana u svojoj karijeri bio u prilici snimiti takav film, ali od tada je prošlo već 20 godina. Nekidan sam čuo da je Bob Dylan rekao da mu se, kada danas čuje ‘Blowin’ in The Wind’, čini da je to nečije tuđe djelo. Dijelim isti osjećaj. Kad gledam ‘The Untold Story’, imam isti dojam, a zanimljivo je da ga ima i Anthony Wong. Gleda sebe na velikom platnu, a čini mu se da gleda neku drugu osobu. Dakle, ne poričem da sam snimio te filmove i sretan sam što jesam, ali nakon svih tih godina, osjećam se kao da je to nečije tuđe djelo.

Biste li snimili remake da se ukaže prilika?

Radije bih snimio novu priču. Nisam siguran da bih pristao na remake. No i dalje me zanimaju tzv. ekstremni filmovi pa ako dobijem dobru priču, neću je odbiti, makar bila ekstremna.

Posljednjih nekoliko godina niste snimili nijedan Cat III film, zadnji je bio negdje 2008., ako se ne varam…

Da, ‘Gong Tau’. I ‘Whispers And Moans’ nosio je oznaku Cat III.

Planirate li se vratiti takvoj produkciji ili je ‘Ip Man’ obilježio početak nove faze Vaše karijere?

Upravo sam završio snimanje jednog horora u 3D-u. Taj će film najvjerojatnije biti Cat III. Sad sam u procesu postprodukcije, a nakon toga, ako sve bude išlo po planu, počinjem snimati detektivsku priču s duhovnim elementima. Bit će duhova, ali neće biti Cat III.

Bit će komercijalniji?

Svaki moj film ima namjeru biti komercijalan. Publika plaća gledanje filmova pa kad kažem da želim da moj film bude komercijalan, to znači da želim da ga pogleda što više ljudi. Ne snimam filmove zato da bih ih sam gledao kod kuće. Nije mi važno hoće li publika reći da je film dobar ili loš, sve dok potroši vrijeme na gledanje mog filma, ja joj se iskreno zahvaljujem.

(1)