Sjevernokorejsko-talijanska 80’s akcija!

Klasik iz 1988. godine, savršeni brak Istoka i Zapada, nastao s ciljem bolje prodaje ovog apsolutno nevjerojatnog braka euro eksploatacije i akcijskog propagandnog kaosa Sjeverne Koreje, u eri kada je potonja zemlja zbog izolacijske politike krepavala od gladi pa joj je ovakav proizvod bio idealan način za zaobilaženje trgovinskih sankcija.

Režirala ga je ikona špagetija i eksploatacijskog ludila, Fernando Baldi skriven iza američkog pseudonima Ted Kaplan, a poziciju asistenta preuzeo je Pak Jong-ju. Iako mjesto radnje nije definirano u samom filmu, cijeli je snimljen u Sjevernoj Koreji, Pjongjangu i obali pokraj grada Kaesonga – s polugolom Sabrinom Siani i američkim akcijskim junakom Frankom Zagarinom! Koji je zbog nedopuštenog turističkog fotografiranja završio na dva dana u zatvoru, optužen za špijunažu. Izvukla ga je talijanska ambasada u Pekingu.

Sjevernokorejska produkcijska mašina Baldija je upoznala u Cannesu, gdje je redatelj prikazivao svoj ‘namsploatacijski raspašoj Ratni autobus (War Bus, 1986): „Svidio im se film. Rekli su: zašto ne bismo snimili nešto u Koreji? Priznajem, mislio sam da je ideja o putovanju u Sjevernu Koreju jako čudna, ali sam rekao: U redu, razmislit ću. Pričali smo s nekoliko osoba u ambasadi u Rimu i menadžerom filmske kompanije. Zajedno s moji producentom, pregovarali su o poslu. Rekao sam: Apsolutno želim vidjeti što će se dogoditi. Pa sam doputovao u Sjevernu Koreju sa scenarijem koji nije imao previše veze sa stvarnošću“, priča Baldi, koji je svoj izvorni script za priču o ratu na Pacifiku prilagodio novim okolnostima.

Pa modelirao komad akcijskog kaosa koji uistinu nema veze sa stvarnošću. I mozgom. ‘Ten Zan’ (aka ‘Missione Finale’) jedno je od onih skrivenih blaga B-kinematografije osamdesetih, sa šarmantno nekoherentnom pričom o zlom neonacistu koji pokušava stvoriti rasu nadljudi, ali i zamamnom mješavinom pucnjave, neskrivene homoerotike, „porno glume“, negativaca s urnebesnim naglaskom i puno, puno eksplozija.

Cijeli je na YouTubeu pa provjerite sami:

(0)

Pionirski slasher Fernanda Di Lea!

Štoviše, ne samo slasher, već i savršena stara mješavina soft pornografije, horora, trilera i neogotike, miješane s psihodelijom. Nije giallo, već prije baš proto-slasher, priča o maskiranom ubojici koji terorizira elitnu ludnicu, umobolnicu za bogate žene, ljepotice koje se valjaju s vrtlarima, dok crvenokose medicinske sestre bare crnkinje, nježno ih kupajući u pjenušavoj kupki.

Naravno da se u svemu tome našlo mjesta i za Klausa Kinskog – ne znamo kako je veliki Fernando uspio izaći na kraj s manijakom, ali ova, iako mala uloga diže cijelu stvar, koja je ionako već dignuta količinom sisa, savršene glazbe, fotografije, psihodelije i nenadjebivog retro ambijenta. Šteta samo što je film u globalu prilično razvučen i dosadnjikav.

(0)

Ruggero Deodato i sjajna mediteranska seksploatacija sedamdesetih.

Što ukratko znači: sunce, brod, more, lijepe žene, umjetnine, luksuz, ronjenje, lijepe žene… Ima li boljih filmova od osunčanih mediteranskih seksi-trilera iz sredine sedamdesetih, barem kada govorimo o utrčavanju u novu ljetnu sezonu? Naravno da nema – zbog čega smo si u ove proljetne dane i zavrtjeli jedan od manje poznatih naslova iz opusa starog majstora, privučeni prelijepim screenshotovima.

Srećom, cijeli film izgleda kao screenshotovi – baš kao seksi razglednica s mediteranskog sunca sedamdesetih, prekrcana golotinjom i seksom. Što nije čudno, ako znamo da je radnja filma upravo priča o dva ‘slobodna para’ (čitaj: svingera), od kojih je jedan frajer sadist i potencijalni sajko-kiler, a usto i vlasnik broda te bahati milijunaš.

Cijeli je film snimljen upravo na tom brodiću, s četiri lika u, hm, bizarnom i dinamičnom odnosu na proputovanju otvorenim vodama – ali zahvaljujući Deodatu, sve to itekako funkcionira, iako suvislog scenarija gotovo da i nema. Ali slike govore tisuću riječi, a atmosfera dvije tisuće. Gole sise milijardu. Itd.

(0)

Ubojstva iz delirija.

Plešuća bedra u crnoj minici i stari, analogni džuboks – već prvi kadrovi ‘Delirija’ dovoljni su da vas bace u delirij, ako ste retronostalgičar koji voli… pa, minice, ženska bedra i stare džubokse. Dežurni antijunak ovog filma također se raspameti kad vidi bedra, minice (i džuboks), ali umjesto rafiniranog divljenja sa skrivenom erekcijom, on kreće u tipično manijakalnu akciju – djevojku strpa u svoj automobil, nakon prvih pet minuta vožnje joj gurne ruku u međunožje, a potom je zadavi pod malim vodopadom lokalne rijeke. Jer samo tako može izliječiti impotenciju.

Već 1972. godine, Talijani su počeli sa štancanjem svojih eksploatacijskih ‘nastiesa’, a ‘Delirium’, poznat i kao ‘Delirio caldo’, snimio je Renato Polselli, kao priču o liječniku koji pomaže policiji, dok u slobodno vrijeme (navodno) siluje i ubija. Svoje sadističke sklonosti ne može sakriti ni od supruge, koja je – pa naravno – toliko zaljubljena u njega da je spremna na sve, u krevetu i oko njega.

Briljantno snimljen, moćna noćna fotografija, atmosfera, najbolje od giallo ere pomiješano s dodatnom golotinjom i nasiljem, halucinogenim sekvencama ludila i svom onom ljepotom zbog koje volimo euro-ludilo sedamdesetih – naravno, pravo ludilo tek će uslijediti u narednim godinama, ali ovaj start na početku desetljeća svakako je zavrijedio mjesto u vašoj arhivi.

(1)

Crni paun i bijela Karin.

Tko kaže da se u eksploatacijskoj kinematografiji više ne da iskopati skrivenog, a gledljivog ludila? Bacite pogled na opus Osvalda Civiranija – Civirano je jedan od onih Talijana koji si je tijekom sedamdesetih izgradio finu karijeru na globalnoj opsesiji seksom, nasiljem i egzotikom. ‘Voodo Sexy’, poznat i kao ‘Il pavone nero’, ima sve elemente potrebne za uspjeh: crnu magiju, podvodne scene karipske poezije i seks. Puno seksa.

Jesam li spomenuo i hard core pornografiju?

Ovisno o tome na koji cut nabasate – ova, VHS verzija s ubačenim XXX scenama, pravih je sat i pol tipičnog 70’s kaosa: talijanski par (Karin Schubert i pripadajući joj jebač) dolazi poslovno na Haiti, ne bi li ona pod utjecajem voodoo kletve postala nimfomanka koja se pari s lokalnim stanovništvom oba spola. Za sve je kriv Balaga, vrač koji čuva selo seksualno molestirajući sve što mu se nađe pod rukom, dok naša heroina u permanentnom toplesu vodi film u fascinantne komade psihodeličnih halucinacija.

(0)

Franco Nero u lovu na ajkule. I blago.

Dok sam još u post-grosmanovskom moodu i raspoložen za Enza i Nera, zavrtio sam ovaj film koji nikada prije nisam pogledao – doduše, iskopao sam možda nagori VHS rip ikada, izgleda kao da cijeli film gledate kroz zavjesu (sa sjebanim zvukom i švedskim titlom), ali to valjda garantira maksimalno autentično iskustvo i jamči dio šarma.

Jer ‘The Shark Hunter’, znan još i kao ‘Guardians of the Deep’, jest šarmantan, ali nažalost ništa više od toga – jedna od onih old school avantura nastalih u zlatnoj eri talijanske eksploatacije, snimljena za sto kuna, sa scenarijem napisanim na salveti i soundtrackom koji će vam otopiti mozak.

Dobrim dijelom se ne događa ništa, ali onda kada se događa gledamo Franca Nera kako lovi morske pse na malom otoku, sve dok se ne odluči loviti potopljenih 100 milijuna dolara, koje su naciljali i mnogi drugi alfa mužjaci.

(0)

Festival je dogurao do svog 15. izdanja – spremamo se za Udine i ove godine (od 19. do 27. travnja), a evo što nas čeka

U najkriznijoj godini do sada, najveći festival azijskog filma izvan Azije se ne predaje pa najavljuje atraktivne komade programa za 2013. Tj., samo neke dijelove, koji su za sada otkriveni javnosti – poput velike premijere  jednog od nekoliko novih filmova o učitelju Brucea Leeja. ‘Ip Mana’ smo gledali u verziji s Donnie Yenom, a ove godine ćemo pokušati uhvatiti i paralelnu franšizu ‘Ip Man – The Final Fight’ Hermana Yaua, a Anthonyjem Wongom u glavnoj ulozi.

Japanska komedija vraća se na talijansko veliko platno s ‘Girls For Keeps’ Fukagawe Yoshira. Najavljena kao necenzurirani opis modernog, današnjeg Japana, s naglaskom na poziciji žene u društvu koje pleše između slobode i seksizma, ‘Girls For Keeps’ izgleda kao ‘Seks i grad’ s mirisom parene riže.

Od europskih premijera čeka nas ‘The Bullet Vanishes’ (neka ga ponovimo na velikom platnu!), novi film autora ‘Woodsman And The Rain‘ nazvan ‘A Story Of Yonosuke’, HK akcić ‘Cold War’ i ‘Lost In Thailand’, najgledaniji film u povijesti kineskog box officea.

Čekamo još novosti, a vi u međuvremenu bacite pogled na službene stranice festivala.

(0)

Talijanska gorefest eskapada.

Mada upada u sve klasične zamke projekata sa sličnim budžetnim kompleksom – ima napadne filtere na slici, zastrašujuće iritantnu CSI/jump cut montažu, preglumljavanje i infantilno insistiranje na hiperkulerštini svake minute – ‘Adam Chaplin’ svejedno je jedno ugodno iznenađenje izvučeno iz riznice novog europskog niskobudžetnog gore horora.

A upravo je etiketa ‘novi talijanski gore’ ono zbog čega je ‘Adam Chaplin’ postao kultnim naslovom na sceni, doslovno preko noći – redatelj Emanuele De Santi zakopao je osamdesetak minuta posvete old school filmskoj klaonici, svemu od Italije do Japana, s atmosferičnim splatterom koji varira između realizma i čistog stripa. Ne samo u dizajnu likova i kadrova, već i u samoj priči o osvetniku koji izgleda kao Chippendale s misijom: obračunava se s mafijom uz pomoć demona koji ga pretvara u nezaustavljivu ubojitu mašinu.

‘Adam Chaplin’ oslanja se o legendarnu mangu/animu ‘Fist of the North Star’, ima tu i ‘Vrane’ i ‘Riki-Oha’, no sve to za sto kuna i s ogromnom količinom rezanja, komadanja, otkidanja i sličnim manipulacijama udovima i organima, koje kulminiraju u fantastičnoj završnici na, oh da!, krovu zgrade. Sve u svemu, ugodno iznenađenje u svemiru žanrovske mikro-produkcije.

(0)

Mediteranski trash – krv, sise i krvave sise.

Ah, taj divni stari giallo na steroidima – prva scena, montaža brutalnog zabijanja škara u muško međunožje, druga scena, špica sa soundtrackom opatijske rivijere i kadrovima mora naglo prekinutima kadrovima leševa. Što se tu zapravo događa? Dobrodošli u jedan od ozloglašenijih giallo klasika koji se uglavnom ne spominje na listama giallo klasika, iako dolazi iz iste žanrovske kutije, s potpisom talijanskog seksploatatora Maria Landija (‘Patrick Still Lives’).

Očekujete li otmjenost, stil i poetsko nasilje velikana žutih trilera – zaboravite. Ovo je eksploatacijski biser, prljav, okrutan, šlampav i apsoštrumpfno politički nekorektan u svom prikazu razvrata i nasilja mračne strane turističke atrakcije. Sve počinje istragom dvostrukog ubojstva, a zapliće se otkrićem da je jedna od žrtava sadoseksualni manijak na kokainu.

Neobrezana verzija filma donosi žestoke (čitaj: soft porno) scene seksa i još žešćeg nasilja (višestruko nabijanje oštrice u vaginu u krupnom planu, piljenje noge naživo, spaljivanje benzinom…), kao i sve ostale egzibicije koje nam jedan ‘zli brat’ giallo bratstva s kraja ludih sedamdesetih može ponuditi.

(0)

‘Profinjena’ talijanska eksploatacija u svom najboljem, ljetnom izdanju.

Ništa nije bolje za ljetno gledanje od oznojenih, ultra-egzotičnih talijanskih trilera s početka sedamdesetih, a u kojima autentične karipske lokacije ‘nepoznatih svjetova’ (u ovom slučaju Haitija), kombinirane sa post-swinging 60’s soundtrackom, političkom nekorektnošću ere, elementima seksploatacije, voodoo horora, gialla i mondo ludila, garantiraju beskrajnu zabavu za sve kojima je ideja usijale relaksacije uz ispucali VHS daleko draža od hlađenja uz moderne blockbustere klimatiziranih multipleksa.

‘Tropic Of Cancer’ ima sve što jedan obožavatelj Žutog titla treba u svom životu – znanstvenika koji otkriva novu drogu i upada u mrežu zločina, borbe pijetlova i serviranje sirovog, dekapitiranog pijetla na bogataškoj večeri; tučnjavu na plesnom podiju, rituale s hrpom golih sisa i kastracijom bika…

Uključujući i debelog geja koji uzgaja paunove u svojoj vili s bazenom, sočne 70’s žene, halucinacije i međurasne seksualne fantazije, kao i Gabriela Tintija u jednog od glavnih uloga, čovjeka koji je oženio Lauru Gemser. Dovoljno?

(0)