‘Moebius’ se bavi Edipovim kompleksom te eksplicitno prikazuje kastraciju i incest, a hoće li Kim postojeću situaciju iskoristiti kao mamac za svjetske festivale ili će se auto-cenzurirati te vijeću poslati novu, narezanu i manje nasilnu verziju filma tek trebamo vidjeti.

Navodno je već dogovorena ovogodišnja premijera u Veneciji pa je očito da ovakva medijska prašina postaje jako dobar (“slučajni”) PR potez i marketing strategija.

(0)

Za modnu je marku Kolon povodom 40. obljetnice njihova postojanja snimio polsatnu romantičnu komediju ‘One perfect day’. Osim dana u naslovu, savršen je i Kimov stil, talent za režiju i osjećaj za ritam, a to što nepredvildjivo žonglira žanrovima i prihvaća filmske izazove jedan je od razloga zašto nam je drag. Ne treba čuditi što je čovjek koji nam je između ostalog dao ‘A Bittersweet Life’ i ‘I Saw the Devil’ potpisao i jedan sasvim drugačiji kratki film od onih na kakve nas je navikao, a koji se slobodno distribuira video servisima i to s engleskim titlovima!

Kim trenutno završava i kratki triler kao demonstraciju tehnologije za južnokorejsku tvrtku CGV.

Hvala Twitchu na jako lijepim vijestima, a dok triler ne bude završen uživajte u ‘Savršenom danu’.

(0)

(0)

Skoro pa, ali i ne baš, jer ovo je prije svega svojevrsni nastavak ‘The Housemaid‘ pa tako i novi film Im Sang-sooa (gledali smo i njegove ‘Tears‘ i ‘The President’s Last Bang‘), koji nastavlja s temom oslikavanja nove korejske elite i dekadentnog života privilegiranih. Naličje korejskog kapitalističkog sna ovdje je ispričano kroz avanture nemilosrdno ambiciozne bogataške obitelji. U dane kada ‘Gangnam Style’ ismijava život korejskih ‘1 posto’, evo i filma koji se bavi istom temom, ali za razliku od Psyja, to radi na puno ozbiljniji, ali nažalost i pomalo zamoran način.

Pali smo u nesvijest kada smo vidjeli da američkog biznismena Roberta Altmana (sic!) glumi naš stari znanac Darcy Paquet, selektor korejskog filma na FEFF-u u Udinama, a kojeg su nekim čudom uspjeli uvjeriti da je glumac. Rezultat je – baš kao i većina američke B-glume u azijskim filmovima – užasan, baš kao što su dijelovi u kojima Korejci govore engleski praktički negledljivi.

Osim toga, ‘The Taste Of Money’ svakako je i primjer stila iznad sadržaja, jer film izgleda nevjerojatno dobro pa vrhunskom hi-tek fotografijom i kirurškim kadriranjem itekako uspješno stvara atmosferu ledene elegancije i emocionalnog mrtvila. Mada se sve to manje-više sve svodi na dvosatnu monotonu verbalnu razmjenu, s jednom odličnom scenom gušenja vrećicom, pokojim orgijanjem i GILF seksom. Nažalost, čini se da je ‘Taste Of Money’ u globalu upao u zamku u koju je jako lako upasti – film koji govori o hladnoći i sterilnosti života elite i sâm je postao hladan i sterilan.

(0)

Kako je Kim Ki-duk za svoj možda najlošiji film u karijeri dobio najprestižniju nagradu u karijeri? Pa, najvjerojatnije zato što se, kako to s nagradama već biva, Venecija odlučila konačno iskupiti za to što Zlatnog lava nije dala ‘Bin-jipu’ ili nekom drugom remek-djelu iz Ki-dukove starije faze karijere, onoj koja ga je 2008. dovela do ludila, odlaska s filmske scene, a potom i do katarze s odličnim ‘Arirangom’ te konačnog povratka u redateljski stolac.

Slom živaca ostavio je, nažalost, traga i na stvaralaštvu korejskog velikana – ‘Pieta’, njegov veliki povratak u prvu arthouse ligu, ali i film koji je unatoč Zlatnom lavu podijelio kritiku, nije problematičan zbog očito strašno niskog budžeta. Naprotiv, to mu ide u prilog, jer Kim Ki-duk već dugo, od svojih celuloidnih početaka, nije ovako uvjerljivo i opako oslikavao socijalu i prljavštinu društva. Vraćena je i doza okrutnosti, nevjerojatna količina surovog i sirovog nasilja i seksualnosti, ali sve to ovog puta pomalo nategnuto, nerijetko nepotrebno i često jako, jako prazno.

Priča je to o nihilističkom utjerivaču dugova kojem se život mijenja kada mu na vrata zakuca MILF-ača koja tvrdi da mu je majka, iako mu ponekad izdrka pimpek, a on njoj nabije šaku u spolovilo – mada je koncept otvoren za mnoga zanimljiva rješenja, ‘Pieta’ je u konačnici ne grozan, ali svejedno slab komad moderne nonkonformističke Koreje.

(1)

Drugim riječima, filmski malj u glavu – radikalno prikazivanje zlostavljanja djece, s neviđenim scenama nasilja i silovanja, ne samo da je jedan od najrazvikanijih filmova novije povijesti korejske kinematografije (u Koreji je čak ušao u Parlament, gdje je utjecao na promjenu i zaoštravanje zakona za kažnjavanje pedofilčina) , već je riječ i o apsolutnom pobjedniku ovogodišnjeg Far East Film Festivala; osvojio je i prvu nagradu po glasovima publike i Black Dragon Award.

Zasnovan na romanu, koji je napisan po istinitom događaju, višestruko nagrađivani blockbuster ‘Silenced’ prati borbu učitelja i aktivista za kažnjavanje organiziranog lanca silovatelja i zlostavljača nijeme i mentalno zaostale djece u kršćanskom domu koji bi se trebao brinuti za dotične. Film koji se ne propušta, ma koliko crrrrrrrn bio. Posebno ako ga imate prilike pogledati na velikom platnu, s kojeg posebno udara.

(0)

Nije da se nisu trudili biti duhoviti – problem je što je komični dio na razini lošeg hrvatskog sitkoma, no sjajno režirane, gotovo pa eksplicitne i za Južnu Koreju svakako radikalne scene seksa (plus odlična digitalna fotografija koja udara s velikog platna) čine ovaj film gledljivim, ako već ne i pretjerano dobrim.

Park Hun-soo ovim se uratkom vratio režiranju nakon pauze duge čak sedam godina, a kao poznati scenarist, očito se imao gdje i kako inspirirati za sagu o scenaristu koji se zaljubljuje u svoju učenicu, dok se njegov sin spanđa s MILF kuharicom koja ga pokušava pretvoriti u masterchefa.

Kita, većim dijelom (i u svakom smislu te riječi), ali ima predivnih žena svih godišta pa ko voli…

(0)

Pravi zabavni non-stop akcić, s malo humora i puno ludila. Klasični korejski recept, kojim se korejski mainstream i izgurao u sam vrh svjetske filmske produkcije (posebno kada govorimo o kvaliteti tzv. komercijale), ovog puta zapakiran u prvijenac Kwon Hyeok-jaea, nekadašnjeg asistenta režije Ryoo Seung-wana.

‘Troubleshooter’ je prava žanrovska poslastica za veliko platno – priča o privatnom detektivu kojem zavjereničke političke sile ni krivo ni dužno smjeste ubojstvo tijekom naizgled rutinske istrage preljuba pretvori se u adrenalinsku vožnju, koja uključuje sve od klišeja poput ćelavog psihopate nadljudskih sposobnosti šore preko manekenskih negativaca u tamnim odijelima do nekoliko sočnih jurnjava automobilima i razbijanja istih.

Kinetički filmski užitak, taman za sjedenje u kinu u dva poslijepodne.

(0)

Novi Ryoo Seung-wan i apsolutni povratak u formu!

Jedan od najboljih korejskih redatelja ikada (‘Die Bad’, ‘Arahan’, ‘Crying Fist’, ‘City Of Violence’…) konačno se vratio receptu koji mu najbolje ide pa nakon što smo 2008. izignorirali njegov djetinjasti cirkus ‘Dachimawa Lee’, snimio mračni, prljavi i beskompromisni triler o korupciji.

Priča o međusobnim podmetanjima, zavjerama i muljažama korejskog društva, ništa pretjerano drugačijeg od hrvatskog i mnogih drugih, u kojem policija, tužiteljstvo, mafija i korporacije gaze jedni preko drugih ne bi li se dočepali novca i moći, ima sve što jedan ovakav film treba imati: briljantne glumce, brutalno nasilje i jako puno stila.

(0)

Ne, ne incestuozne orgije, već erotska komedija u američkom 80’s stilu zapakirana u klasični korejski koktel svega što može privući najširu publiku u multipleksa. A što vam odmah objašnjava da se ne radi o ničemu pretjerano rubnom i strašno provokativnom, kakav bi film svakako bio da se našao u rukama kakvog japanskog majstora – što je vjerojatno i razlog zašto je podijelio ekipu Žutog titla: dok je jednima sjajan, drugima je grozan.

Ipak, omjerom 3:1 pobijedio je pozitivan dojam, jer ‘Foxy Festival’ na simpatičan način miješa mainstream i provokaciju, slavne glumce u neslavnim situacijama, svojom ‘obranom’ alternativnim životnih stilova, koji uključuju sve od fetiša školarki i PVC sadomazohizma do transvestita i života te seksa s real dollom.

Vanilla, rekli bi braća Ameri, ali za komercijalu, dovoljno zabavno pa mjestimično čak i pristojno duhovito.

(0)