Novi Filipini koji vole stare Filipine.

Koliko su ga napumpali u festivalskoj najavi, čovjek bi očekivao bogznašto – te luda posveta starim eksploatacijskim Filipinima, te Taratino, te seks i nasilje… A na kraju smo sve te elemente dobili tek u natruhama, u filmu koji je negdje između sjajno stilizirane sapunice i krimi drame s odličnim, ali ipak bljeskovima genijalnog nasilja i humora. Uglavnom u paketu.

Saga je to o ratu kriminalističkih bandi, jednoj osveti, zgodnoj djevojci s viškom kilograma koji ne smetaju (čitaj: velike kosti) i korumpiranoj Manili šezdesetih.

Na stranu očajna njuška za glavnu ulogu, kao i to što je glavni junak cijeli film bizarno retuširan kao lice iz starih talibanskih foto-albuma, jer najveći problem filma jest njegov užasan ritam, neujednačeno smjenjivanje tromosti i dinamike, što s vremenom postane naporno, a nakon nekoliko krajeva koji to nisu i iritantno.

Zanimljivo, ali ne i dobro.

(0)

Legendarni Anthony Wong u još jednom klasiku Cat III produkcije.

I to kao napaljeni pater familias koji s obitelji seli u novi kvart – novi susjed mu je Dr. Lamb iz istoimenog Cat III klasika, koji tek pušten iz zatvora pokušava kontrolirati svoje nagone za kasapljenjem ljudi, a žena mu se zaduži kod trijada, zahvaljujući ljubavniku iz mladosti koji paradira s mobitelom veličine cigle, što vodi do prostituiranja s galerijom perverzne klijentele.

Izložba političke nekorektnosti temelj je i ove bizarne HK komedije za odrasle, koja kombinira sve odlike pripadajuće joj cenzorske etikete – kreveljenje, neukusne fore, seks, nasilje, silovanja, spaljivanja i jedno peglanje penisa. Party hard!

(1)

Čak 26 autora u jednoj horor-antologiji.

Nova u nizu nikad popularnijih horor-antologija okuplja redatelje iz 15 zemalja svijeta te svakom daje po jedno slovo abecede za inspiraciju kratkog filma na zadanu temu smrti.

Kako je i bilo za očekivati, u toj lavini kratkih priča ima svega, malo horora, malo komedija, puno horor-komedija – dosta ih je, nažalost, amatersko, nedorečeno i ne pretjerano zanimljivo, ali postoje biseri koji su vrijedni spomena i gledanja. Naravno, prva stvar koja će vam privući pažnju su ‘imena’, poznate njuške kao što je, recimo, J-trojac Noboru Iguchi, Yûdai Yamaguchi i Yoshihiro Nishimura, a koji nastavljaju s poznatom tradicijom destrukcije horora u nansensu humoru – ‘F is for Fart’ je tipično japanski skatološki guro urnebes, ‘J is for Jidai-geki’ unosi apsurd u seppuku, a ‘Z is for Zetsumetsu’ je još jedna suluda satira o mutantima, na tragu ‘Tokyo Gore Police’ pomiješanim s ‘Dr. Strangelove’. Uvjerljivo ‘najrazigranija’ tri filma.

Zapadnjaci vrludaju između mračnog, ozbiljnog i zajebancije, a u društvu se našao i Srđan Spasojević (‘Srpski film‘), koji nas s ‘R is for Removed’ vodi u bolničku grotesku i dokazuje da se može nositi s konkurencijom iz ‘belog sveta’. Jedan od najboljih uradaka uletio je preko natječaja: ‘T is for Toilet’ anonimnog Britanca Leeja Hardcastlea odlično spaja krvavi plastelin i priču o WC-u ubojici. A i Xavier Gens ga je zakucao s ‘X is for XXL’, dražesnom pričicom o debljini i jednom oštrom nožu.

Tajlanđanin Banjong Pisanthanakun, najpoznatiji po hororu ‘Shutter’, potpisuje nešto što uistinu strši – romantičnu komediju s kvazikrvavim finalem (nije jedini – ima tu još filmova koji su čisti izvanžanrovski eksperimenti), a u gomili se našlo još koječega, od masturbacijskog pedo-snuff-torture porna preko animiranog izmeta koje ubija ljude zabijajući im se u šupak do masakriranja mačića sa štiklama. Za svakog ponešto, u pravom smislu frazetine.

(0)

Britanci nakon posljednjeg masovnog pokolja u Newtownu imaju sve većih problema u komunikaciji s Amerima. Prvo se Alex Jones pred koji dan pretvorio u verbalni tornado koji je uživo protutnjao studijom CNN-a nakon “debate” s Piersom Morganom oko uvođenja zabrane (automatskog) oružja, a sad je i ovaj zapravo rutinski razgovor otišao u čudnom smjeru kad je Krishnan spomenuo silovanje u Djangu (kojeg nema) pa je Tarantino počeo gubiti živce.

(0)

‘Kung-fu gets pulped in this comic-book level movie, which should appeal to teenaged and 20-something males. A noir-ish actioner with plenty of strippers, The Girl from the Naked Eye should be a strong contender in high-testosterone territories: venues near frat houses, military bases and dojos’, pisao je Hollywood Reporter, zaboravivši na listu dodati i – Žuti titl. Jer, na prvi pogled, ‘The Girl from the Naked Eye’ jest tipični žutotitlovski film: azijsko-američki kung fu stripovske estetike, iznenađujuće lijepih digitalnih kadrova i još ljepših žena čija je količina odjeće obrnuto proporcionalna budžetu cijelog projekta.

Šteta što je u konačnici tek jeftina, blesava kolor verzija ‘Sin Cityja’, s groznom glumom, ubojito sporim ritmom, razvučenim dijaloškim scenama i jako šupljim, napadno nategnutim pristupom emocijama koje želi odaslati kroz osvetnički koncept krvave potrage za ubojicom dražesne eskort dame. Više ‘Hejzi’, nego ‘Lun kralj ponoći’.

No opet, tu su kung fu fajting, silikoni i odjevena Sasha Grey pa ako već nije jedan od boljih B-filmova 2012. i dosadniji je od očekivanog, ovo jest relativno gledljiv komad jeftine žanrovske polu-eksploatacije, tipični indie VHS/OTV akcić iz devedesetih, samo prežvakan i prilagođen Playstation/RTL generaciji novog milenija. S boljom fotografijom, ali bez duha.

(1)

Tko bi rekao da ćemo i to doživjeti, ali doživjeli smo – afrički film odavno nije samo negledljiva borelijasta snimka sa svadbe ispunjena debilnom glumom, crnom magijom, sapuničastim aferama i uzavrelim čahurama pronađenima u obližnjim šumama nakon bezbroj građanskih ratova nabijenih u kratkoj povijesti dekolonizacije kontinenta, a ovog se puta dogodilo to da nas je iznenadio pravi afrički filmski biser, koji gangsterskom žanru pristupa sa stilom. I to kakvim stilom!

‘Viva Riva!’ je, ukratko rečeno, jedan jako cool i jako seksi film – fotografija, atmosfera, tempo, glazba… Pa zatim i silni likovi, mafijaši, sponzoruše, korumpirani, luzeri i sanjari, miks koji je već toliko puno puta viđen i izlizan na Zapadu, a koji u novoj ‘kapitalističkoj Africi’ dobiva novo ruho i daje novi šut u guzicu gangsta filmu, bacivši ga u savanu u i oko Kinshase, sukobivši tako luksuz i socijalu, psihopatologiju i antijunake koji nisu ništa puno moralniji od negativaca u svojim pokušajima preživljavanja između pukotina crne svakodnevice.

Riva iz naslova je muškarac, šarmantni prljavi biznismen koji dila gorivo, ali se i zamjeri lokalnom bossu nakon što poševi njegovu ljubavnicu. S poštenom količinom seksa i nasilja,  ‘Viva Riva!’ jest krimi-triler-drama koja je lani pomela afričke Oscare, ali i fini miks eksploatacije i klasičnih žanrovskih obrazaca. Jedino što u ovom slučaju nije sasvim jasno je li riječ o eksploataciji posoljenoj ‘klasikom’ ili ‘klasici’ začinjenom eksploatacijom, ali to samo pridodaje kvaliteti i atraktivnosti cjeline.

(0)

Mediteranski trash – krv, sise i krvave sise.

Ah, taj divni stari giallo na steroidima – prva scena, montaža brutalnog zabijanja škara u muško međunožje, druga scena, špica sa soundtrackom opatijske rivijere i kadrovima mora naglo prekinutima kadrovima leševa. Što se tu zapravo događa? Dobrodošli u jedan od ozloglašenijih giallo klasika koji se uglavnom ne spominje na listama giallo klasika, iako dolazi iz iste žanrovske kutije, s potpisom talijanskog seksploatatora Maria Landija (‘Patrick Still Lives’).

Očekujete li otmjenost, stil i poetsko nasilje velikana žutih trilera – zaboravite. Ovo je eksploatacijski biser, prljav, okrutan, šlampav i apsoštrumpfno politički nekorektan u svom prikazu razvrata i nasilja mračne strane turističke atrakcije. Sve počinje istragom dvostrukog ubojstva, a zapliće se otkrićem da je jedna od žrtava sadoseksualni manijak na kokainu.

Neobrezana verzija filma donosi žestoke (čitaj: soft porno) scene seksa i još žešćeg nasilja (višestruko nabijanje oštrice u vaginu u krupnom planu, piljenje noge naživo, spaljivanje benzinom…), kao i sve ostale egzibicije koje nam jedan ‘zli brat’ giallo bratstva s kraja ludih sedamdesetih može ponuditi.

(0)

Bejzbol, nacisti i analni fisting.

Osam godina nakon ‘Battlefield Baseball’, Tak Sakaguchi vraća se konceptu ubojitog bejzbola, razvaljujući glavnu ulogu (čitaj: isti kao i uvijek) u ovom suludom uratku Yudaija Yamaguchija (‘Battlefield Baseball’ bio mu je prvijenac!), još jednom primjerku neukroćene vladavine Sushi Typhoona japanskom indie scenom. A taman kad se pitate što nam ova radionica splatter komedija više ima za ponuditi – eto nove doze izvrsnih, originalnih ideja, upakiranih u neopisivo zabavnih sat i pol.

Klasični sportski film s temom krvave eksploatacije vodi nas u maloljetnički zatvor čiji su stanovnici primorani igrati smrtonosnu verziju bejzbola, a sve u sklopu sadističkih zabava predaka nacističkih ratnih zločinaca i velike zavjere lokalnih vlasti.

Nokautiranje kroz telefonsku slušalicu, kung fu fajt sa soljenkom, bizarni mecha-roboti, seks, nasilje, urbenes, jeftini CGI… Zabavi kraja nema.

(1)

Sve ove etikete i inače se daju zalijepiti uz noviju stvaralačku fazu nikad popularnijeg Sion Sona, ali posebno na njegov novi festivalski hit, koji je podijelio publiku i kritiku više nego prethodna dva naslova unutar ‘trilogije Mržnje’.

Možda zato što u neku ruku jest najlošiji u njoj – ‘Love Exposure’ bio je remek-djelo, ‘Cold Fish’ bio je prekrasno ludilo, a ovaj je koncipiran kao kriminalistička priča s klasičnom kimkidukovskom konzervativnom premisom o zlim posljedicama seksualnog oslobođenja žena, koja se da iščitati i kao kritika modernog Japana, ali funkcionira i na svim ostalim razinama; kao pinku eksploatacija, gorefest, drama, arthouse drkanje…

No ako je najlošiji u trilogiji, nije loš, dapače! Priča o supruzi uglednog književnika koja zbog nedostatka seksa u braku postaje porno glumica i prostitutka nudi klasičnu dozu japanskih urbanih boleština, premazanu poezijom, književnošću, feminizmom, whodunnit? misterijom, autorskom masturbacijom i narezanim leševima, što je i više nego dovoljno da vas dva sata prikuje uz sebe.

(0)

Najbolja Koreja u dugo vremena.

Ne sjećam se kad sam posljednji put vidio toliko masovnog klanja sjekirama. Zamislite scenu iz ‘Oldboy’ s čekićem pa pomnožite to s deset i zamijenite dotično hladno oružje sa sjekirama i noževima. No virtuozno pretjerivanje s nasiljem samo je jedna, usputna kvaliteta filma koji nas je ove sušne 2011. godine bacio u prošlost i podsjetio nas zašto smo zavoljeli korejski žanrovski film – kao savršen spoj svih holivudskih elemenata (drame, akcije, seksa, nasilja pa čak i tone razbijanja automobila i kamiona), s izvedbom koja je sve samo ne holivudska.

‘The Yellow Sea’ donosi vrlo poznatu priču o sirotinji koja prihvaća zadatak plaćenog ubojice zbog otplate kockarskih dugova – ali ona zamotana u veo geopolitike, povijesti i diskretnog ljubavnog subplota, zajedno s majstorskom izvedbom, drži temelje uzbudljivom, više od dva sata dugom putovanju kroz još jedan komad sivila s potpisom istog čovjeka koji je već oduševio sa svojim prvijencem ‘The Chaser‘.

(0)