Vremeplovni pinku.

Žena zaražena ‘černobilskim virusom’ tijekom masturbacije biva katapultirana 15 godina u budućnost – sada je u 2001. godini, godini u kojoj je Clint Eastwood postao predsjednikom Amerike, a naša junakinja gola bježi pred motoriziranim bandama u samurajskim oklopima, strahovladom ulica Tokija razorenog drugim velikim potresom. Spašava ju muškarac koji bi mogao biti njezin suprug iz budućnosti…

Sjajan koncept? Sjajan film, odličan primjerak vesele, vrckave ‘obiteljske’ seks-komedije iz kriznog doba japanskog filma – Nikkatsu je osamdesetih znao nabosti ovakve bisere, koji oskudijevaju nasiljem i opakim perverzijama, ali rupe nadoknađuju veseljem za sve uzraste starije od 18.

Redatelj Yojiro Takita proslavio se po soft-porno komedijama, ali i mainstream nasmijavanjima pa ako vas već moraju uhvatiti kako gledate neki pinku film, neka to bude ovaj urnebesno blesavi SF s puno golih sisa.

(1)

Kakav naslov, takav film.

Nedavno sam razmišljao koje bi bilo moje najdraže razdoblje japanskog filma… Istina, Novi val izrodio je niz briljantnih remek-djela i jedinstvenih autora, Kurosawino zlatno doba sve nas je natjeralo da se zaljubimo u samuraje, a silno ludilo hiperprodukcije sedamdesetih tek otkrivamo u punom svjetlu. Ali nema do devedesetih! Era V-Cinema raspašoja, apsolutne video slobode, Miikea, Kitana, J-Horora i snažne nove generacije, uključujući i nove kraljeve moderne pinku eige, među kojima je, uz Sata, svakako najpoznatiji Takahisa Zeze. Autor i ovog filma, još jedne sage o raspadu tradicionalne japanske obitelji, ispričane u pinku paketu.

Što znači – malo drame i malo suludog seksa, ovdje u kontekstu odnosa perverznog trgovca i samohrane majke, bivše punkerice koja se prostituira za život. Na samom izlasku iz devedesetih, Zeze dostavlja pravi mali old school etike i estetike, s rasponom ideja koje variraju od tipičnog japanskog egzistencijalizma do fetiša sranja u vlastite pelene te nabijanja istih na lice žena uoči agresivnog seksualnog odnosa finaliziranog menstrualnim krvarenjem po muškom partneru.

Red humora, red ludila, red emocija, red društveno-gospodarskog komentara… ‘Anarhija u japanskim gaćicama’ prava je pinku poslastica iz opusa majstora koji je do sada rijetko razočarao.

(0)

Pinku verzija poznate urbane legende.

Da, znam da vam je prva asocijacija ‘pa to sam gledao!’, ali zapitajte se točno na koji film mislite – nose isto ime, ali onaj poznatiji, ‘mainstream’ hororčić koji smo gledali u Udinama prije četiri i pol godine snimljen je 2007., a njegova ‘pinku verzija’ nastala je dvije godine ranije. Upravo o njoj govorimo ovdje.

Riječ je o eksploataciji poznatog japanskog straha od žene rasporenih usta (legenda kojom se, kao kod nas babarogom, plašilo djecu još od sedamdesetih), koja kolje svoje žrtve iz kombinacije tuge i osvete, a u ovom filmu, ona je stavljena u kontekst novinarske istrage i puno napaljenosti, pri čemu i naša dama s gubicom anakonde želi samo malo ljubavi.

Ako ćemo ga uspoređivati sa ‘strejt’ pričom snimljenom 2007., ovaj film ima možda malo bolju atmosferu, iznimno debilne kvaziskerove i seks, naravno. Ali generalno nije da je previše potreban, iako je itekako nužan za popuniti zbirku svakog pinku kolekcionara koji drži do sebe.

(1)

Sve ove etikete i inače se daju zalijepiti uz noviju stvaralačku fazu nikad popularnijeg Sion Sona, ali posebno na njegov novi festivalski hit, koji je podijelio publiku i kritiku više nego prethodna dva naslova unutar ‘trilogije Mržnje’.

Možda zato što u neku ruku jest najlošiji u njoj – ‘Love Exposure’ bio je remek-djelo, ‘Cold Fish’ bio je prekrasno ludilo, a ovaj je koncipiran kao kriminalistička priča s klasičnom kimkidukovskom konzervativnom premisom o zlim posljedicama seksualnog oslobođenja žena, koja se da iščitati i kao kritika modernog Japana, ali funkcionira i na svim ostalim razinama; kao pinku eksploatacija, gorefest, drama, arthouse drkanje…

No ako je najlošiji u trilogiji, nije loš, dapače! Priča o supruzi uglednog književnika koja zbog nedostatka seksa u braku postaje porno glumica i prostitutka nudi klasičnu dozu japanskih urbanih boleština, premazanu poezijom, književnošću, feminizmom, whodunnit? misterijom, autorskom masturbacijom i narezanim leševima, što je i više nego dovoljno da vas dva sata prikuje uz sebe.

(0)

Romantična komedija na pinku način.

Jedan od onih primjeraka kako se to radi u Japanu – pa dok su nam multipleksi ovih dana zatrpani s naslovima u kojima Justim Timberlake naganja Milu Kunis i sl. komadima filmskog otpada, japanska pinku eiga ostavlja nam u naslijeđe pravi primjerak spoja romantike, humora i seksa. ‘Blind Love’ snimljen je prije šest godina, iako ima onaj nevjerojatno šarmantni, ljepljivi duh pinku eige devedesetih – ljeto, znoj, cvrčci, statična kamera, lijepi klavirski soundtrack, pamet, drama, emocije, perverzne ideje, dabirana ševa…

Osnova svega je kvazi-ljubavni trokut između trbuhozborca i njegove lutke s jedne, slijepe djevojke s druge te trbuhozborčevog prijatelja s treće strane, trokut zasnovan na jednostavnom neporazumu izazvanom nedostatkom osjetila i viškom hormona.

U cijelom tom cirkusu imamo ne samo neke od najneseksipilnijih scena seksa ikada, već i uvijek dobrodošle vinjete iz japanske seksualne (image klubovi sa žnjaranjem školarki u umjetnim vagonima podzemne) i popkulturne (manzai komedija) industrije, a sve to bilo je i više nego dovoljno da ‘Blind Love’ dobije nagradu na prestižnoj dodjeli PG eiga taisho pa čak osvane i na nekim zapadnjačkim filmskim festivalima.

(0)

Nihilistična tokijska dekadencija devedesetih – najbolja berba.

Ako imamo na umu to da je Japan nekoć štancao i do stotinjak (pa i više) pinku eiga godišnje, ne treba čuditi što iz te mase svako malo izroni nešto novo s engleskim titlom. Takav je i ‘Lady Poison’, jedan od brojnih primjera pinku ludila iz devedesetih, oslonjen o hype nove igračke sredine desetljeća – Interneta, u eri kada se dotični još temeljio na učenju navigacije Netscapeom, a kada su ga Japanci koristili (baš kao i današnje tehnologije) na daleko napredniji način od suvremenika sa zapadne zemljine polutke.

Između ostalog i za dilanje ilegalnih snuff/pedo/SM sadržaja u ‘internetskom podzemlju’, glavnoj ‘underground lokaciji’ ovog filma, u kojem ženski serijski ubojica, nakon što potamani muškarce po fensi noćnim klubovima, fotke njihovih leševa dijeli sa zajednicom istomišljenika, fanova i simpatizera.

Malo golotinje, malo krvi, malo poznatih njuški (Ren Osugi), malo prepoznatljive 90’s estetike – poslastica za prave lovce na formu te podsjetnik kako se jeftina pinku eiga može izvesti i kao triler, a ne samo kao soft pornić.

(0)

Epski, krvavi i seksi povratak legendarnog Takashija Ishiija!

Sve genijalniji Sion Sono nije jedini redatelj kojem ni dva sata nije dovoljno za ispričati priču pa tako legendarni Takashi Ishii, jedan od vodećih starih majstora japanske produkcije osamdesetih i devedesetih (‘Angel Guts’, ‘Gonin’, ‘Freeze Me’…) nakon trogodišnje pauze stiže natrag u kina sa 127 minuta friškog pinku krimića, nastavkom njegovog proslavljenog uratka iz 1993.

‘A Night in Nude: Salvation’ je, najkraće rečeno, prlično zanimljiva i uber-erotična mračna priča o ‘katici za sve’, čovjeku koji obavlja (skoro pa) sve zadatke koji donose lovu. No tko će platiti muku u koju upadne kad se uhvati posla pronalaska Rolexa izgubljenog u gomili po šumi razbacanog ljudskog mesa, ostataka starca kojeg su tri žene zaklale i narezale na komade?

Svijet ludila, noćnih klubova, svodnika, incesta, silovanja i klasičnih noir pinku elemenata odlično je snimljen – kamera je jedan od najvećih aduta ovog djela, uz fino igranje s elegantnim šok elementima, iznimnu seksipilnost (pa čak i romantičnost) kadrova i scena (Ishiijeva specijalnost na djelu) te neka od najvećih legendi u glavnim ulogama, kao što su superzvijezda Naoto Takenaka i veteran Jo Shihido. Ukratko, jedan od onih filmova koje smo u ovoj krizi J-indie produkcije dugo čekali. Iako je mogao biti malo kraći i koherentniji, ali nema veze.

(5)

Na toliko puno načina. Počne kao klasična, kitanovski režirana japanska humorna drama s mirisom oceana pa da ne znate da slijedi seks i da je sve snimljeno u pinku formatu od tek nešto više od sat vremena, uopće se ne bi nadali da je pred vama… klasična kitanovski režirana japanska soft pornjava iskrižana s nadrealnom dramom i apsurdnim humorom.

O da – ovo je jedan od takvih japanskih filmova. Ne postoji druga kinematografija na svijetu koja bi bila u stanju izroditi nešto ovakvo.

O čemu se radi? Teško je reći. Posebno je teško reći i izbjeći spojlanje ludila. Ali recimo da je ujak iz naslova simpatično poremećeni starac koji pati od narkolepsije, a svaki put kada mu se počne spavati uhvati ga nezasitna želja za seksom, makar to značilo i masturbaciju nasred parka, s ejakulacijom po živoj zmiji koja ga potom ugrize za kitu. Raj iz naslova je zapravo pakao (doslovno), ali nema veze, jer tu je i nećak koji ima životnu misiju potrage za divovskom sipom, kao i nekoliko zgodnih žena uvijek spremnih udovoljiti zahtjevima napaljenog starca.

Ne, namjerno nisam spomenuo napad divovskog pauka.

(0)

Cat III film o – Cat III filmovima!

Sa Shu Qi! I ne samo njom, pogledajte listu glumaca – Leslie Cheung, Karen Mok, Anthony Wong, Lau Ching Wan!

Derek Yee (‘One Nite in Mongkok’, ‘Protege’, ‘Shinjuku Incident’) liječi svoje frustracije ovom sjajnom erotskom komedijom, pričom o… pa, samom sebi (iako ga imenom i prezimenom u filmu glumi Wan, koji počini samoubojstvo iz očaja!): redatelju koji, uslijed krize hongkonške arthouse produkcije, ne može dobiti drugi posao osim režije Cat III soft pornića. Pa se potrudi, inspiriran japanskom pinku eigom, pornić snimiti kao art film – koliko god je to moguće…

Rezultat je odličan, slavni komentar na stanje hongkonške produkcije devedesetih; slavan koliko i hvaljen, jer film je osvajao nagrade u zemlji i svijetu, uključujući i nominaciju za berlinskog Zlatnog medvjeda!

Bezbroj izravnih referenci, parodija i zajebancija na račun HK kinematografije čine ‘Viva Erotica’ esencijalnim filmom za bilo koga tko je upoznat sa scenom, iako bi ostalima mogao biti poslovično zbunjujuća musaka brbljanja, skečeva, emocija i genijalne fotografije. No ima sisa. I blesavih fora. Pa možda i ti ‘ostali’ pronađu nešto za sebe.

(0)

Pravi mali, zgodni i sočni, jeftini i zabavni komad japanskog eksplo-krimića iz devedesetih, jedan u nizu filmova iz kategorije ‘lov na serijskog ubojicu’, no kako je ovo Japan, onda je i serijski ubojica nešto zanimljiviji, kao što je zanimljivo i prilično eksplicitno prikazivanje njegovih nedjela.

A ona podrazumijevaju seks sa ženama, nakon/tijekom kojeg manijak ne samo da škarama odstrani žrtvine bradavice (koje nabije u usta leša), već vaginalno područje unakazi istim komadom kućne alatke za rezanje papira. Cijelu stvar istražuje policajka, seksi MILF-ara koja je ujedno i ljubavnica svog šefa…

Zanimljivo samo po sebi, ali još više kao primjer 90’s uratka redatelja Masaru Konume, jednog od najvećih majstora pinku eige sedamdesetih, možda najpoznatijeg po hitovima ‘Flowers And Snakes’ i ‘Erotic Diary of an Office Lady’.

(0)