Horor i erotska književnost.

Klasik iz kataloga video nastyja zabranjenih u Britaniji osamdesetih eksploatira sve motive viđene u žanru prije i poslije njega, ali s legendarnim Udom Kierom i pojačanom seksploatacijom u osnovnom sastojku sadističkog trilera ispunjenog… pa, krenimo redom.

Udo je Paul Martin, psihotični pisac seksi-romana koji su ga učinili bogatim, a koji svoje novo ‘remek-djelo’ priprema na britanskom selu, uz pomoć seksualnih usluga djevojke i daktilografske pomoći tajnice. Jedno silovanje u polju, nekoliko ubojstava i lezbijski seks kasnije, sve završi u potocima krvi.

‘House on Straw Hill’ je prekrasno blesav, nedvojbeno atmosferičan, spor, ali i neviđeno šarmantan psihoseksualni triler s naznakama slashera, posve u duhu vremena, sa seksi ženkama (Linda Hayden i Fiona Richmond u punom sjaju!) i odličnim segmentima psihoze, podebljane kombinacijom krvi, vrištanja i tutnjavom dobre stare pisaće mašine.

(0)

Ruggero Deodato i sjajna mediteranska seksploatacija sedamdesetih.

Što ukratko znači: sunce, brod, more, lijepe žene, umjetnine, luksuz, ronjenje, lijepe žene… Ima li boljih filmova od osunčanih mediteranskih seksi-trilera iz sredine sedamdesetih, barem kada govorimo o utrčavanju u novu ljetnu sezonu? Naravno da nema – zbog čega smo si u ove proljetne dane i zavrtjeli jedan od manje poznatih naslova iz opusa starog majstora, privučeni prelijepim screenshotovima.

Srećom, cijeli film izgleda kao screenshotovi – baš kao seksi razglednica s mediteranskog sunca sedamdesetih, prekrcana golotinjom i seksom. Što nije čudno, ako znamo da je radnja filma upravo priča o dva ‘slobodna para’ (čitaj: svingera), od kojih je jedan frajer sadist i potencijalni sajko-kiler, a usto i vlasnik broda te bahati milijunaš.

Cijeli je film snimljen upravo na tom brodiću, s četiri lika u, hm, bizarnom i dinamičnom odnosu na proputovanju otvorenim vodama – ali zahvaljujući Deodatu, sve to itekako funkcionira, iako suvislog scenarija gotovo da i nema. Ali slike govore tisuću riječi, a atmosfera dvije tisuće. Gole sise milijardu. Itd.

(0)

Ubojstva iz delirija.

Plešuća bedra u crnoj minici i stari, analogni džuboks – već prvi kadrovi ‘Delirija’ dovoljni su da vas bace u delirij, ako ste retronostalgičar koji voli… pa, minice, ženska bedra i stare džubokse. Dežurni antijunak ovog filma također se raspameti kad vidi bedra, minice (i džuboks), ali umjesto rafiniranog divljenja sa skrivenom erekcijom, on kreće u tipično manijakalnu akciju – djevojku strpa u svoj automobil, nakon prvih pet minuta vožnje joj gurne ruku u međunožje, a potom je zadavi pod malim vodopadom lokalne rijeke. Jer samo tako može izliječiti impotenciju.

Već 1972. godine, Talijani su počeli sa štancanjem svojih eksploatacijskih ‘nastiesa’, a ‘Delirium’, poznat i kao ‘Delirio caldo’, snimio je Renato Polselli, kao priču o liječniku koji pomaže policiji, dok u slobodno vrijeme (navodno) siluje i ubija. Svoje sadističke sklonosti ne može sakriti ni od supruge, koja je – pa naravno – toliko zaljubljena u njega da je spremna na sve, u krevetu i oko njega.

Briljantno snimljen, moćna noćna fotografija, atmosfera, najbolje od giallo ere pomiješano s dodatnom golotinjom i nasiljem, halucinogenim sekvencama ludila i svom onom ljepotom zbog koje volimo euro-ludilo sedamdesetih – naravno, pravo ludilo tek će uslijediti u narednim godinama, ali ovaj start na početku desetljeća svakako je zavrijedio mjesto u vašoj arhivi.

(1)

Crni paun i bijela Karin.

Tko kaže da se u eksploatacijskoj kinematografiji više ne da iskopati skrivenog, a gledljivog ludila? Bacite pogled na opus Osvalda Civiranija – Civirano je jedan od onih Talijana koji si je tijekom sedamdesetih izgradio finu karijeru na globalnoj opsesiji seksom, nasiljem i egzotikom. ‘Voodo Sexy’, poznat i kao ‘Il pavone nero’, ima sve elemente potrebne za uspjeh: crnu magiju, podvodne scene karipske poezije i seks. Puno seksa.

Jesam li spomenuo i hard core pornografiju?

Ovisno o tome na koji cut nabasate – ova, VHS verzija s ubačenim XXX scenama, pravih je sat i pol tipičnog 70’s kaosa: talijanski par (Karin Schubert i pripadajući joj jebač) dolazi poslovno na Haiti, ne bi li ona pod utjecajem voodoo kletve postala nimfomanka koja se pari s lokalnim stanovništvom oba spola. Za sve je kriv Balaga, vrač koji čuva selo seksualno molestirajući sve što mu se nađe pod rukom, dok naša heroina u permanentnom toplesu vodi film u fascinantne komade psihodeličnih halucinacija.

(0)

Medicina s Paz de la Huertom i puno krvavih skalpela.

Sa soundtrackom između Tima Burtona i komedije, vizualnom poetikom između full frontal golotinje i gorea te s mješavinom seksploatacije, slashera i noirea, ‘Nurse 3D’ je jedan uistinu čudan miks – nimalo originalan na razini priče i motiva, ali svakako miks kakav dugo nismo dobili. Posebno ne u ovakvom omjeru. Naravno da film vjerojatno ne bi ni našao poštenu publiku da u njemu glavnu ulogu ne igra čuvena glumica Hallmark melodrama i čedna zvijezda dječjih animiranih filmova Paz de la Huerta.

Čije je međunožje ovdje propisno servirano. Da bude jasno zašto su joj dali posao – dama glumi seksualnu predatoricu u doslovnom smislu tog pojma; kao lezbijka, postaje opsjednuta zgodnom mladom plavokosom medicinskom sestrom, kolegicom koja dolazi u njezinu bolnicu, a usto je i serijski ubojica specijaliziran za ubijanje muškaraca spremnih zbog napaljenosti riskirati moral, brak, ugodnu radnu atmosferu…

Iako je, iskreno, promotivni plakat na kojem Paz jaše golemu injekciju bolji od cijelog filma, ovaj jeftini, ali zanatski solidno odrađeni komad old school trilera upravo je ono što treba biti – jebeno zabavna vožnja kroz sise i krv. A što biste vi? Lesija?

(0)

Egzorcizam ispod disco kugle.

Ako vam je dosta rekonstrukcijskih hommagea, filmova snimljenih u 21. stoljeću koji izgledaju kao da su nastali 1975., zaobiđite ovo u širokom luku, jer ‘The Disco Exorcist’ u osnovi ne nudi puno više od toga – od prilično solidne rekonstrukcije seksploatacijskog filma zlatne ere, s filterom koji oponaša filmsku vrpcu, soundtrackom, estetikom, fotografijom, glumom i pokojim komadom jeftinog gorea.

Ostatak?

Pa… Ostaje nam priča o Roxu Romanskom, mršavom mega-ševcu i pornostaru koji bari žene po disco klubu, sve dok ne slomi srce majstorici crne magije, odlučne zakuhati paranormalni osvetnički pohod. Ne treba očekivati puno od autora ‘Frankenstein’s In A Women’s Prison’ i ‘Atomic Brain Invasion’, ali ovo je doslovno ništa, ispunjeno nasumičnim preseravanjem, jeftinim goreom i praznim hodom.

Overdose golim sisama je bonus, naravno, a iako od jedne retro-seksploatacije ne očekujemo više od toga, moglo je to i daleko zanimljivije.

(0)

Dok drugi bleje u turske sapunice, mi gledamo – Cüneyta Arkina!

Naravno da nema boljeg načina za otvoriti sezonu 2014., desetu godine postojanja Žutog titla, od podsjetnika na još jedan skriveni dragulj turske akcijske eksploatacije, s najvećim junakom iste – o da, Cüneyt Arkin ovdje sja punim sjajem, bacajući dinamit i noževe, kung-fuirajući negativce u suludo ozvučenim suludim repeticijama i spašavajući znanstvenika iz ralja neznanih negativaca za novac, ne bi li na kraju saznao da je u životu od love ipak važnije – prijateljstvo.

U prvi pet minuta ovog klasika dogodi se više toga nego u 90 posto današnjih filmova na repertoaru! A tempo akcije posve je sulud, zajedno s montažom, idejama, estetikom… I brkovima. Puno brkova.

A kakve veze ‘Turski Mad Max’ ima s ‘Mad Maxom”? Pa, u drugoj polovini, nakon bizarnog seksploatacijsko-gangsterskog uvoda, ima nešto iste crne kožne odjeće s redenicima i glazbe, koja se miješa s temom iz ‘Ramba’. A spojite li prvu i drugu polovinu dobili ste – naravno – iznimno remek-djelo.

(0)

Sise, malo krvi, pa opet sise. I onda tako u krug.

Iskreno, na gledanje sam se odlučio samo zato što sam fan Howard Stern Showa, a kako ovdje glume (zapravo, ‘glume’) njegovi puleni Beetlejuice i Sal Governale, rekoh – hajde da provjerim i to sranje. Kadli, ono, uopće nije toliko sranje kakvo sam očekivao! Mislim, jest sranje, ali manje.

Prvo iznenađenje: normalna kamera. Ovo nije još jedan ultrajeftini digitalni a’la svadba isprdak temeljen na eksploataciji ‘Girls Gone Wild’, već ambiciozni, iako svakako razvučeni i na trenutke beskrajno iritantni, besmisleni i repetativni miks sisa i krvi. Drugo iznenađenje – gore! Odmah na početku i to onaj, jeftini, urnebesni troimaidni gore s crijevima, fontanama krvi i letećim glavama.

Njuške kao što su ovdje užasna Linnea Quigley i standardno autoironični Ron Jeremy baš i nisu iznenađenje, obzirom da svoju karijeru posljednjih desetak godina održavaju na životu kroz slične cameo uloge, no ova priča o tajanstvenom ubojici u lovu na lijepe djevojke ispala je u konačnici gledljivijom nego što je itko mogao očekivati. Umjereno zabavna moderna seksploatacija uronjena u horor komediju za ljetna vremena, s badićima razrezanim oštricama, onda kada ih horde napaljenih plavuša uopće nose na sebi.

(0)

‘Profinjena’ talijanska eksploatacija u svom najboljem, ljetnom izdanju.

Ništa nije bolje za ljetno gledanje od oznojenih, ultra-egzotičnih talijanskih trilera s početka sedamdesetih, a u kojima autentične karipske lokacije ‘nepoznatih svjetova’ (u ovom slučaju Haitija), kombinirane sa post-swinging 60’s soundtrackom, političkom nekorektnošću ere, elementima seksploatacije, voodoo horora, gialla i mondo ludila, garantiraju beskrajnu zabavu za sve kojima je ideja usijale relaksacije uz ispucali VHS daleko draža od hlađenja uz moderne blockbustere klimatiziranih multipleksa.

‘Tropic Of Cancer’ ima sve što jedan obožavatelj Žutog titla treba u svom životu – znanstvenika koji otkriva novu drogu i upada u mrežu zločina, borbe pijetlova i serviranje sirovog, dekapitiranog pijetla na bogataškoj večeri; tučnjavu na plesnom podiju, rituale s hrpom golih sisa i kastracijom bika…

Uključujući i debelog geja koji uzgaja paunove u svojoj vili s bazenom, sočne 70’s žene, halucinacije i međurasne seksualne fantazije, kao i Gabriela Tintija u jednog od glavnih uloga, čovjeka koji je oženio Lauru Gemser. Dovoljno?

(0)

Ah, ta Australija…

Zemlja kriminalaca i njihovih potomaka, Hrvata i jebača ovaca – ujedno i zemlja koja je proizvela ozploataciju. No nakon gledanja dokumentarca o ovom filmskom trendu, kao i samih naslova iz njegovog zlatnog doba, vrijedi baciti oko i na mondo film koji bilježi samo društvo (ili barem senzacionalističku, eksploatacijsku ideju tog društva) unutar kojeg je iznikao ovaj val sedamdesetih i osamdesetih, s naglaskom na mondo žanru uvijek najmilije elemente: seks i bizarluke, naravno. I ludu naraciju, još naravnije.

‘Australia After Dark’ jest putovanje ‘kroz najmračnije strane Australije’, kako nam poručuje glas na samom početku, što podrazumijeva klasično blesavu kombinacija šokumentarnog i glumljenog, šetnju po Kings Cross u Sydneyju, svojevrsnom Times Squareu Australije sedamdesetih, klubovima i sado–mazo partyjima, opskurnim arty-komunama i sportskim klubovima…

Ima mjesta i za kulinarske egzibicije poput pohanih crva i zmijskog mesa (‘koža se skida lako poput crnih mrežastih čarapa sa striptizetinih bedara’, obavještava nas narator); slikarstvo, poput maljanja boje po golom ženskog tijelu; ples, poput golog plesa dobrih starih, dlakavih i salastih Australki; kiparstvo, posvećeno modeliranju glasovitih australskih ubojica… Nudizam, kupovina bikinija, alkoholizam, gay brakovi, transvestiti, svemirci… Shvatili ste.

(0)