Najbolji film festivala (koji smo stigli pogledati)!

Ovakvo nešto se, iskreno, čekalo godinama – throwback u zlatno doba zabavnih azijskih blockbustera dolazi u paketu sa plejadom glumačkih ikona (od Ichija do Asana), savršenom mješavinom humora i gorea, odličnim CGI-jem i čistom visokobudžetnom zabavom od početka do kraja vožnje.

‘Parazit’ je, drugim riječima, čista poslastica – prvi, doduše, dok je drugi dio (oba su puštena back to back, jer ionako čine jedan film od cca 4 sata) razvučeni komad eko-propagande s odličnom akcijom, prvi drži ritam i šarm od prve do zadnje minute.

Ovu adaptaciju mange o parazitima iz svemira koji preuzimaju tijela ljudi – i dječaku kojem je parazit umjesto u mozak ušao u ruku – režirao je proslavljeni majstor hitova Takashi Yamazaki (‘Always – Sunset On Third Street’), koji je i od ‘Parazita’ napravi kino-fenomen. Pa ako tražite komercijalnu akcijsku-SF-horor-komediju kakvu nećete naći nigdje osim u Japanu – našli ste je!

(1)

Japanski erotski art.

Zapakiran u kratki film, koji nije ništa drugo nego vizualna turneja kroz Toba International House of Hidden Treasures – SF Future Museum, tipični japanski hihokan, muzej seksualiziranih lutaka koji je živio od 1981. do 2000. godine. Turneju potpisuje Kyoichi Tsuzuki, fotograf i lovac na poslovično frikovite J-fenomene.

Riječ je, dakle, o kratkom filmu koji je zapravo snimka umjetničke instalacije zapakirana kao SF priča, pomoću naracije (uglavnom tekstualne) koja tu i tamo osvane preko snimaka plastičnih lutaka u cyber-porno izdanju, onda kada, kao dominantni ‘soundtrack’ cijele stvari, ne slušamo stenjanje i cvilež iz klasičnih japanskih pornića. Recimo to ovako – ‘Oh! Mikey’ susreće cyberpunk erotiku i distopijske motive budućnosti s inženjeringom nad ljudima koji odrastaju u svega tri godine i razmnožavaju se cijevima koje ‘presađuju’ spermu iz muškarca u ženu, kao i hermafroditskim kiborzima koji mogu zadovoljavati sami sebe.

Traje samo 14 minuta, ali sve to je prilično fascinantno u svojoj ‘drugačijosti’, jelte.

(1)

Abeceda druga, abeceda bolja!

Znate već pjesmicu koja kaže da su nastavci rijetko bolji od prvog dijela, a pridodamo li ovom rijetkom slučaju i činjenicu da u drugom dijelu ima još manje poznatih i velikih imena od izvornog omnibusa, čuđenje je utoliko veće. Jer, ‘ABCs of Death 2’ jest bolji od jedinice, što ne znači da nema sranja – ima dovoljno, ali je u globalu luđi, zabavniji, razuzdaniji, bogatiji potpuno bizarnim idejama…

Samo jedan ‘Grandad’ Jima Hoskinga intrigantniji je od većine stvari iz jedinice, ‘Masticate’ Roberta Boochecka genijalan je komentar na ‘bath salts’ aktualiju iz 2013., a ‘Youth’ Soichija Umezawe podsjeća da još uvijek ima duha u posrnulom japanskom ludilu.

Iako su imena nova, koncept je isti – svaki redatelj jedno slovo, a tema je naravno i dalje smrt, što nužno ne znači i horor. Tako da ovdje ima i drame i distopijskog SF-a, kao i ponešto naših starih prijatelja i znanaca – Erik Matti raspištoljio se s goreom u ‘Invincible’, a Julian Gilbey (‘Rise Of The Footsoldier’) miješa krv  i društvenu kritiku u ‘Capital Punishment’, dok Vincenzo Natali ide u SF politiku s ‘U Is For Utopia’. Zabavna kompilacija, uglavnom.

(1)

Svemirci oplođuju po zemlji. Ima li nade?

Dvije su riječi bile presudne pri odluci za gledanje ovog izgubljenog klasika ŽNJ-produkcije –
Eric Estrada. I to što je riječ o izgubljenoj trešini sa zalaska osamdesetih, snimljenoj za toliko malo novca i s toliko malo talenta da uistinu izgleda kao pornić bez seksa. Iako ima i pokoju golu sisu.

Što sve jest za očekivati ako imamo na umu da je ‘Alien Seed’ AIP-ov izravno-na-VHS proizvod, saga o svemircu koji oplodi Zemljanku ne bi li, u svemirskom ‘twistu’ klasičnih sotonističkih filmova sedamdesetih, začeo ‘mesiju’ koji će voditi ‘novi svijet’. Novinar pomaže, vlada odmaže.

‘Alien Seed’ je jedini film u karijeri stanovitog Boba Jamesa, koji je ulaskom u devedesete valjda shvatio da je pametnije baviti mu se građevinom, štrikanjem ili proizvodnjom kišobrana. Srećom, prije negoli je nestao, ostavio nam je ovaj klasik, nešto između SF trilera, snimaka sa svadbe, eksploatacije i eksperimenta na temu ‘kako snimiti film u kojem se praktički ništa ne događa, ali da traje sat i pol i funkcionira kao SF’. E to tek treba znati.

(1)

Najrazvikaniji indie SF godine koji nije SF.

A osim toga – nije mi jasno ni to zašto je toliko razvikan? OK, jasno mi je donekle – u poplavi posve ispraznih bulšita, kritika je jedva dočekala nešto što ima prividno dublju, simboličku naraciju smještenu u okvire žanra, makar žanr bio tek nagoviješten u naznakama izniklim iz autorovog prvog filma ‘Primer’. A autor je Shane Carruth, proglašen renesansnim filmskim mesijom odmah nakon što je ‘Upstream Color’, najrazvikaniji naslov zadnjeg Sundancea, prikazan u Utahu – čak ga i jedan Soderbergh uspoređuje s Lynchom i Cameronom!

Ipak, ova priča o parazitu koji započinje spiralu mentalnog pada kod muškarca i žene spojenih slučajnim susretom u vlaku može se pohvaliti zbunjujućom linčovskom naracijom i konstantnom atmosferom emocionalnog odmaka, što rezultira prilično originalnim filmom prepunim sjajnih vizualnih rješenja.

No uz iritantnu ‘nervoznu’ montažu, tako prokleto tipičnu za američku indie produkciju, zajedno s prenaglašenim zvukom, kamerom iz ruke i pripovijedanjem koja se prije svega oslanja na sliku, nego na bilo što drugo, ‘Upstream Color’ je više jebeno naporan i iritantan, nego orgazmički sjajan kao što svi govore.

(0)

Radi se o animiranoj adaptaciji SF romana ‘The Futurological Congress’ Stanislawa Lema, autora Solarisa. Robin Wright, Paul Giamatti, Harvey Keitel, Kodi Smit-McPhee i Danny Huston glumačka su imena uključena u ovu distopijsku satiru pogonjenu psihoaktivnim susptancama.

(0)

Srednjoškolku Andreu majka ostavlja na čuvanje kod polubrata i njegove trudne djevojke, te nestaje bez traga. Andrea je uglavnom nezainteresirana spram svijeta i svoj život živi kroz TV. Odmalena je prate noćne more, a u zadnje vrijeme one postaju sve intenzivnije. U jednom trenutku više ne može razabrati sjećanja iz djetinjstva od snova. Čak pomišlja kako su snovi zapravo davno potisnuta sjećanja. Zašto su potisnuta? Što skrivaju? Sigurna je da odgovore na ta pitanja zna njezina majka, te se upušta u potragu za njom.

Riječ je o originalnoj priči. Višesezonski story arc (zapravo za kompletan serijal) stavljen je na papir dugo prije snimanja pilot epizode. Petnaestominutna pilotka služila je u svrhe pitchinga serije domaćim producentima, a od početka 2010. do potkraj 2012. bila je dostupna i na službenim web stranicama JiOR-a. Polusatna epizoda, koja je trenutno u post-produkciji, zapravo je prva epizoda, ali pilotka je i dalje dio kanona.

Cijeli intervju je na SFeraKon webu | Službena stranica serije.

(0)

Sadašnjost, budućnost i satira u tri maestralna čina.

Genijalac Charlie Brooker, kreator zombija u ‘Big Brother’ kući (‘Dead Set’) i fenomenalne satirične doku-serije ‘How TV Ruined Your Life’ ponovo napada! Iako mu novi projekt, mini seriju od tri epizode, generalno opisuju kao SF ‘Zonu sumraka’, prva priča zapravo je genijalna društveno-politička satira za kakvu su se Britanci stvarno majstorski specijalizirali – ali i više od toga, zapravo jedan od ponajboljih komada televizije viđen u zadnjih nekoliko godina! ‘The National Anthem’ bavi se otmicom princeze, koja će biti smaknuta ako premijer ne ispuni jedan jedini uvjet – uživo na televiziji mora poševiti svinju! Rezultat je miks uzbudljivog trilera te inteligentne i urnebesne smijalice usmjerene na Zapad 21. stoljeća.

Druge dvije epizode zajebane su na drugi način – ’15 Million Merits’ vodi nas u zastrašujuće blisku budućnost, savršeno mireći ljubavni kontekst, socijalni komentar i mračnu distopiju s ljudima koji beskrajno pedaliraju za televizijske užitke, izgubljeni u digitalnom pejzažu avatara i reality showova; ‘The Entire History Of You’ je opet u svom, sasvim drugom stilskom svemiru, iako se tematski također drži opasnosti transhumanizma, s ljudima koji zahvaljujući modernoj tehnologiji postaju u stanu pregledavati, premotavati i analizirati sva svoja sjećanja.

Briljantno od prve do zadnje sekunde.

(1)

SF klasik o anal probingu.

Kanadski redatelj Robert Lieberman našao je pravi omjer za svoje djelce – fantastičan kontrast između prve i druge polovice filma oslanja se na uvod koji je nešto između redneck krimića i ‘Male kućice u preriji’ te grandiozni klimaks, koji je čistokrvni SF horor s impresivnom estetikom i atmosferom čak i danas, gotovo 20 godina nakon produkcije, iz dobrog starog doba kada je CGI iživljavanje još bilo preskup i ne dovoljno uvjerljiv pothvat. A ta ‘druga polovina’ uključuje fantastično uvjerljive (i jednako fantastično ružne) ejliene i SM medicinu. Između ostalog.

‘Fire In The Sky’ nastao je kao adaptacija knjige Travisa Waltona, jednog od najpoznatijih primjera vanzemaljske otmice ikada, drvosječe koji je nestao na pet dana pred očima svojih kolega, a koji su svi redom (dva puta prošavši poligraf, u razmaku od 20 godina!) posvjedočili da je dotičnog gospodina oteo NLO. Travis se potom vratio i proživljavao teške traume, prisjećajući se kako su se ružni, mali i ćelavi svemirci prema njemu ponašali kao Mengele light.

Drama za mamu, krimić za tatu, SF i horor za sinove – ukratko, zabava za cijelu obitelj i jedan od onih filmova koji u podžanru ‘alien abductiona’ već neko vrijeme strši kao must see. Pa, ono, pogledajte ga.

(1)

Kim Ji-woon, svemirci i roboti.

Prije negoli se punom snagom baci na ‘Last Stand’, svoj prvi američki projekt i veliki povratak Arnolda Schwarzeneggera u kina, Kim Ji-woon, redatelj klasika kakvi su ‘A Tale Of Two Sisters’, ‘A Bittersweet Life’ i ‘The Good, the Bad, the Weird’, potpisao je SF omnibus s temom ‘Izvješće o uništenju čovječanstva’, zajedno s kolegom Yim Pil-sungom. Koji je odradio dvije priče, a Kim jednu, zbijenu između njih.

Yim je jako zaljubljen u satirično, šizofreno parodiranje TV programa, što je očito u njegova dva segmenta koji se, baš kao i Kimov ‘Heavenly Creature’, bave suvremenim dobom i transhumanističkim usponom tehnologije, kroz varijaciju standardne sage o zombi-virusu (‘A Cool New World’) i simpatičnu malu pričicu (‘Happy Birthday’) o curici koja nesmotrenim kliktanjem po Webu kontaktira vanzemaljce te uzrokuje udar meteora u Zemlju. Kimov uradak bavi se robotom koji u budističkom samostanu doživi prosvjetljenje i uči ljude čovječnosti, a sve tri priče imaju, osim teme, nešto zajedničko – savršeno su snimljene i visoko stilizirane, ali s pomalo problematičnim scenarijima koji kao da se guše pod teretom kratkog metra.

Posebno ‘Heavenly Creature’, koji počiva na briljantnoj ideji i daje potencijal za dugometražni masterpis, ali sjajno izgrađeni put do poante na kraju svodi na mitraljesko verbalno ispucavanje filozofskih teza, nešto poput finala ‘Matrixa’ koje je knjiškom formom ugušilo ljepotu filmskog jezika. Na trenutke sjajno, sa standardno virtuoznim korejskim miksom drame, humora i žanra, ali u konačnici, kao cjelina, tek solidno.

(0)