U otvorenom razgovoru, bez fige u džepu, Alejandro objašnjava vlastitu poziciju, ambiciju i ideju iza najhrabrijeg filmskog projekta u povijesti. Čileansko-francuski vizionar je nakon uspjeha svojih filmova ‘El Topo’ i ‘The Holy Mountain’ izgradio solidnu vojsku fanova pa je od producenta dobio otvorene ruke da za sljedeći projekt radi štogod želi i kako želi. Naravno, ambiciozni Alejandro je to odmah iskoristio te se prihvatio adaptacije kultnog znanstveno-fantastičnog romana Franka Herberta o pustinjskom planetu krcatom Začinom, najtraženijom supstancom u svemiru. To bi bio film koji bi audio-vizualnim podražajima imao efekt sličan uzimanju jakih psihoaktivnih supstanci te bi gledatelju promijenio svijest pa ga je Alejandro odlučio raditi samo s najboljima i samo s onima za koje osjeća da razumiju njegovu viziju, točnije svojim ratnicima!
Prvo je za storyboard angažirao “genijalca” Jeana Girauda Moebiusa, vjerovatno najboljeg strip-crtača koji je ikad hodao Zemljom pa je nakon slučajne projekcije ‘Dark Stara’ u Hollywoodu vrbovao Dana O’Bannona kao majstora posebnih efekata. Za dizajn letjelica je odabrao Chrisa Fossa, ilustratora naslovnica ZF romana, a za glazbu je dogovorio Pink Floyde nakon nevjerovatne priče s hamburgerima. Jednog i jedinog vladara svemira mogao je glumiti samo Salvador Dali kojeg je Jodorowski ganjao po cijelom svijetu i u zanimljivoj igri nadmudrivanja i uvjeravanja, dobio velemajstora nadrealizma da mu glumi za 100 tisuća dolara po minuti! Dali mu je otkrio bizarnog i talentiranog Hansa Rudolfa Gigera, zaduženog za stilizaciju negativaca, zloglasnih Harkonnena. Pariška potraga i teško nadmudrivanje s Orsonom Wellesom ipak su dali pozitivni rezultat, a David Carradine i Mick Jagger su odmah pristali glumiti, bez previše okolišanja čime je skupina ratnika postala vojska moćnih individua.
Rezultat angažmana ovako zvučne ekipe pretvoren je u produkcijsku knjigu (story-board, studija kostimografije, set dizajn, glumci,..) koja je poslana svim bitnijim američkim filmskim studijima. Što zbog Alejandrove ekscentričnosti, što zbog isključivog autorstva, film je odbijen kao preveliki financijski rizik. Danski redatelj Refn koji se pojavljuje u dokumentarcu je odbijenicu sufinanciranja argumentirao objašnjenjem da su se filmski studiji zapravo bojali Jodorowskog i utjecaja koji bi njegova ‘Dina’ imala na kinematografiju.
]]>Nabrijana akcijada, ručno stvoreni kartonski oklopi, vatromet, “letenje”, helikopteri i raketiranje vile Tonyja Starka, sve je tu, baš kao u pravom traileru.
Doživljaj bi bio potpun da su koristili i vlastite zvučne efekte, ali korištenje izvornog zvučnog zapisa daje šarm i pojačava doživljaj, jedino je pitanje koliko će im video biti dostupan zbog autorskih prava.
Valjda gospoda iz Disneya neće imati ništa protiv jer i dalje se radi o reklami za film.
Kratka je to western priča o Fabianu, plaćeniku koji je unajmljen da likvidira smrt, ispričana kombiniranjem tehnika (origami, kirigami, time-lapse fotografija, ilustriranje,…) koja je kroz tri tjedna skupila pozamašnu količinu fanova i preporuka pa se i mi pridružujemo slavlju talenta i viralnoj promociji ovog talentiranog i predanog brazilskog scenarista i režisera.
Serija je uz zeleno svijetlo za četvrtu sezonu dobila i novog gazdu — nakon Darabonta i Mazzara, novi šef postao je Scott Gimple s kojim je tvorac stripa Kirkmann već imao nesuglasica.
‘Kung-fu gets pulped in this comic-book level movie, which should appeal to teenaged and 20-something males. A noir-ish actioner with plenty of strippers, The Girl from the Naked Eye should be a strong contender in high-testosterone territories: venues near frat houses, military bases and dojos’, pisao je Hollywood Reporter, zaboravivši na listu dodati i – Žuti titl. Jer, na prvi pogled, ‘The Girl from the Naked Eye’ jest tipični žutotitlovski film: azijsko-američki kung fu stripovske estetike, iznenađujuće lijepih digitalnih kadrova i još ljepših žena čija je količina odjeće obrnuto proporcionalna budžetu cijelog projekta.
Šteta što je u konačnici tek jeftina, blesava kolor verzija ‘Sin Cityja’, s groznom glumom, ubojito sporim ritmom, razvučenim dijaloškim scenama i jako šupljim, napadno nategnutim pristupom emocijama koje želi odaslati kroz osvetnički koncept krvave potrage za ubojicom dražesne eskort dame. Više ‘Hejzi’, nego ‘Lun kralj ponoći’.
No opet, tu su kung fu fajting, silikoni i odjevena Sasha Grey pa ako već nije jedan od boljih B-filmova 2012. i dosadniji je od očekivanog, ovo jest relativno gledljiv komad jeftine žanrovske polu-eksploatacije, tipični indie VHS/OTV akcić iz devedesetih, samo prežvakan i prilagođen Playstation/RTL generaciji novog milenija. S boljom fotografijom, ali bez duha.
]]>Strip magazin 1984 uživa kultni status u svijetu (SF) stripova, a impresivna vojska suradnika (Giger i Corben između ostalih) objavljivala je odlične stvari, ali i dignula puno prašine, pogotovo oko intelektualnog vlasništva. Prvo su Orwellovi sljedbenici natjerali na promjenu imena (1994), a potom stiže i tužba za neovlaštenu adaptaciju priče “A Boy and His Dog” što je na koncu izdavača Warren publishing natjeralo u bankrot. Ironično, nadobudna i ekscentrična ekipa koja je projekt počela 1978. nije doživjela postojanje do godine po kojoj su se nazvali. U nastavku je prvi broj za čitanje online i download linkovi za ostalih 9 epizoda. Strip je preuzet s Archive.org stranice.
#1 (PDF) | #2 (PDF) | #3 (PDF) Corben | #4 (PDF) | #5 (PDF) | #6 (PDF) | #7 (PDF) | #8 (PDF) | #9 (PDF)
]]>Puno se pričalo i puno očekivalo kroz proteklu godinu od televizijske ekranizacije dugovječnog zombi strip-serijala ‘The Walking Dead’, a sinoć, desetak dana prije premijere, na net je procurio screener.
AMC svojom produkcijom postaje opasan igrač na televizijskoj sceni, a nakon punjenja polica Emmyjima za megatonsko rasturanje etera najboljom serijom ikad – ‘Breaking Bad’ i šamaranjem djetelinom s četiri lista u zavjerom obavijenom ‘Rubiconu’, ova programski mlada TV kuća aperkatom nokautirava skeptičnu teoriju “kako zombiji nisu interesantni za prime-time televiziju”. I bravo za AMC kad “znalci” u NBC-u ne znaju prepoznati pravu stvar jer nakon odgledanog pilota, valja priznati – ovo će biti izvanredna serija i opravdana ekranizacijska ekstenzija, a nikako lešinarenje na kultu stripa.
Šerifov zamjenik završi ranjen u bolnici uslijed vatrenog obračuna nakon presretanja sumnjivog auta. Uspješno operiran iz narkoze se budi u napuštenoj bolnici krcatoj leševima te postepeno saznaje da je grad opustošen zombi-epidemijom, a preživjelih gotovo da i nema. Povratkom kući otkriva da su mu žena i klinac uspjeli pobjeći gladnim zombijima. Šokirani čuvar reda i mira uzjaši napuštenog konja te odluči tražiti svoje najmilije kroz opasnu divljinu krcatu živim mrtvacima.
Frank Darabont se, kao veliki obožavatelj izvornika, opasno angažirao oko ovog projekta pa ni ne čudi da ga je realizirao upravo kako treba – krvavo i čvrsto žanrovski – bez cenzura, rezova i sakrivačkih trikova. Vrlo grafički i otvoreno prikazana je svaka pucačina; računalno generirani elementi (muhe, krv, auti, duplicirani objekti) se izvrsno nadograđuju na vanjske lokacije; solidan izbor glumačke postave je uvjerljiv i u skladu sa stripovskim karakterima, a glazbene orekstracije, teme i pasaži kompletiraju dojam krvave tragedije i šokantne drame.
Televizijski konglomerat Fox International otkupio je prava na prikazivanje 1. sezone (6 epizoda od po sat vremena uz nešto duži pilot) pa će hodajuće mrtvace u prime-timeu moći gledati fanovi u preko 120 zemalja čime zombiji opet postaju glavna babaroga industrije zabave. Barem na televiziji jer još mora svanuti sumraka po danu nakon sutona bonace dok se ne isiše i posljednji mikron moguće kapitalizacije “vampirske sage” da se i na velikom platnu stvari promjene. Ali.., neka nama bude zombija na teveu. I nek traju sto sezona. Barem. A ako koja sezona umre, nek ponovno oživi, opasnija nego ikad.
]]>Najtraženiji naslov na listi Žutog titla!
Kakve smo sve veze, kontakte i poznanstva povlačili, tražili i iskapali, ne bismo li se dočepali “kultnog” turskog rimejka “duha sa sekirom”. Čak sam i tjedan dana prije vlastitog vjenčanja, umjesto čačkanja po meniju za goste, pregovarao s instanbulskim kolekcionarom i u kutiji CD-a, ispod plastike koja drži pločicu uvaljao 20€ i poslao mu običnom poštom, da bi se čovjek ispričao i rekao kako ipak nema traženi naslov, a za uzvrat mi je poslao Turske verzije ‘Straw Dogs’ i ‘Rockya’. Arminio i Velimir se, svatko na svoju stranu također raspršili u potrazi za ovim nedobavljivim raritetom sve dok nismo mislili da ga konačno imamo! Ali štanga – radilo se o verziji iz 1970. u kojoj nema Zagora, osim u imenu. Tuzi nikad kraja…
I nakon silnih godina kopanja, potrage i rudarenja, Turski Zagor, kako ga već od milja zovemo konačno se pojavio! Tiho, nenadano i onako, usput. I to u nevjerovatnoj verziji, kristalne slike, ripan s, vjerovali ili ne, turskog MTV-a!
I kakav je? Pa ono… još se oporavljam od šoka da ga uopće posjedujem.
Izveden je konkretnije (da ne kažem ozbiljnije) od ‘Komandanta Marka’ te je znatno manje začudan od ‘Turskih Star Warsa’. Ono, ko pravi Zagor, dosljedan koliko mu je to limitiran budžet i produkcija omogućavala. Nisam Zagor fanatik, preferirao sam Helingen-akronijani SF fazu, nindže (mislim da se epizoda zvala ‘Velika urota’) i ‘Pljačkaše đavolje doline’. To mi se nekako najurezalo u glavu, ali nisam išao kad je Ferri bio na CRŠ-u pa me valjda ipak ne zanima toliko. Al drag je Zagor, nikako Cagor kako ga zovu Talijani. Pa o čemu se tu radi?
Misteriozan momak maskiran u crno ubija indijance i siluje im žene, a potom s kolegama-banditima prerušenim u indijance (i to brkate da!) napada “plave bluze” i tako unosi nemir u Darkvud. Zagor se svim silama trudi smiriti strasti omiljene mu šume i spriječiti negativca u naumu, a Čiko mu, dok ne tamani sve što je jestivo, pravi društvo i spašava život.
Scene borbe su baš prave – dosta se puca i mlati (ima i tuče u salunu, a mora biti i trampolina, ipak su to Turci) dok su zvučna podloga i efekti pravi partizanski. Scene umiranja su grozno teatralne i tjeraju sumnju da je Sedlar odavdje znalački “posudio” momente streljanja u ‘Četveroredu’.
Ono što čudi je da Zagor ne urla poput Tarzana ne bi li utjerao strah u kosti neprijatelju. Turska inačica heroja Zlatne serije više je džentlmenski tip koji voli normalne razgovore izbliza. Voli on svratiti i do birtije u kojoj, kao i u ‘Turskom Komandantu Marku’, žene polugole plešu na stolovima dok ih pijana svjetina pipka i napaljeno navija.
Cijeli film je sniman na lokaciji koju je najbolje opisati turskim Plitvicama, a epohalni kraj odvija se na pješčanoj plaži/obali mora.
Uložili Turci dosta truda, statista i kostima, treba im to priznati. Ne znam jel baš sniman po strip-epizodi ili ih je slobodno interpetirano nekoliko, ali cijelo vrijeme imaš taj neki poznati osjećaj kao u vrijeme kad si čitao kako “duh sa sekirom sprečava bledolikog vrača da truje pleme vatrenom vodom” na roto papiru. Za one, automatski isključive prirode – ipak je to ekranizacija stripa kojem je protagonist tip s resicama i kamenom na štapu koji urla šumom, kreće se lijanama i spava s debelim meksikancem pa ipak ne valja biti pregrub i radikalan, a pogotovo preuranjen u osudama i isključivanju na neviđeno (što je nažalost u ovo krizno vrijeme negativiteta i više nego svakodnevna pojava).
Usudio bih se reći da su Turci, baš kao i s ‘Taličnim Tomom’ (1974) puno bliži dojmu i atmosferi stripa, nego su to Francuzi s ‘Blueberryjem’ (2004), tridesetak godina kasnije i desecima milijuna eura više.
Nažalost, bez titlova je, ali većina konaca se može povezati i lijepa je novost da su dobri ljudi iz Onar Filmsa najavili ograničenu nakladu DVD-ova za studeni s engleskim prijevodom, a i po lokalnim (stripovskim) forumima, fanatici već najavljuju “domaća DVD izdanja”.
Eto, konačno, još uvijek pomalo nevjerovatno, ali imamo i njega u kolekciji!
Opet Turci i opet po stripu. Ovog puta je na red došao legendarni kauboj francuske devete umjetnosti koji puca brže od vlastite sjene – Lucky Luke ili starijima poznatiji kao Talični Tom. Ma koliko god le fransez zdrobili para na ‘Les Daltons’ (2004) i koliko god Til Schweiger bio kul, a Ramzi i Said perjanice nove francuske komedije, Turci su pred trideset godina s puno puno manje para i s puno više muda, bezobrazluka i ludila uspjeli snimiti ekranizaciju kakvu Talični zaslužuje, odnosno barem su se najviše približili zajebantskom duhu stripa, što ‘Les Daltons’ može samo sanjati. Atmosfera je na momente nadrealna, Daltonovi ni u stripu nisu ovoliko nevjerovatni (sve osim Averela, naravno, tumače pravi patuljci), govor Jolly Jumpera odradio je pravi mačo Turčin, a Talični je pravi štemer & zavodnik, uvijek s cigaretom u ustima i uvijek na nivou zadatka. Glumice su prezgodne polugole Turkinje, a scene s njima opasno graniče s mekom pornografijom.
Kao što je to već nepisano pravilo, glazba je “posuđena” iz (špageti) westerna, a čini mi se da je glavna tema maznuta iz “Bilo jednom na divljem zapadu”. Rezovi su naravno tipično turski, ko da si ih rezao giljotinom i to tupom i zahrđalom, ali šarm takve montaže jedna je od stvari zbog koje i volimo tursku filmsku opskuriju. Prijevoda naravno nema, iako baš poput ostalih turskih bizarluka i nije pretjerano potreban jer svatko tko je ikad čitao Taličnog Toma zna kad su Daltoni u pitanju radnja je obično – Daltoni bježe iz zatvora, popljačkaju sve što se može. međusobno se posvađaju, Talični ih na poslijetku ulovi i vraća u zatvor. Na netu je dostupan koliko-toliko gledljivi VHS rip pod nazivom ‘Atini Seven Kovboy’ pa potroši koji megabajt i potraži ovaj zbilja začudan komad filmske opskurije.
]]>