Naslov po naslov – more, a bogami ih je na tržištu trenutno toliko da je već teško pratiti što se sve zbiva na sceni. No dva su osnovna razloga zašto je baš ovaj film u startu privukao pažnju: prvi je da u njemu glumi uvijek nam beskrajno draga Maria Ozawa, a drugi je da je Ozawu i ostatak kolegica ovog puta režirao Naoyuki Tomomatsu, čovjek koji se već proslavio s biserima kao što su ‘Stacy’ i ‘Zombie Self-Defence Force’, a potom skoro-pa-briljirao s ‘Vampire Girl vs. Frankenstein Girl’.

‘Erotibot’ se u engleskom prijevodu izvornog punog naslova zove ‘Do Heiresses Dream Of Erotic Androids?’, što će reći da je zamišljen kao parodija na literarni klasik Philipa K. Dicka ‘Do Androids Dream of Electric Sheep?’, po kojem je snimljen ‘Blade Runner’. Ali ovo nije ‘Blade Runner’. O ne.

Ovo je priča o djevojci i njezinim robo-slugama, kao i hakiranju i dvije druge djevojke s paklenim planovima i katanama u rukama. Blesavo na kvadrat i praktički nema ni ‘g’ od gorea (osim kratkog i slatkog kaosa u zadnjih deset minuta) iako se bezobrazno reklamira kao gore-seks-akcija, ali sadrži scene seksa ljudi i kiborga, solidnu zajebanciju na račun koječega i… to je manje više sve. U neku (bizarnu) ruku dovoljno da ispuni očekivanja, barem kada je Klockworx u pitanju, kvazikonkurencija Sushi Typhoonu koja se između ostalog proslavila naslovima kao što su ‘Big Tits Zombie’ i ‘Horny House Of Horror’, iako je ovaj prilično slabiji od oba.

Šest zasebnih, ali mudro povezanih malih priča o Koreji od začetka do post scriptuma zombi apokalipse.

Priče variraju od blesavih romantičnih komedija preko čiste akcije do mračne drame, a moj možda najveći favorit jest ‘Love That Cuts Bones’, ona o ženi koja zombificiranu majku u stanu hrani svojim dijelovima tijela, sve dok joj idilu ne naruši upadanje policajca zaduženog za istrebljenje svih inficiranih. Vjerojatno zato jer je najkompetentnije režirana i najsmislenije napisana. I najkrvavija. Odlična je i ‘After… Sorry…’, prije svega zbog premise osvete preživjelih rođaka žrtava nad izliječenim i u društvo reformiranim zombijima.

Ostatak je nešto između studentske vježbe, stripolikih egzibicija i zanimljivih koncepata, no iako nije sjajan, svakako nije ni loš – za sve koji vole zombije i Koreju, spoj će, ako ništa drugo, biti solidan tejster potencijala mladih autora okupljenih oko ove kompilacije.

Zamislite samo kada bi netko kod nas, umjesto u ‘Zagrebačke priče’, ulagao u ovakve projekte!

Prosječan dan u uredu

Indie rulz!

Prije šest godina, horori su tek krenuli u svoj veliki, nezaustavljivi revival i novi napad na pop kulturu, a Christopher P. Garetano odlučio je kamerom zabilježiti komad tog fenomena.

Ovog puta, dokumentarac ga obrađuje s pozicije autora nezavisnih, iznimno jeftinih i često home made primjeraka scene, uključujući i neke znane nam njuške, kao što su Mark Borchardt (ikona iz ‘American Movie’), Lloyd Kaufman ili David Gebroe (‘Zombie Honeymoon‘), koji s mnogima drugima sjedaju ispred kamere i dijele svoje stavove o svemu u rasponu od Hollywooda i smrti kino-kulture do ljudi-guštera koji upravljaju globalnom politikom.

‘Horror Business’ isti je kao i filmovi ljudi s kojima se bavi – jeftin i prilično amaterski, ali u isto vrijeme zabavni podsjetnik na to koliko je snaga duha jača od novca. Nebitno zvali to strašću ili fanatizmom.

Legenda

Tko je živ, a tko lutka?

Kmeeeee!

Njemački ‘Rec‘.

Dobro, ne baš, jer nije riječ o prvom licu, ali je seting sličan – zombificirano bjesnilo u stambenom kompleksu, tj. klasični koncept u kojem stanovi, hodnici i dvorište zamjenjuju trgovine šoping centra, a napadači su moderno brzi i jednako krvožedni.

Redatelj Marvin Kren s nešto manjim budžetom i (ne pre)velikim ambicijama puni sve osnove žanrovskog kalupa, s pokojim jako zgodnim dodatkom – primjerice, virus koji ljude pretvara u kanibale aktivira se adrenalinom pa svaka intenzivnija situacija može probuditi bolest, ako ste je pokupili. Lokacija, klasična stara europska zgrada s balkonima, odlično je mjesto za jednu ovakvu opsadu, a kombinacije drame i kaosa iznenađujuće je vrhunska.

Sve to traje sat vremena i odlično je zapakirano. Znaju Švabe. A Hrvati, podsjećam, još uvijek nemaju ništa slično.

WTF?

Pejzaž apokalipse

Puno se pričalo i puno očekivalo kroz proteklu godinu od televizijske ekranizacije dugovječnog zombi strip-serijala ‘The Walking Dead’, a sinoć, desetak dana prije premijere, na net je procurio screener.
AMC svojom produkcijom postaje opasan igrač na televizijskoj sceni, a nakon punjenja polica Emmyjima za megatonsko rasturanje etera najboljom serijom ikad – ‘Breaking Bad’ i šamaranjem djetelinom s četiri lista u zavjerom obavijenom ‘Rubiconu’, ova programski mlada TV kuća aperkatom nokautirava skeptičnu teoriju “kako zombiji nisu interesantni za prime-time televiziju”. I bravo za AMC kad “znalci” u NBC-u ne znaju prepoznati pravu stvar jer nakon odgledanog pilota, valja priznati – ovo će biti izvanredna serija i opravdana ekranizacijska ekstenzija, a nikako lešinarenje na kultu stripa.

Šerifov zamjenik završi ranjen u bolnici uslijed vatrenog obračuna nakon presretanja sumnjivog auta. Uspješno operiran iz narkoze se budi u napuštenoj bolnici krcatoj leševima te postepeno saznaje da je grad opustošen zombi-epidemijom, a preživjelih gotovo da i nema. Povratkom kući otkriva da su mu žena i klinac uspjeli pobjeći gladnim zombijima. Šokirani čuvar reda i mira uzjaši napuštenog konja te odluči tražiti svoje najmilije kroz opasnu divljinu krcatu živim mrtvacima.

Frank Darabont se, kao veliki obožavatelj izvornika, opasno angažirao oko ovog projekta pa ni ne čudi da ga je realizirao upravo kako treba – krvavo i čvrsto žanrovski – bez cenzura, rezova i sakrivačkih trikova. Vrlo grafički i otvoreno prikazana je svaka pucačina; računalno generirani elementi (muhe, krv, auti, duplicirani objekti) se izvrsno nadograđuju na vanjske lokacije; solidan izbor glumačke postave je uvjerljiv i u skladu sa stripovskim karakterima, a glazbene orekstracije, teme i pasaži kompletiraju dojam krvave tragedije i šokantne drame.

Televizijski konglomerat Fox International otkupio je prava na prikazivanje 1. sezone (6 epizoda od po sat vremena uz nešto duži pilot) pa će hodajuće mrtvace u prime-timeu moći gledati fanovi u preko 120 zemalja čime zombiji opet postaju glavna babaroga industrije zabave. Barem na televiziji jer još mora svanuti sumraka po danu nakon sutona bonace dok se ne isiše i posljednji mikron moguće kapitalizacije “vampirske sage” da se i na velikom platnu stvari promjene. Ali.., neka nama bude zombija na teveu. I nek traju sto sezona. Barem. A ako koja sezona umre, nek ponovno oživi, opasnija nego ikad.

Niskobudžetni, zapravo jako jeftini i dugi svega šezdesetak minuta, s minimalnom količinom likova, dijaloga, radnje… Ne, nije pinku eiga, iako svi ovi pojmovi gotovo da udovoljavaju etiketi, već čudan, komorni eksplo-J-pop-triler, koji čak i uspijeva biti koliko toliko atmosferičan, ako imamo na umu to da je očito snimljen s digitalkom za sitne pare i bez neke velike ideje o tome što napraviti s tih 60 minuta.

Ovog puta, nema masovki, nema potoka krvi i ljutih borbi s još ljućim živim mrtvacima, već tek jedna policajka koja se budi u napuštenoj bolnici i bježi od jednog zombija (koji pomalo izgleda kao Frankenstein, a što je opet nekako ista stvar, kad malo bolje razmislimo…), pokušavajući shvatiti što se zapravo događa.

Rezultat svakako nije za svakoga – nema akcije (osim na kraju), nema horora (osim malo na kraju), nema većine toga što bi čovjek očekivao, ali kompletisti koji vole zombije i Japan gledat će ga iz dva razloga: zato jer su kompletisti i zato jer glavnu ulogu ima Ai Kawanaka, poznati Gravure idol. A ako vam to nisu dovoljno dobri razlozi, nećete pronaći niti jedan drugi za potrošiti sat vremena uz ovu zgodnu malu debilanu.

Jenna kao zombi oko štange

Zombi striptizete, Robert Englund i Jenna Jameson kao zombi koji iz vagine ispaljuje bilijarske kugle.

Tarantino i Rodriguez su stvarno otvorili Pandorinu kutiju – 'Zombie Strippers!' samo je jedan od bezbroj filmova koji su se odlučili šlepati na grindhouse groznicu 21. stoljeća, a koji je sa svojom retro kampanjom bio dovoljno agresivan da sve ljubitelje zombija (i striptiza) unaprijed nauči što mogu očekivati. Tako da smo već od prvih vijesti o ovom projektu znali gotovo sve – osim toga da je njegova produkcijska vrijednost nešto između naslova American World Pictures i običnog pornića. Jako je jeftin, drugim riječima. Stvarno jako.

Recimo, gluma je dno dna – ali stvarno na porno razini, što je opet zafurano na taj način da se ta činjenica iskorištava u korist satiričke teatralnosti. Svi se preseravaju pred kamerama pa čak i Englund glumi kao da je u dječjem programu, a politički pamfleti se nabijaju na nos napadno i bez imalo suptilnosti. 'Zombie Strippers!' je, dakle, prije svega politička satira, smještena u doba u kojem George W. Bush (sa Schwarzeneggerom kao zamjenikom) služi svoj četvrti mandat, a Amere za sve već toliko boli kurac da su postali živi mrtvaci. Za to vrijeme, živi mrtvaci doslovno počinju harati SAD-om, a jedan od njih dolazi u striptiz klub gdje ugrize Jennu Jameson, inače u najružnojoj fazi svog života, tako da joj raspadajuće meso i rupe od ugriza nekako baš pašu u skeletorsku građu i kolagenske čvalje. Nakon što kao zombi stekne fanatične fanove u muškoj publici (te jednom od njih odgrize i sažvače penis tijekom privatne lapdance seanse), ljubomorne kolegice odluče i same postati zombiji, seksi goth plesačice koje smrde po truleži…

Čak i onda kada je prešabloniziran, iritantan i bolno šlampav, 'Zombie Strippers!' goreom i sisama nadoknađuje svoje nedostatke. A što je za modernu eksploataciju, baš kao i onu od prije 30 godina, najvažnija stvar.

Ovo se zove dislocirana čeljust

Baš kao kuhano jaje

Glumci:

Josip Fačković, Ivan Blažun, Mato Mičić, Milena Ilić, Irenej Galić, Ivan Rogar

Kamera,scenarij i režija:

Ivan Rogar

Odrađeno je snimanje polovice filma. Ostatak se snima kroz 3 tjedna, s radnjom u noćnim satima, veeelikom zlokobnom šumom koja će postati “stanište” demona koji se pojavljuje/materijalizira nakon ubojstva djevojke te doslovno vatrenom zavrsnom scenom. Valja spomenuti da “ubojice” koriste “spell-binded” katane.