Šuma može biti vrlo jezovita. Živio sam dio djetinjstva u blizini šumovitog brdašca i znam što pričam jer noću je pogled kroz veliki stakleni prozor u dnevnoj sobi u mrak kroz koji proviruju samo vrhovi drveća znao biti i više nego neugodan... A da ne spominjem maglovite noći punog mjeseca... A kako je tek neugodno ako se nađete u jednoj takvoj šumi i shvatite da niste sami već da je dijelite sa nekim ili nečim što opasno vreba iz mraka a ni po danu vas ne ostavlja na miru... Ne, ne govorim o 'Blair Witch Project' već o 'Villmarku', prvom dugometražnom filmu norvežanina Pala Oiea, norveškom blockbusteru (u kinima matice zemlje vidjelo ga je preko 150 000 gledatelja!) iz 2003. koji u jednu takvu šumu smješta peteročlanu TV ekipu koju predvodi šef čije metode svojevrsnog 'team buildinga' uključuju višednevni život u drvenoj baraci u centru, od civilizacije miljama udaljene šume, bez mobitela, cigareta, hrane, kontakta sa svijetom i normalnim životom te podvrgavanje raznim bizarnim zadacima kako bi se što bolje upoznali i stekli timske vještine koje će što bolje iskoristiti u nadolazećem projektu snimanja reality showa na sličnoj lokaciji. Već dolaskom u brvnaru počinje slijed čudnih događaja kad otkriju magnetofonske vrpce sa uznemirujućim porukama. Uskoro šefovo ponašanje postaje sve bizarnije a i sve je jasnije da šuma krije strašnu tajnu koja polako dovodi do zastrašujućih događaja, otkrića i šokova... Ako je već spomenuti 'Blair Witch Project' bio primjer kako se može fino baratati zvukom i svjetlom (dobro, znam da podosta ljudi smatra taj film smećem - ali ja se ne svrstavam među njih), 'Villmark' je pravi primjer da navedena formula može biti itekako uspješna ako se sve fino 'ispolira' i pojača nemalim brojem neugodnih 'bu' scena. A uz još veći broj sekvenci baterijom osvjetljenih 'komadića' mraka iz kojih zlokobno prijeti 'nešto', uz paranoju i jezoviti ambijent, uz minimalistički score od 3 klavirske note na podlozi od zlokobne tutnjave, sve skupa gadno djeluje na živce... Šteta je samo što je kraj prilično razočaravajuć i banalan. Ali, odlično norveško DVD izdanje među bogatim dodacima donosi i alternativni kraj koji je daleko bolji i efektniji iako bi, po meni, kombinacija oba kraja dala najbolji rezultat (šteta što tako ne misle i autori :) ). U svakom slučaju, ovo je vrijedno Norveško debitantsko mini-remek-djelce psihološkog horrora koje zna kako dirnuti u živac. Facebook komentari Omiljenko Socijaliziraj E-mailaj čitanja: 2027 Komentari (4) Zeljko said: ... solidno... samo premalo zaista premalo BU scena... ali s druge strane sama šuma je tako skeri da je strava na zadovoljavajućem nivou... kao izbjeglica sam živio u kući pored šume... a zimi ako maaalkice zakasnim... sunce zađe i morao sam se vraćati pjehe kroz šumu... naravno tada sam istrenirao trčanje na 500 metara bez stajanja ;D ;D ;D ;D 06.11.2007. u 18:55 h Arminio said: ... >samo premalo zaista premalo BU scena A to ti je relativno! :) Naime, meni je i svaka "mini-BU" bila dovoljno "BU" nakon kadrova neugodnog sumskog mraka 8) 07.11.2007. u 07:18 h Branko Babic said: ... Kraj me je potpuno razocarao. Mogli su dodati jos petnaestak minuta na onih 1h 21m da nasnime i kvalitetan rasplet- ovako 6,5/10. I inace, nije mi jasno zasto su ovim Skandinavcima horrori redovno kraci od sat i po (neki idu cak na sat i deset). I svaki put taj kraj se doima nedorecen, odnosno zbrzan. 05.05.2009. u 08:01 h Arminio said: ... Kao sto rekoh u textu, postoji alternativni kraj Villmarka koji, u kombinaciji sa ovim u filmu, solidno zavrsava pricu. Steta je samo sto nije iskoristen :( 05.05.2009. u 08:10 h Napišite komentar Komentiranje je dozvoljeno samo registriranim članovima.